Vojno – politički analitičar Neven Kazazović
Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan rekao je da su društveni mediji postali prijetnja društvenom miru, ali isto tako i prijetnja demokratiji i nacionalnoj sigurnosti država.
U Bosni i Hercegovini socijalni ali i duševni mir građana ovih dana ugrožavaju pojedinci na najviših državnih funkcija.
Vojno – politički analitičar Neven Kazazović upravo o tome piše i na društvenim mrežama I govori za Federalni radio:
“Malo istorije, iako ima onih kojima će se to svidjeti i onih kojima neće. Na kraju ne može se u životu povlađivati svima.
Godine 1943. u jeku Drugog svjetskog rata u Jajcu su pripremali drugo zasjedanje AVNOJ - a koje, i to uzgred da napomenemo, nije bilo po volji tada nekim ratujućim savezničkim silama. Dokumente za zasjedanje sređivao je Josip Broz. Njemu su u više navrata dolazili predstavnici iz Srbije i Hrvatske sa zahtjevom da Bosna i Hercegovina ne može biti jugoslovenska republika nego da nju treba da podijele Srbija i Hrvatska. Josip Broz se sa time nije slagao. Kada je pritisak na njega postao tako jak on je zovnuo Bosance i Hercegovce da odmah naprave temeljni dokument o osnivanju BiH. Oni su to uradili
U Mrkonjić gradu i donijeli ono što je od njih traženo. Kada su zagovornici podjele ponovo došli Broz im je pokazao papire i objasnio da on preko toga ne može preći i udovoljiti njihovim željama.
Sada još malo istorije: godine 1938. zapadne sile su se ponašale kao da ne vide sve jači pritisak Hitlerove Njemačke na Jugoslaviju. Recimo, francuska pomoć da ova zemlja ekonomski ojača i snažnije se odupre Njemačkoj sastojala se u tome da je jedino kupila 72 konja! Britanci su bili nešto drugačiji, uostalom i onda su bili samo Britanci i pošto su zaključili da je osnovna slabost kraljevine srpsko – hrvatski sukob izveli su manevar i tako je došlo do sporazuma Cvetković – Maček kojim je Bosna podijeljena.
Sada jedno kviz pitanje: koja je razlika između onog iz 1938. i onoga iz 1943. godine? Ili koja je razlika sa onim što se događa još od devedesetih godina?
Ponovo ta prokleta istorija. Još 1919. na konferenciji u Versaju kada su nestala četiri carstva (prusko, rusko, austrougarsko i tursko) tadašnji kralj Aleksandar je dva puta upozoren da ne pravi veliku Srbiju nego Jugoslaviju. Dobro smo vidjeli kako se to sve skupa završilo. Jugoslavija je podijeljena na banovine, ali tako da jedan narod uvijek ima prednost nad ostalim. Tako je ispod žita opet Bosna bila razdijeljena. Da ne pominjemo priču o pet baklji u poslijeratnom jugoslovenskom grbu i kako je onda se pojavila i šesta.
Prijetnje podjele Bosne i Hercegovine opet su aktuelne. Podsjetimo se da se Srbija i Hrvatska slažu u 90 posto stvari. Među njima je sigurno i BiH ako ne na samom vrhu. Godine i decenije prolaze a stare ideje nekad otvorenije, ponekad prikrivenije uvijek su aktuelne.
Kako se iz ovoga izvuči? Računati samo na strance jeste dobro, ali nije dovoljno. Nama su potrebne snage koje mogu uraditi oni što je stavljeno Josipu Brozu na sto! Prijetnja ratom iako se o tome sve više govori nije aktuelna. Jer, ko ima ekonomsku sposobnost od država Zapadnog Balkana da zaratuje? Sve to liči na onu poslovicu „prazne puške se dvojica boje!“
Još nešto. Od Katarine Velike koja je sanjala o velikoj Grčkoj pa do današnjeg dana nema nijedne velesile koja bi podržavala veliku državu na Balkanu. Propale su sve take zamisli. Sa jednim izuzetkom: to je Jugoslavija ali čim u hladnoratovskom svijetu nije više imala temelje razorili su je, opet uz pomoć domaćih upravo stranci. Jedno je sigurno, nikome ne prijeti opasnost od velike Bosne, ali je važno sačuvati je onakvu kakva ona zaista jeste. “
Vojno – politički analitičar Neven Kazazović
( Dunja Jelovac )