Ram za sliku grada - Drvar

Drvar je općina koja se nalazi u sjeverozapadnom dijelu, uz granicu s Republikom Hrvatskom. Od Knina je udaljena svega 63 km. Smještena je u planinskom području na nadmorskoj visini 700 do 1200 m i prije potpisivanja Daytonskog sporazuma površina općine bila je 950 km².
Na području općine brojne su manje rijeke koje imaju potencijal za razvoj ribogojilišta. Najznačajniji vodotok je rijeka Unac, dugačka preko 60 km i potok Bastašica u duljini od 1 km.
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Drvar imala je 17.126 stanovnika, raspoređenih u 38 naselja. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, najveći dio Drvara ušao je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušla su naseljena mjesta: Potoci, Srnetica i Uvala. Od ovog područja formirana je oština Istočni Drvar. Federalni dio Drvara također je podijeljen. Zapadni dio koji se nalazi uz rijeku Unu pripojen je opštini Bihać, odn. naseljena mjesta: Boboljusci, Bosanski Osredci, Gornji Tiškovac, Mali Cvjetnić, Malo Očijevo, Martin Brod, Očigrije, Palučci, Trubar, Veliki Cvjetnić i Veliko Očijevo. Tako se bivša opšina Drvar, po najnovijoj administrativnoj podjeli našla u tri opštine i u dvije federalne jedinice.
Desant na Drvar pod tajnim imenom Operacija Konjićev skok (Rösselsprung) je bio posljednji njemački pokušaj da se ubije ili zarobi Tito, poslije čega je on kratkotrajno izbjegao u talijanski Bari i nakon toga na Vis da bi nakon toga pobjedonosno ušao u Beograd. Bila je to ujedno jedina akcija hvatanja Tita koju je osobno inicirao Adolf Hitler, naredivši je još sredinom 1943. Tad je Führer u svojoj Vučjoj jazbini u Rastenburgu (današnji Ketrzyn u Poljskoj) naredio komandantu Druge njemačke armije general-pukovniku Lotharu Rendulicu da utvrdi mjesto boravka Glavnog partizanskog štaba (“Hauptstab Tito”). Naravno - i njegovo uništenje jer je Hitler u to vrijeme smatrao da će zapadni saveznici desant na Europu izvršiti baš na našim prostorima - na jadranskoj obali. U svojoj biti, ovaj desant bila je klasična primjena taktičkog Blitzkriega, munjevita akcija uz upotrebu ograničenih snaga u kojoj su osnovu njemačkog napada sačinjavali elitni 500. SS padobranski bataljun i 15. planinski korpus.
U tijeku opsežne pripreme svi su pripadnici dobili specifične zadatke, svaki je vojnik imao Titovu fotografiju. “Wanted Dead or Alive”, po mogućnosti ipak živ za potrebe propagande u Berlinu. Uz Vrhovni štab tada su u neposrednoj blizini bili samo Prateći bataljun i pripadnici Oficirske škole, njih samo 137, te ostaci raznih tijela nove države jer je u Drvaru neposredno prije toga održan Drugi kongres Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije.
Rano izjutra 25. svibnja eskadrile su u nekoliko preleta razorno bombardirale grad uništavajući pretpostavljene najjače punktove obrane, pri čemu su nastradali i brojni civili. Titov Prateći bataljun još je u zraku ubio velik broj padobranaca, ali se grupa “Panther” uspješno spustila u središte grada i nakon konsolidacije obrane napala u pravcu pećine naknadno shvativši da je partizanski VŠ baš tamo. To su, naravno, shvatili u hodu zahvaljujući intenzitetu otpora jer su u pripremi plana imali krivu informaciju da je Tito negdje na Šobića glavici, na “Citadeli”, koju su prvu i najsnažnije napali, utvrdivši se kasnije upravo na tom dijelu Drvara. Oko 9 sati Nijemci su već ovladali cijelim centrom grada, uništavajući obranu kuću po kuću, iz kojih su limitirani otpor pružali brojni pojedinci.
Umijeće ratovanja je u Drugom svjetskom ratu više nego ikad sličilo na šah u kojem je i naizgled najmanje važna informacija mogla donijeti pobjedu ili poraz.
Forsiranim maršem Ličani su prešli 15-ak kilometara brdovitog terena, došli su doslovno u zadnji čas. Oko 10.30 zauzeli su sve dominantne visove oko Drvara te su Nijemci morali odvojiti veći dio desantnih snaga za zaustavljanje napada, što je rezultiralo slabljenjem pritiska na pećinu pa je Vrhovni štab napustio užu zonu ratnog djelovanja i preko sela Podovi došao do Potoka na željezničkoj pruzi Drvar - Mliništa.
S Titom i njegovom pratnjom izvukli su se i pripadnici ruske i engleske misije i članovi nekih američkih “vojnih delegacija”.
I te misije - ruska, engleska i američka - bile su parcijalne njemačke mete u Drvaru s kodnim imenima “Moskva”, “London” i “Amerika”, ali su i oni u većini sigurno napustili Drvar.
Strogo vojnički i taktički gledano, operacija je bila totalni njemački neuspjeh. Oni jesu zauzeli dio slobodnog partizanskog teritorija, ali je nedosegnutim ostao primarni cilj uništenja glavnih partizanskih štabova i ustanova. Unatoč taktičkom povlačenju partizana i njihovim velikim žrtvama, imale su ih i njemačke desantne grupe u Drvaru jer im je iz stroja izbačeno 80 posto ljudi, što mrtvih, ranjenih ili nestalih.
Strateški rezultat bio je još porazniji za Nijemce, koji su uništenjem “glave” partizanskog pokreta htjeli iz Jugoslavije izvući brojne jedinice za ojačavanje ostalih frontova. Kako se to nije desilo, nacističke snage na jugoistoku Europe (prvenstveno Armijska grupa F) ostale su “vezane” na Balkanu, što je zasigurno znatno ubrzalo slom nacističke Njemačke.
U svakom slučaju, Desant na Drvar ostat će zapamćen kao jedna od epopeja NOB-a, primjer neviđenog herojstva slabijeg u borbi nad nadmoćnim neprijateljem opjevan u stihovima. “Kad je bila borba kod Drvara, Šesta lička spasila maršala...”
Aztor: Dunja Jelovac