OS: Nasilje nad povratnicima – politika snosi najveću odgovornost

Urednica: Lejla Hodžić

Od 1996. do 2022. godine na području entiteta Republika Srpska ubijeno je 13 povratnika, 22 su teško ranjena, 1.020 bili su žrtve fizičkog napada, a 3.500 pretrpjelo je neku vrstu verbalnog napada, najčešće na nacionalnoj osnovi. I ne samo u RS-u već i u Federaciji BIH. Samo u protekle dvije godine, izvršne su desetine napada na povratnike, među kojim je bilo i izuzetno brutalnih fizičkih napada. Kako spriječiti i zaustaviti nasilje, fizičko i verbalno, neka su od pitanja o kojim su u Otvorenom studiju govorili Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održiv povratak i izbjeglice Bosne i Hercegovine, i Ćamil Duraković, potpredsjednik RS-a.

Govoreći o sigurnosti povratnika, odnosno učestalim fizičkim i verbalnim napadima na ovu populaciju stanovništva te provokacijama, Mirhunisa Zukić kaže da najmanje što su ljudi očekivali je sigurnost i to zato jer su se vraćali čak i u minska polja, kolektivno se vraćali, sve kako bi pokušali da prežive:

„Prije četiri-pet mjeseci, ja sam bila u mjestu Čarakovo – Prijedor, gdje su se ljudi vratili iz inozemstva i napravili svoje kuće i žive divno, ali jednostavno oni nemaju mira, gotovo svaku noć su imali incidente i plaše se, kako i na koji način da opstanu.“

Prema njenim riječima, u ovom trenutku je oko 60.000 napuštenih humanitarnih kuća.

„Niko nije dobio svoju kuću, osim ako je bila očuvana, nego je dobio humanitarnu. Znači, sve te humanitarne kuće nisu pravi povrat imnovine, jest vraćanje zemlje, ali nije taj objekat. I sad imamo tih 60.000 zaključanih humanitarnih kuća. Ljudi otišli sa svojom familijom, svojom djecom, sve su ostavili“, kaže Zukić.

Kada svjedočite da oni koji bi trebali da promovišu politiku koja se suprotstavlja nasilju nad drugim i drugačijim, vi imate politiku koja u stvari ohrabruje takve pojave, pa se slobodno može reći da, koliko god političari, nosioci javnih funkcija, misle da njihove riječi nemaju posljedice na društvo, itekako imaju. I odatle polazi suština problema, kaže Ćamil Duraković, potpredsjednik entiteta Republika Srpska:

„Ja mislim da je ovdje zakonsko uređenje izostalo u smislu da se više ne može ni definisati šta je uvreda na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi. Pa tako, kada, naprimjer, pjevaju četničke pjesme u Srebrenici, kada podnesete prijavu, na to kažu da te pjesme nisu zakonom zabranjene i da one niko ne vrijeđaju, a u suštini vrlo dobro znamo kakve poruke te pjesme šalju i tako dalje. Kada se vratimo na napade koji su se desili, moram posvjedočiti da policija uradi svoj dio posla, tako što u prvom tom koraku privrede nasilnike, kriminalistički obradi, a onda, kada uputi tužilaštvu, takvi predmeti uglavnom se završe da se ništa ne uradi po tom osnovu, jer nema dovoljno elemenata za nekakvo procesuiranje. Ili se jednostavno gurnu u ladicu i takvi se ne procesuiraju, dakle, nikada. Moramo priznati da prvenstveno politika snosi najveću odgovornost koja ohrabruje nasilnike i takve grupacije ljudi koji koriste ovakvo političko stanje da urade nešto nad onima koje preziru ili nad manjinskim zajednicama.“