Sto dana života i pakla u Pojasu Gaze

144.000 minuta, 2.400 sati, 100 dana - od 7. oktobra, toliko su Palestinci proveli u konstantnom strahu za život. Srušeni domovi, glad, humanitarna i zdravstvena kriza. Sve pred očima svijeta i zvaničnika koji nisu uradili ništa konkretno da spriječe masakr nad civilima u tom dijelu svijeta. Naprotiv.

Brojke dovoljno govore o užasima dosadašnjeg dijela rata između Izraela i Hamasa. A kraj se ne nazire. I danas su nastavljeni intenzivni napadi na Pojas Gaze. Samo u Rafahu, gradu na granici s Egiptom, koji Izrael naziva sigurnom zonom, ubijeno je više od 100 Palestinaca.

Ni prije 100 dana nisu bili najbogatija nacija na svijetu, ali su imali jedni druge, velike porodice, domove, poslove, živote. U posljednjih 100 dana su sve izgubili. Imaju samo strah i iščekivanje nove granate. I smrt. Do sada ubijeno je skoro 24.000. Stati neće.

“Vratićemo sigurnost i na sjeveru i na jugu. Niko nas neće zaustaviti u tome – ni Hag, ni osovine zla, ni bilo ko drugi. Nastavljamo do pobjede, jer nema drugog izbora. Moguće je i potrebno je, i mi ćemo to i uraditi”, poručio je premijer Izraela Benjamin Netanjahu.

Kiše granata nastaviće padati na Palestince u Pojasu Gaze koje im šalje izraelska vojska u njihovoj tobožnjoj namjeri da se odbrani od terorizma, koji je neporecivo, uzeo oko 1.300 života Izraelaca i u neizvjesnosti drži još oko 150. No, zdrav razum ne može pojmiti da postoji ikakvo opravdanje za horor koji Izrael pričinjava Palestincima u Gazi.

“Tragična, katastrofalna, neopisiva situacija. Ko nije ubijen, ranjen je. Ko nije ranjen, uništen mu je dom. Oni kojima nisu kuće uništene raseljeni su”, kaže jedan mještatin Pojasa Gaze.

“Svakog dana selimo se iz jednog mjesta u drugo. Vlada velika nestašica svega što je potrebno za život. Ovdje više nema života”, ističe drugi.

Nažalost, za stotine hiljada Palestinaca životi bi se uskoro mogli završiti, osim bombardovanja, zbog katastrofalne gladi i bolesti. Humanitarna pomoć stiže na kapaljku, a minimalne dnevne potrebe su 1300 kamiona. Zdravstveni sistem je pred potpunim kolapsom. Većina ustanova je van funkcije, a samo još šest ambulantnih kola u cijelom Pojasu Gaze izraelci nisu uništili.

Nezamislivo je šta Palestinci proživljavaju od 7. oktobra u najdužem i najkrvavijem ratu s Izraelom ikada. U 21. vijeku svijet gleda šta se dešava, ali ne poduzima ništa. Okupljeni za zelenim stolovima ispalili su bezbroj diplomatskih ćoraka. Zapad otvoreno na strani Izraela, arapske i islamske zemlje ili mirno posmatraju ili uprazno prijete. Zapad podržava Izrael i verbalno i vojno, od arapskih i islamskih zemalja konkretnu podršku Palestincima pružili su libanski Hezbolah i jemenski Huti, sve uz podršku Irana, koji još uvijek, bar zvanično, nije skinuo rukavice.

“Libanski front je otvoren samo radi podrške i solidarnosti sa Gazom. Cilj nam je zaustaviti agresiju na Gazu. Ona mora prestati. Složni smo u tome, Iran, Jemen, mi - neka prestane agresija na Gazu pa ćemo onda razgovarati. U ovoj bici od 100 dana Izrael je zaglibio u neuspjeh, nije postigao ni jednu pravu pobjedu, čak se i cionisti slažu s tim”, izjavio je lider Hezbolaha Sayyed Hassan Nasrallah.

Iako nasilje jedino prepoznaje nasilje kao odgovor, Južnoafrička Republika, zemlja koja je pet godina bila zaglavljena u aparthejdu, odlučila je napasti Izrael pravnim putem. Podnijela je tužbu protiv Izraela za činjenje genocida u Pojasu Gaze pred Međunarodnim sudom pravde i tražila je prekid vatre dok traje suđenje, budući da bi proces mogao trajati godinama.

“Radujemo se unaprijed hitnoj historijskoj odluci Međunarodnog suda pravde, koja će donijeti pravdu za žrtvu našeg naroda u Pojasu Gaze, kojom će se smjesta zaustaviti agresija, osloboditi naš narod, a zvaničnike cionističkog entiteta natjerati da odgovaraju za počinjene ratne zločine”, rekao je viši zvaničnik Hamasa Osama Hamdan.

Aktuelna kulminacija izraelsko-palestinskog sukoba koji traje decenijama, iako zbog svoje prirode mnogima djeluje izolovana, uzdrmala je cijeli svijet. Ogolila je pozicije svjetskih sila do kraja, pokazala svu moć ili ne nemoć pojedinih zemalja i nacija. Nakon napada u Crvenom moru i zastoja na trgovačkim rutama prijeti da uzdrma već žestoko uzdrmanu svjetsku ekonomiju. Na ulice gradova širom svijeta istjerala je milione ljudi da pokažu solidarnost s Palestincima u Gazi. Pokazala je da ljudi uvijek stoje uz ljude bez obzira na ime i boju kože. I kako papa Franjo reče – rat sam po sebi je zločin protiv čovječnosti, a čovječanstvo još nema odgoj koji zaustavlja sve ratove.

federalna.ba