Mladi odlaze, a oni koji ostaju ne usuđuju se zasnovati porodicu

Jedan od problema sa kojima je suočena Bosna i Hercegovina je demografska slika. Negativan prirodni priraštaj i iseljavanje stanovnika, rezultirali su statistikom - BiH godišnje procentualno izgubi 1,5% posto stanovništva. Odlaze cijele porodice. Razloga je mnogo, upozorava struka, a cilj je samo jedan. Siguran i kvalitetan život tamo negdje preko.

Nermina Dedić, pedijatrica i subspecijalista neonatologije, već 30 godina radi u porodilištu Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla. Doktorica Nermina pamti i vrijeme kada su sobe na Klinici na ginekologiju i akušerstvo bile pune novorođenčadi, a dječiji plač kao najljepši životni zvuk, horski odzvanjao ovim hodnicima.

„Od 1995. sam u porodilištu i imali smo baby boom 1997. godine kada je rođeno preko 7.000 novorođenčadi i taj broj od nešto malo više od 6.000 se održavao nekoliko godina“, prisjeća se.

Kako su godine prolazile, broj novorođenčadi počeo je opadati, a prirodni priraštaj nam je u sve većem minusu i u prvih deset mjeseci ove godine iznosi - 723 beba. Istovremeno se u Tuzlanskom kantonu povećava samo broj osoba starijih od 65 godina.

„Godine 2013. bilo je 4.500 do 5.000 novorođenčadi, ali ovih zadnjih deset godina je konstatno svake godine oko 130 novorođenčadi manje“, dodaje dr. Dedić.

„Prema prvim rezultatima u Tuzlanskom kantonu u periodu od januara do oktobra 2023. godine ukupan broj živorođenih je 2.553 i manji je za 48 ili 1,8% u odnosu na isti period prethodne godine“, navodi Šemso Šurković, pomoćnih direktora u Federalnom zavodu za statistiku.

Najizraženiji i najveći bojkot jedne države je odlazak mladih. To je pokazatelj šta građani osjećaju prema svojoj zemlji i da li vide budućnost i sigurnost u njoj. A oni koji ostaju, zbog neriješenih egzistencijalnih pitanja i ne usuđuju se na zasnivanje porodice.

„Mladi ljudi odlaze, traže jednu situiranu situaciju i da tamo rađaju djecu i da tamo stvaraju svoje porodice. U okruženju, društvu u državama gdje će biti socijalno obezbijeđeni i gdje će imati normalan posao od kojeg mogu da žive“, ističe sociolog Smiljana Vovna.

Mladi se odlučuju na zasnivanje i proširenje svoje porodice u okruženjima koja im pružaju sigurnost, gdje narativ nije naciolani i gdje se građani ne broje po krvnim zrncima. Oni koji su otišli djecu će rađati Evropi, a nama preostaje da ih dočekujemo u vrijeme praznika i odmora, te brojimo dane do njihovog ponovnog odlaska u neke uređenije zemlje.

federalna.ba