Nedjeljni komentar Ibrahima Prohića: Društvo u kojem je dobro incident, a ne pravilo

Kada sedmica počne i završi masovnim salvama socijalnog oduševljenja i zgražavanja, odnosno komentarima nakon gostovanja Snježane Kopruner na HRT-a i onim nakon zagrebačkog panela o odbrani kršćanskih vrijednosti, naspram, kako je nazvano - militantnog sekularizma, a rezultuje kartama po uzoru na feudalnu Evropu, kada se u sedam dana nacija bavi dokazivanjem, odnosno negiranjem nečega čime se malo koja na svijetu bavi, a to je tisućljetni fakat svoje prošlosti, e onda tu posla imaju psiholozi. Pozvali smo u pomoć možda i najboljeg.

Nedjeljni komentar Ibrahima Prohića

Odavno nije niko ovako pozitivno govorio o Bosni i Hercegovini kao privrednica Snježana Kopruner, vlasnica dviju uspješnih tvrtki u Travniku i u Prozor-Rami sa 700 zaposlenih. Ona je, gostujući na televiziji u Zagrebu, rekla da izvana, iz neposrednog susjedstva i komšiluka, postoji kriva percepcija prema Bosni i Hercegovini, odnosno da se kontinuirano i sistematski napada i pokušava redefinirati, odnosno falsificirati istorija Bosne i Hercegovine, odnosno u pozadini je motiv da se teritorij i država Bosna i Hercegovina svojataju.

Zašto je ovakvo ovo mirno, argumentirano i efikasno govorenje spomenute privrednice izazvalo toliku pažnju i javnost, odnosno reakcije u Bosni i Hercegovini i regionu? Gospođa kaže: Građani Bosne i Hercegovine mogu biti ponosni na svoju zemlju. Ta zemlja i njeni ljudi imaju, naglašeno, veliki potencijal.

Pitanje, zašto je onda, kad neko govori suprotno od onoga kako govore političari, doživljeno na ovim prostorima, pa i u cijelom regionu kao neki eksces ili incident.

Dakle, postoji jedna floskula, takozvano novo normalno, a to novo normalno je lišeno svih etičkih principa i u suprotnosti je s univerzalnim sistemom vrijednosti. Ovo što privrednica govori zapravo je kontrapunkt onome što govore etablirane stranke, odnosno njihovi čelnici.

Čitav ovaj problem nameće nekoliko pitanja. Zašto se dobro doživljava kao eksces? Drugo pitanje: zašto je dobro tek pojedinačni ili marginalni čin? I treće: kako je moguće prevladati postojeće stanje u kojem dobro neće biti izuzetak?

Što se mene tiče, Bosna i Hercegovina nije zemlja bez šansi, nego zemlja propuštenih šansi, ali zemlja u kojoj je potrebno promijeniti političku paradigmu, u kojoj je nužno poticati građane da iziđu iz zamke etničkog identiteta, koji blokira njihove potencijale, zatim da ti građani počnu učestvovati u sopstvenom životu, odnosno da javnost postane relevantan društveni faktor. To je moguće ukoliko se oslobode državne institucije, ukoliko se oslobode građani i ukoliko se promijeni taj mentalni sklop o kojem ja sada govorim.

Da zaključim. Dobro u Bosni i Hercegovini može biti dobro samo ako je dobro za sve. Ne postoji parcijalno dobro. Ne postoji dobro za jedne, a da ono nije istovremeno dobro i za druge.

Promjene su moguće. Na to ukazuje govor gospođe Snježane. Također vjerujem da su promjene moguće, ali promjene neće doći nekom magijskom intervencijom izvana ili odozgo. Promjenu valja zaslužiti, a ne čekati.

federalna.ba