Thank You, Goodnight: Bon Jovijeva iznenađujuće razorna oda izgubljenoj mladosti
U ovom dokumentarcu ima mnogo sjajnih stvari koje će usrećiti njihove najveće fanove – ali jedno trebate znati, emotivno je gledati autore hita iz 80-ih Livin’ on a Prayer dok se, danas kao ostarjeli bend raspada pred vašim očima, piše The Guardian.
Svaka pop biografija ima istu dilemu: fanovi umjetnika žele znati sve detalje, dok gledatelji s tek prolaznim interesom samo žele doći do dobrih stvari. Na kojoj je strani linije Thank You, Goodnight: The Bon Jovi Story, možete shvatiti ako pogledate koliko traje. Sve četiri epizode traju preko sat vremena.
Daleko najjači dio je uvodni dio, koji se može promatrati izolirano kao evokativni naboj kroz razdoblje koje je prethodilo formiranju i proboju benda. Najbolji rock dokumentarni filmovi imaju moć da nas uvedu u trenutke prošlosti u kojima biste poželjeli da ste bili – mjesto i vrijeme ovdje koje pucketa fantastičnim potencijalom je New Jersey u zadnjoj polovici 1970-ih.
U klubovima kao što su Fast Lane, Upstage i Stone Pony, pjevači, uključujući Southside Johnnyja i Brucea Springsteena u brzom usponu, sviraju blue-collar rock pomiješan s blue-eyed soulom. Zgodni, ambiciozni John Bongiovi i njegov prijatelj štreberski pijanist, David Bryan, zadivljeni su članovi publike do svoje 16. godine, a uskoro se i sami nalaze na pozornici sa svojim bendom, Atlantic City Expressway. Vraćaju se kući s gaža u Bryanovom kombiju u 5 ujutro, a zatim ponovno ustaju u 7 ujutro kako bi pohađali nastavu u srednjoj školi.
Radnja se odvija u predgrađu, prije Reaganove Amerike, s drugom i trećom generacijom doseljenika koji su uspostavili život u kojem su njihove plaće dovoljne za pristojnu svakodnevnu egzistenciju, uz malo zabave i nekoliko snova povrh. Dokumentarac nudi i dovoljno filmskih žurnala, isječaka iz štampe, uspomena i domaćih filmova kako bi nas dodatno približio tom središtu.
Do 1983. Bongiovi je upoznao svoju srodnu muzičku dušu, gitaristu Richieja Samboru, i nazvavši sebe, ali i svoj novi bend Bon Jovi, dvije riječi simboliziraju stilizirajući hommage (Eddieju) Van Halenu. Druga epizoda prati grupu dok izdaju niz albuma kojima grade reputaciju nakon kojih slijedi treći LP, Slippery When Wet, koji se prodaje u 14 miliona primjeraka. Sa svojim poderanim majicama, kožnim jaknama i nečuvenim frizurama, plus pop-metal zvukom koji u boljim melodijama zvuči poput Mötley Crüea ili Springsteena, Bon Jovi neumoljivo obilaze svijet, gledajući u milione lica. Njihova lica, danas, sa 60 i nešto i dalje ozare kada govore o tome.
Međutim, serijal se potom probija kroz sve nezanimljiviju karijeru benda nakon Slipperya. To je katalog rock tropa: Bon Jovi izgaraju na kraju bezbrižnih 80-ih, snimaju solo albume, regrupiraju se, rade country album, rade zadivljujući album povratka u formu, tiho mijenjaju svog basistu sa session muzičarem jer njihov stari prijatelj previše pije i ne može svirati, stvaraju "zreliji" (dosadni) zvuk, zatim se posvađaju sa Samborom kada ne uspije doći na studijsku sesiju i Jon nađe nekog drugog da mu snimi dionice na gitari. Manje zanimljivi dijelovi uključuju i Bounce iz 2002. album čiji je cilj bio pomoći SAD-u da se oporavi od 11. septembra, i album 2020, nazvan po godini izdanja, koji odgovara na Covid i Black Lives Matter i sadrži pjesmu koja se, nažalost zove American Reckoning. Bon Jovi sebe shvataju preozbiljno. Barem se tako mislilo, ali dokumentarac ukazuje na napetost, u efemernoj umjetničkoj formi, između izvođača i potrošača. Gledatelji s ispravnim pogledom na opus Bon Jovija smatraju da su Bad Medicine i You Give Love a Bad Name ludilo, a Livin' on a Prayer je gotovo srceparajuće savršeno umjetničko djelo, ali sve ostalo je bezobrazna glupost. Ipak, morali bi računati sa snimljenim materijalom 2022., iza kulisa povratničke američke turneje benda. Jon Bon Jovi, njegov veliki rock barnet je sada sijed ali još uvijek u folu "još uvijek je imam" i "izgleda kao da je baka napravila frizuru", izvana je uglađeni izvršni direktor tvrtke, ali ne može pjevati kao prije. Hiljade nastupa uživo, uključujući onu nepromišljenu promjenu ključa u Livin’ on a Prayer, uzele su svoj danak. Vitamini, vokalne vježbe, ovlaživači zraka i laserski tretmani ne djeluju.
U intervjuu se lomi prisjećajući se dana kada je znao da se članovi njegovog benda, njegova ekipa i 60.000 ljudi koji su kupili ulaznicu za gledanje Bon Jovija mogu osloniti na njega da će pružiti besprijekoran nastup. Tamo se više ne može vratiti.
Biti zaslijepljen iznenađujuće razornim razmišljanjem o izgubljenoj mladosti učvršćuje lekciju kojom ste nagrađeni ako poslušate cijelu pjesmu Thank You, Goodnight: ta trominutna pjesma koju napola slušate na radiju vrhunac je nečijeg životnog djela . Sav taj život je tu.
federalna.ba/The Guardian