Komentar Mensura Osmovića: Prošlost obojena interesima, budućnost u celofanu - sadašnjost zabranjena

Godinu na izmaku osim gotovo masovnog hapšenja osoba iz akademskog miljea, što je još jedan kuriozitet i pokazatelj naše realnosti, ali i lakmus-papir budućnosti, obilježila je i situacija u kojoj je termin "vladajuća koalicija" bio više nego nerazumljiv. Tačnije, egzistirao je ad hoc, od pitanja do pitanja, od slučaja do slučaja. U dnevnoj, cinici bi rekli i poludnevnoj upotrebi. Stoga se na izmaku ove godine doajen bh. novinarstva Mensur Osmović zapitao, u Nedjeljom komentaru, šta nam se servira: život u prošlosti, budućnosti ili onome što živimo sadašnjosti.

Mora se priznati: vješto su još prije 35 godina SDA, HDZ i SDS (kasnije je prljavi posao SDS-a preuzeo i nastavio SNSD) ustoličili sebe na vlasti navijačkom pričom o prošlosti, obećanjima o budućnosti i zabranom na život izmišljajući suživot kao spas. Pa za šta su, a protiv čega vlasti.

Ako je prošlost sadašnja uspomena, a budućnost sadašnja nada jasno je da bez sadašnjosti nema života. E, na taj teren su uskočile vlasti i zabranile ljudima život u sadašnjosti, prošlost obojili svojim bojama i ličnim interesima, a budućnost umotali su celofan s mašnicom.

I onda su svjesno od sadašnjosti napravili skalameriju na kojoj se neko pridržava jednom rukom, neko jednom nogom, nekome ne pomažu ni ruke ni noge ni glava. Pojednostavljeno, ljudima, svejedno jesu li Bošnjaci, Srbili ili Hrvati, muslimani, katolici ili pravoslavci, a  Bosanci i Hercegovci važni su kao lanjski snijeg, muka je od sadašnjeg  života, a sve od plaštom ovdašnje demokratije i vlastodržačke bitke za interese građana. Još prije 35 godina vlast nije predata zakonima, nego miljenicima lidera i njihovim herojima raznih fela koji su onda krojili zakone po svojim interesima I potrebama. Zbog toga se plaća ceh, a ne zbog Dejtonskog sporazuma. Zato smo i postali zemlja mimo svijeta, zemlja koja dubi na glavi, država bez sistema sa podijeljenim društva.

Uz sve to su političari stavili svoju političku volju iznad ustava i zakona i postavili je kao vrhovnog arbitra. Ako se zna da je politička volja zapravo politička pamet, onda je jasno da su pamet davno izgubili, naravno uz časne izuzetke.

I sve to nije im bilo dovoljno, pa su zabranili ljudima život ili im zgadili sadašnji život uvjeravajući ih da je za Bosnu i Hercegovinu najbolji suživot. U pravu je bio Avdo Sidran kada je kazao da je suživot atentat na život, dobro je kazao i Ivo Andrić:“ Živjeti u prošlost i budućnosti je nezdravo, čak opasno jer to znači potkradati svoj sadašnji život”. 

Zato svakog ko pomene suživot treba pomnožiti s nulom jer su sadašnjost i život jedina stvarnost, a suživot ima kratak rok trajanja i obično završava nasiljem i agresivnošću. Uvjeravanja da poslije života na ovom svijetu dolazi bolji život na boljem svijetu su pisanja kukom po ledu.

Možda bi sve ovo moglo da se promijeni kada bi visoki predstavnik potpisao samo jednu svoju odluku koja ne bi imala nikakvih političkih zvukova. Dovoljno bi bilo, a ima pravo, da skreše plaće svih funkcionera i dovede ih u ravan državnih, entitetskih, kantonalnih i općinskih prosjeka. Ako ništa bilo bi manje laži o prošlosti i budućnosti, više borbe za sadašnjost i manje jagme za vlast i funkcije.

federalna.ba