“Svezak sjećanja”: Meša Selimović - "Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog…”

“Svezak sjećanja” Radija Federacije BiH oslikala Aida Hadžiabdić

Dostojanstven i blag, uronjen u unutrašnji spokoj i mir, nalik na derviša, Meša Selimović je najveću ličnu tragediju, ubistvo brata, pretočio tek dvije decenije kasnije u roman „Derviš i smrt". Rukopis ovog romana koji se čuva u porodičnim škrinjama pisan je pola latinicom, pola ćirilicom…, kazao je Selimovićev unuk Nikola Momčilović.

"Baka Darka je pričala da je umro gledajući utakmicu, tad (11. jula) je bilo finale Svjetskog prvenstva 1982. u fudbalu…"

Upravo zbog ljubavi sa Darkom, Selimović je izbačen iz Komunističke partije, usljed strogih i krutih načela tadašnjeg morala. Darku je upoznao slučajno, u njegovoj kancelariji u Beogradu.

"Mlada i lijepa žena mislila je da će zateći brkatog partizana opasanog pištoljčinom, a tamo je ugledala mladog čovjeka u košulji, nasmijanog", pričao je Selimović kasnije.

Već tada je, kaže, bio „uhvaćen". Ljubav na prvi pogled učinila je da ostavi porodični dom. Sa Darkom, za koju u knjizi "Sjećanja" kaže da je "njegov dobar duh", ostao je do smrti sa dvije kćerke.

“U njenom slabom tijelu lijepog lica bila je tolika snaga volje i toliko hrabrosti, da me uvijek zaprepašćivala: ona me branila od nevolja 'života, štitila od njegovih grubosti, hrabrila kad mi je bilo teško pred teškoćama pisanja, vjerovala u mene kad su svi sumnjali, usmjeravala me svojom fantastičnom intuicijom, moju tvrdoću korigovala svojom mekoćom, hranila me svojom ljubavlju. Bez nje bih sigurno bio sitni profesor ili srednji politički rukovodilac (ni to ne bi bila nikakva tragedija, konstatujem samo činjenice).”

Selimović je veoma zanimljiva književno-historijska figura, posebno zbog načina na koji je oblikovao najpoznatije djelo, uplićući više paralelnih zapleta, kaže Marija Terzić sa Instituta za književnost i umjetnost iz Beograda.

"Glavni junak je derviš, šejh tekije mevlevijskog reda (jedan od derviških redova), i mnogi kritičari obraćaju pažnju na taj dio, a sam Selimović je rekao da mu to nije bila namjera."

"Meni je Mešina subjektivnost dosta potresna jer je temelj tog romana njegovo lično iskustvo smrti brata koji je streljan zbog nečeg što i nije bio zločin. Uzeo je neke stvari iz magacina odakle nije trebalo, praktično streljan za primjer, otuda fenomen čovjeka koji je bez krivice kriv - u romanu to je Harun, a u životu je njegov brat Šefkija", kaže Terzić.

"Fascinantno je da je Meša čekao 22 godine od historijskog trenutka dešavanja zločina do preoblikovanja u književni motiv za roman. Njegovo objašnjenje je da je čekao sve to vrijeme da bi gorčina i tuga iščezle, da roman ne bi bio potresna lična priča, već da bi bio podignut na nivo univerzalnosti", kaže Terzić, ocjenjujući da je time izbjegnuta patetika.

Istražujući za doktorski rad, utvrdila je da je u vrijeme kada je Šekspir pisao Hamleta, izgubio najprije oca, a zatim i jedanaestogodišnjeg sina Hamneta. I Hamlet i Ahmed Nurudin, kao glavni likovi, suočavaju se sa ličnim gubicima. Uprkos očiglednim razlikama između srednjevjekovne Engleske, odnosno Danske i otomanske Bosne, postoji zajednička crta ideološkog okvira koji i jednom i drugom oduzima pravo ličnog izbora i slobodne volje, smatra Terzić, profesorica engleskog jezika.

"I u Hamletu i Dervišu i smrti postoji nekoliko rukavaca, više slojeva tih djela - psihološka kritika i politički pragmatizam.”

Meša Selimović rođen je u Tuzli 26. aprila 1910. godine, Po završetku studija književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu, do početka Drugog svjetskog rata bio je profesor gimnazije u Tuzli, ali i profesor u Behram-begovoj mederesi prije Drugog svjetskog rata. Na časove je dolazio sa fesom na glavi, ispričao je jedan od njegovih učenika, profesor Omer Nakičević. Tokom rata priključio se partizanima i bio uključen u Komunističku partiju.

U kasnim tridesetim počinje pisati. Autor je pripovjetki, eseja i romana “Tišine” (1961), “Magla i mjesečina” (1965), “Derviš i smrt” (1966), “Tvrđava” (1970).

Od 1950. bio je docent Filozofskog fakulteta u Sarajevu, a zatim od 1957. direktor Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu. Slavu je stekao romanom „Derviš i smrt" (1966) osvojivši brojne domaće književne nagrade. Među osnivačima je lista "Oslobođenje".

Preminuo je 11. jula 1982. u Beogradu.

"- Život je širi od svakog propisa. Moral je zamisao, a život je ono što biva. Kako da ga uklopimo u zamisao a da ga ne oštetimo? Više je štete naneseno životu zbog spriječavanja grijeha nego zbog grijeha.

- Onda da živimo u grijehu?

- Ne. Ali ni zabrane ništa ne pomažu. Stvaraju licemjerje i duhovne bogalje."

Meša Selimović

1910.– 1982.