Tek 3% teritorije BiH su zaštićena područja prirode
Borba za zaštitu prirode u vrijeme sveopće trke za iskorištavanjem njenih bogatstava povezuje ekološke aktiviste u našoj zemlji. Misija im je izboriti institucionalnu zaštitu prirodnih područja koja su već prepoznata po biološkoj i pejzažnoj raznolikosti. No, kako potaknuti vlast da im ovo bude prioritet?
Po biološkoj i pejzažnoj raznolikosti Bosna i Hercegovina je među najbogatijim zemljama u Evropi. To vlastima, nažalost, nije razlog za odgovorniji odnos prema prirodi - tek 3% teritorije su zaštićena područja prirode, upozoravaju ekološki aktivisti.
„Građani BiH iz oba entiteta razmišljaju isto - mi želimo zaštićenu prirodu, održiv razvoj na tim prirodnim bogatstvima, a ne korist pojedinaca. Ovo što mi zastupamo i što mi zagovaramo - ovo je korist za cijelu zajednicu, od zaštite voda do zaštite zraka“, kaže Davor Šupuković, član UG Fojničani Maglaj.
Uz neodgovoran odnos društva generalno prema prirodi, tu je problem i složeno administrativno uređene zemlje, iza kojeg se krije nespremnost za konkretne poteze, uključujući i donošenje odluka o zaštićenim područjima.
„RS ima donekle ima tu situaciju riješenu, prije svega ima zavod koji formalno tehnički završava procedure te većina toga uglavnom i prolazi. U FBiH je malo kompleksnija situacija zato što imamo i različite nivoe nadležnosti i slično“, objašnjava Milena Ljubičić, Projektna Koordinatorica WWF Adria.
Tu su, također, i ekonomski interesi – podrazumijeva se eksploatacija svakog prirodnog bogatstva, pa su stvari još složenije. Znaju to ekološki aktivisti iz Doboja i Petrova koji se bore za zaštitu planine Ozren.
„Mi smo ušli u priču tu oko Ozrena u novembru 2021. godine, kada smo saznali za geološka istraživanja za koja niko nije bio ni obaviješten. Uspjeli smo, sa kolegama iz ekološkog udruženja Studenac iz Petrova - tako da su trenutno geološka istraživanja obustavljena“, navodi Sandra Trifković, članica UG Čuvari Ozrena Doboj.
Zaštitu konkretnih prirodnih područja traže i ekološke inicijative iz Zenice i Teslića.
„Zenica je četvrti grad po veličini u BiH, a nema ni jednog kvadratnog metra zaštićenog područja. Svi znamo da je Zenica jedan od najzagađenijih graova - ne samo u BiH nego i puno šire. I to puno pokazuje o odnosu lokalne vlasti. Situacija nije skoro pa ništa bolja kad je u pitanju kantonalna vlast“, tvrdi Jakub Spahić, sekretar Udruženja građana Eko Tvrtkovac Zenica.
Iz teslićkog Udruženja građana Planina ističu kako Općina još nije ništa zaštitila. Njihov predstavnik Jadranko Stanković precizira kako ima 12 izuzetno respektabilnih lokalcija: „Treba napomenuti da smo prije rata imali jedan park prirode, sad su tu redaju male hidroelektrane“.
Nije dovoljno samo u prostornoplanskim dokumentima određenih administrativnih cjelina predvidjeti zaštićena područja prirode, nužno ih je i institucionalno postaviti, uključujući i pitanje upravljanja. Modeli postoje, kao što postoje i obaveze vlasti da ih usuglase i primijene. Jer zaštita okoliša je i jedno od najznačajnijih, ali i najsloženijih poglavlja u pristupnim pregovorima za članstvo BiH u EU.
„Mi samo tražimo da donosioci odluka ispoštuju ono što su sami obećali i što su sami naveli u svojim planovima“, podsjeća Šupuković.
I dok na jednoj strani ekološke inicijative zagovaraju sistemska rješenja za zaštitu prirode, ima i onih koji bi stručnim elaboratima dokazivali neopravdanost proglašenja zaštićenih zona. Naravno, inicijative su to privatnog, ali i javnog sektora zainteresiranog za eksploataciju prirodnih bogatsava, od vode do šuma i ruda. Ekološka udruženja kategorična, vrijeme nekontrolirane eksploatacije prirodnih resursa ističe, moraju se tražiti kompromisi. U suprotnom, priroda će žestoko odgovoriti. Svjedočimo tome svakodnevno.
federalna.ba