Ramazanske arabeske: Hikaja o snazi dove ispisane rukom jedne majke

Jednog dana, žena sa umornim izrazom na licu i sjetom u očima ušla je tiho u jedan dućan. Zamolila je da joj se dopusti da uzme na veresiju nekoliko namirnica. Trgovac je došao i počeo objašnjavati kako oni ne mogu davati stvari na veresiju. Sasvim tiho žena se počela pravdati i govoriti kako ima sedmoro djece i da joj je suprug teško bolestan i kako ne može raditi, samim tim ni donositi potrebni novac. 

“Nemamo jednostavno prihoda u ovom trenu, a hrana mi je potrebna za moju djecu…”

Trgovac je prijeko pogledao i kazao:

“Molim vas, napustite moju radnju. Mi nemamo ovdje ništa za vas, niti dajemo namirnice na veresiju...”

U tom trenu jedan čovjek koji je stajao u redu reče: 

''Šta god je toj ženi potrebno dajte joj, a ja ću to sve platiti…''

Kada je to čuo vlasnik dućana, zapita ženu: 

''Imate li listu namirnica, šta vam je sve potrebno?!'' 

Ona tiho odgovori: ''Da, imam...''

''Dajte mi je… Stavit ćemo je na vagu i koliko god da je taj papir težak, ja ću vam dati u namirnicama…''

Žena otvori torbu, zapisa nešto na papir i pruži ga vlasniku dućana. Spuštene glave, položi papir na vagu. Vlasnik, ali i čovjek koji je želio platiti njene namirnice, pogledaše se u čudu. Vaga se spuštala i spuštala do samog kraja. 

''Ne mogu vjerovati…'' - reče vlasnik dućana.

Počeo je stavljati namirnice na drugu stranu vage, ali nikako da prevagne jer papir je uvijek bivao teži. Stavljao je sve više i više namirnica i na kraju nije više bilo mjesta, ali nikako da prevagne jedan papirić. Napokon, ljutiti vlasnik uzeo je papir kako bi vidio šta na njemu piše. Zaprepastio se kada je vidio da to nije ni bila lista sa namirnicama, već dova upućena Allahu dž.š.

Na papiru je pisalo: 

“Dragi Bože, ti znaš moje potrebe i ja prepuštam sve u Tvoje ruke…”

Trgovac je šuteći pokupio namirnice i pružio ih ženi.

Kolika li je moć Allahova, kolika li je moć jedne dove. 

Allah dž.š. kaže ''budi'' i ono bude…