Halilović: Donosiocima odluka su politički lobiji važniji od prava djece
U sklopu kulturnih minuta Jutarnjeg programa Federalne televizije ovog petka gost je Jasminko Halilović, osnivač i generalni direktor Muzeja ratnog djetinjstva.
-U odnosu na početak s kojim ste krenuli sada već ste proširili paletu djelovanja i puno više frontova ne samo u izlagačkom smislu nego i realizaciji istraživačkih projekata, edukativnih platformi. Šta bi bilo ono što danas muzej nudi i koliko daleko sežu vaša djelovanja što se tiče neke međunarodne scene?-
"Muzej ratnog djetinjstva je počeo kao jedan mali lokalni projekat, mala inicijativa grupe ljudi, volonterska inicijativa u Bosni i Hercegovini. Međutim u prethodnih sedam godina, sedam godina od otvaranje muzeja onda je još prethodilo nekoliko godina pripreme za otvaranje muzeja tako da već govorimo o preko 10 godina rada. Muzej je izrastao u jednu međunarodno prisutnu instituciju koja ima urede u nekoliko država ali prije svega i najvažnije od svega ima svoju svoju vrijednu kolekciju koju smo stvorili prije svega u Bosni i Hercegovini a zatim i širom svijeta. Tako da danas u kolekciji Muzeja ratnog djetinjstva imamo preko šest hiljada eksponata iz 20 različitih konflikata, počevši od Drugog svjetskog rata pa do ratova koji su se dešavali kao rat u Bosni u 20. stoljeću, krajem 20.stoljeća pa onda do ratova koji se dešavaju trenutno ili koji su se dešavali nedavno."
-Pročitala sam da vas veoma često tumače kao najveću svjetsku arhivu koja se isključivo fokusira na dječja iskustva tokom oružanih sukoba. Vi ste sada spomenuli da tu u kombinaciju ulaze ne samo postratne stvari nego tematiziranje aktuelnih sukoba. Krenuli ste sa inicijativom da je to fokusirano na Bosnu i Hercegovinu i to je inspirisano vašom knjigom koja je prvenstveno bila fokusirana na Sarajevo međutim to imalo neki skok od 20 godina kada su se mogla tematizirati iskustva. Koja je razlika kada se tematizira tako nešto što je prošlo i koliko senzibiliteta zahtijeva upravo to što sada kažete da ipak sarađujete sa aktivnim konfliktima, koliko morate promijeniti vaš pristup konkretno u slučaju eto Ukrajine gde imate i ured i sada Palestine?-
"Metodološki naravno značajna je razlike da li radite sa odraslima koji su bili djeca nekad u prošlosti, čije je djetinjstvo obilježeno ratom ili radite sa djecom i mladima čija su djetinjstva trenutno obilježena ratom. Metodološki vi ćete prilagoditi svoju metodologiju, ići ćete sa nešto jednostavnijim procesom intervjuisanja, bilježenja iskustva. Morate biti u nekoj mjeri pažljiviji zato što se traumatična iskustva dešavaju trenutno ili friško ili još uvijek ili nedavno.
Mogu dati primjer, pitali ste, u Ukrajini kad je počela ova velika invazija prvih nekoliko mjeseci nismo prikupljali nikakve eksponate, nismo dokumentovali nikakve priče. Jer mi nismo mediji i nismo pod pritiskom da to radimo instantno. Mi smo pokazali da je moguće dokumentovati priče i sa 70 godina zakašnjenja jer smo dokumentovali neke priče iz Drugog svjetskog rata tako da nismo pod pritiskom da to radimo instantno. Sa druge strane vrijedno je da to radite što prije zato što onda možete u tom najrelevantnijem trenutku prikazati te kolekcije. Tako da je to neko balansiranje i ono što je uvijek centralno u Muzeju ratnog djetinjstva i da se to radi na jedan siguran način za djecu za učesnike za kontributore, da se radi na odgovoran način. Onda imate drugi problem je da li uopšte imate pristup evo primjer je Gaza trenutno mi nemamo pristup tako da u ovom trenutku muzej ne može tamo raditi ništa. Dvije hiljade dvadeset prve i dvadeset druge smo imali mali projekt u Gazi gdje smo napravili malu kolekciju sa jednom istraživačicom koja trenutno nije tamo tako da ovaj trenutno nemamo pristup na terenu da nešto radimo sve i da želimo a i da imamo pristup onda se otvaraju druga pitanja. Trenutno je potrebno prije svega mir, sigurnost, hrana, lijekovi, pristup liječenju i slično. Dokumentacija ipak dolazi malo poslije. Tako da u tom je smislu različito, morate paziti šta su prioriteti, ne smijete biti navalentni ili raditi nešto što možda može ugroziti ili dodatno traumatizirati djecu."
federalna.ba