Toksičnost politike uzima danak mentalnom zdravlju svjetskih vođa
Bila je to politička bomba, koja je izazvala šok i raspravu u većem dijelu Španije. Ali za filmskog redatelja Pedra Almodóvara vijest da je premijer Pedro Sánchez prošle sedmice razmišljao o ostavci nije bila iznenađenje.
"Nema ljudskog bića koje se može oduprijeti onome što najotporniji od naših predsjednika trpi posljednjih godina", napisao je Almodóvar u otvorenom pismu, objavljenom nekoliko dana prije nego što je Sánchez najavio da će ostati, prikazujući Sáncheza kao političara koji je potencijalno dosegao svoju prelomnu tačku.
Bio je to pogled na još jedan, često prešućen, razgovor koji se posljednjih godina vodi u Španiji i širom svijeta: utjecaj koji sve toksičnija priroda politike ima na političare – i šta se može učiniti da se to ublaži.
Kad je Ashley Weinberg, viši predavač psihologije na Univerzitetu Salford, početkom 1990-ih počeo prikupljati podatke o političarima i njihovom mentalnom blagostanju, bio je među rijetkima koji su se bavili tim pitanjem. "Mnogi ljudi izvan politike kažu: 'Da, ne zaslužuju nikakve simpatije'", rekao je Weinberg. "Ali očito želite da ljudi u svim vrstama zanimanja budu u najboljem mogućem raspoloženju i stanju da rade svoj posao." Posljednjih godina, međutim, stvari su se počele mijenjati, posebno zbog upozorenja samih političara. "Svakako sada mnogo češće vodimo ovaj razgovor", kaže Weinberg. “Čujemo političare kako govore: ‘Mogu ovo raditi samo toliko’.”
To je bila poruka koju je iznio Irac Leo Varadkar kada je ranije ove godine najavio svoju ostavku na mjesto premijera, napomenuvši: “Političari su ljudska bića i imamo svoja ograničenja. Dajemo sve dok ne možemo više.” Godinu dana ranije slično je mišljenje izrazila Jacinda Ardern, kada je rekla da više nema "dovoljno u spremniku" da vodi Novi Zeland kao premijerka.
Drugi, poput Sanne Marin iz Finske, nastojali su naglasiti da su političari ljudi. “Ja sam čovjek”, rekla je Marin 2022. godine kada su je pozvali da brani svoj privatni život, dodavši da je ponekad čeznula “za radošću, svjetlom i zabavom usred tamnih oblaka”.
Dio ovog razgovora mogao bi se objasniti sve većom sviješću o važnosti mentalnog zdravlja, posebno u svjetlu pandemije Covida, rekla je Weinberg. Također postoji osjećaj da su društveni mediji i vijesti 24/7 gurnuli ovaj razgovor u prvi plan, jer političari nastoje uskladiti veliko opterećenje i suprotstavljene interese koji su oduvijek karakterizirali posao, dok su oni – a ponekad i članovi njihovih porodica – neprestano u očima javnosti. „Politika može biti brutalan posao", rekao je Humza Yousaf, prvi škotski ministar, ove sedmice kada je najavio svoju ostavku. “To uzima danak vašem fizičkom i mentalnom zdravlju, vaša porodica pati uz vas.”
U Nizozemskoj, bivša zamjenica premijera Sigrid Kaag rekla je prošle godine da je odlučila prekinuti svoju političku karijeru nakon što su godine "mržnje, zastrašivanja i prijetnji" uzele danak njenom suprugu i djeci. “Jednostavno im to više nisam mogla činiti”, rekla je.
Upravo su te vrste anegdota potaknule Apolitical Foundation sa sjedištem u Berlinu da krajem prošle godine pokrene prvo globalno istraživanje svoje vrste o mentalnoj dobrobiti političara. Intervjui i ankete s više od 100 sadašnjih i bivših političara otkrili su da je 41 % trenutačno ispitanih političara izvijestilo o niskom ili vrlo niskom mentalnom blagostanju.
Ono što je bilo iznenađenje je kako se to posložilo s drugim profesijama, rekla je Kimberly McArthur iz organizacije. "Ovih 41% bilo je na nižem nivou od onog kod policije, hitne pomoći i hitne službe – koje se inače smatraju položajima visokog stresa", rekla je. Otkrića su pripisana nekoliko faktora, uključujući dugo radno vrijeme i nedostatak bilo kakvog konkretnog opisa posla ili, često, primopredaje od prethodnika. "Dakle, ulazite u ulogu koja je nevjerovatno važna, koja ima puno odgovornosti, ali vrlo malo jasnoće", rekla je McArthur.
Društveni mediji također igraju veliku ulogu. To je "stvarno promijenilo igru", dodaje McArthur. “Jedan od starijih sugovornika rekao nam je da ste primali možda jedno pismo sedmično. A onda kad je stigla e-pošta, primio bi nekoliko e-poruka. Ali sada, za mlađu generaciju, priznao je da često primaju poruke pune mržnje, uznemirujuće poruke i do hiljade puta dnevno.”
Istraživanja su dosljedno pokazala da ovo uznemiravanje može biti posebno akutno za žene i obojene ljude, rekla je McArthur. “Zašto neko od obične osobe postane, kad postane političar, predmet tolike agresije i mržnje?”
Fondacija radi na nadogradnji rezultata implementacijom strategija za poboljšanje dobrobiti političara, bilo da se radi o obuci svjesnosti ili osporavanju normi oko zlostavljanja društvenih medija.
"Trebamo da politički čelnici budu na vrhuncu svoje igre", kaže McArthur, posebno dok se bore s kritičnim pitanjima kao što su klimatska kriza i polarizacija. "Potrebni su nam da donose najbolje moguće odluke jer njihove odluke utječu na sve naše živote na bezbroj načina." Neuspjeh u rješavanju ovih pitanja također bi mogao imati ozbiljne posljedice za političko vodstvo, izazivajući "efekt ušutkavanja" gdje žene, obojeni ljudi i drugi izbjegavaju posao zbog zabrinutosti zbog njegovog štetnog utjecaja na dobrobit, dodala je. "Tako da potencijalno propuštamo imati vrlo, vrlo dobre ljude koji će preuzeti ovu ulogu."
Bio je to rizik koji je Sánchez nagovijestio u pismu prošle sedmice. “U ovom trenutku, pitanje koje si opravdano postavljam je: ‘Vrijedi li sve to?”, napisao je. "Iskreno, ne znam."
Sada kada razgovor počinje dobijati na značaju, Weinberg smatra da je pitanje od milion dolara ono šta treba učiniti. "A to je nezgodno", kaže. "Ono što nedostaje, pretpostavljam, je dugačak, naporan pogled na dizajn posla kako bi se razmotrilo je li to održivo ili ostvarivo za nekoga dok istovremeno održava dobro fizičko i mentalno zdravlje."
federalna.ba/The Guardian