Ramazanske arabeske: Hikaja o ocu, sinu i oblikovanju 37 teških riječi

“Ramazanske arabeske” oslikala Aida Hadžiabdić

Jedan djecak imao je lošu narav. Njegov otac mu je dao torbu sa ekserima, rekavši mu da kada god se rasrdi zakuca ekser u ogradu. Prvi dan dječak je zakucao 37 eksera. Broj zakucanih eksera se postepeno smanjivao. Dječak je shvatio da je lakše kontrolisati narav nego zakucavati eksere u ogradu. Napokon je došao dan kada se dječak nije ni jednom razljutio. Kada se pohvalio ocu, on mu je rekao da svakog dana, kada uspije da se suzdrži, izvadi po jedan ekser iz ograde. Dani su prolazili i dječak je mogao reći ocu da je izvadio sve eksere. Otac ga tada uze za ruku i odvede do ograde. Onda mu reče: “Dobro si učinio, sine moj, ali pogledaj te rupe u ogradi. Ograda nikada neće biti ista. Kada u ljutnji kažeš riječi, one ostavljaju ožiljak baš kao i ove rupe u ogradi. Koliko god puta nakon toga kažeš da ti je žao, rane ipak ostaju. Rane koje nanose riječi isto su tako bolna kao i bol tijela. Prijatelji su blago. Oni će te razveseliti, saslušati, ohrabriti i podržati, uvijek su tu da ti otvore srce. Pokazi svojim prijateljima da ti je stalo do njih...“