Jon Bon Jovi o ljubavi, bogatstvu i Trumpovim lažima

Natapirana kosa i bombastičnost su odavno nestali, ali pažljivi pjevač i kantautor ostaje. Govori o politici, boli i upoznavanju svoje supruge na času historije prije 40 godina.

Jon Bon Jovi mi pjeva „Livin’ on a Prayer“ (novinarki Guardiana Hadley Freeman op.a.). Ne, ovo nije još jedan ludi san tokom lockdowna; ovo se zapravo događa.

"Tommy je nekad radio na dokovima ..." započinje, svirajući na gitari koja se stvara niotkud, a njegov još uvijek impresivan buffant ("Ja sam jedini čovjek u svom području dovoljno hrabar da pustim sijede!") poskakuje uz muziku.

Kasnije pogledam koliko bi koštalo unajmljivanje Bon Jovija za privatnu zabavu. "Više od milion dolara" najbolja je procjena. Sve što sam učinila bilo je pitanje je li mu dosadilo da ga ispituju o njegovom megahitu iz 1986. godine. Odgovor je, očito, ne.

"Unija je štrajkovala, sada više nije te sreće ..." nastavlja.

Prelazak s nule tokom lockdowna na milion km na sat privatnog nastupa Bon Jovieja je sjajna vožnja i kažem mu da bih se mogla onesvijestiti. Smije se smijehom muškarca koji nije ni naviknut ni nesklon tome da ga žene obožavaju.

“Ta pjesma, Bog je blagoslovio. Ali moj Bože, ko je mogao znao? Ne mi, uvjeravam vas. Stvorena je na dan kada niko od nas nije imao ideja, samo smo razgovarali i iz toga je proizašla. I više sam nego sretan što je moja! " osmjehuje se.

Dakle, nije znao da je hit kad ga je napisao?

"Nikako. Sjećam se kako sam izašao iz sobe s Richiejem (Samborom, drugim najpoznatijim, ali sada već bivšim članom njegovog benda) i rekao sam: ‘E, u redu je. Možda bismo je trebali razmotriti kao filmsku muziku“. „Richie me pogledao i rekao: „Ti si idiot - stvarno je dobro. „Rekao sam: Jednostavno ne znam kamo ide. Nema onaj bum-bum-bum bass, tako da je zvučala više kao the Clash. "

Da li mu je (pjesma) kupila kuću?

Bon Jovi me pogledao kao da ga pitam o šumskim običajima medvjeda.

„Kupila je kuću za mnogo ljudi“, rekao je.

Bon Jovi, 58, razgovara sa mnom putem Zooma iz svoje kuće u New Jerseyu. "Ja sam prijestolonasljednik New Jerseyja", izjavljuje, što je vjerojatno istina - jedan od svojih najprodavanijih albuma nazvao je po toj državi i ostao čvrsto odan svojoj grudi. (Iako mislim da oboje znamo da je, ako je Bon Jovi princ New Jerseyja, njegov kralj onda Bruce Springsteen.)

Iz onoga što mogu vidjeti, njegova kuća izgleda divno - zidovi obloženi drvetom, ne pretjerano blještavi. "Moj je život puno normalniji nego što bi se moglo zamisliti", kaže šesta najbogatija rock zvijezda na svijetu, na popisu između Stinga i Eltona Johna. “Nigdje u mojoj kući ne vise platinaste ploče. Odlike rock zvijezde nikad nisu bile dio mog doma. "

On i njegova supruga Dorothea s kojom je u braku 31 godinu, imaju četvero djece: Stephanie (27), Jesse (25), Jacob (18) i Romeo (16) i dugo vremena, kaže da njegova mlađa djeca nisu bila sasvim sigurna čime se bavi.

Razgovaramo danas jer će posljednji singl, Story of Love, s njegovog albuma 2020, biti objavljen u Velikoj Britaniji. Svako čija je slika Bon Jovija još uvijek zaključana u eri „Livin' on a Prayer“ - velike gitare, još veća kosa - bit će pomalo zatečen albumom 2020. Promišljen je to pogled na prošlu godinu, o kontrolama naoružavanja (Lower the Flag), krizi s koronavirusom (Do What You Can) i pokretu Black Lives Matter (razoružavajuće lijepa numera American Reckoning).

Možda mislite da vam nisu potrebna Jon Bon Jovijeva razmišljanja o pokretu Black Lives Matter, ali razlog ne potreba: kao što je to činio tokom svoje skoro 40-godišnje karijere, nudi solidnu muziku i iskrene tekstove i, zaista, kapa do poda čovjeku zbog bavljenja onim 'sada' jer sam Bog zna da više uopće ne treba ništa raditi. Kad je nastupio lockdown, umjesto da pobjegne u kuću na plaži, Bon Jovi je svakodnevno prao posuđe u JBJ Soul Kitchen, jednoj od dvije zajedničke kuhinje koje je napravio u blizini svog doma i gdje se obroci osiguravaju donacijama ili volontiranjem.

A kako izgledaju napori slavnih tokom pandemije, to vjerovatno nadmašuje objavljivanje videozapisa na kojem pjevaju pjesmu Imagine.

Ali samo pjevanje o ljudskoj cijeni američkih zakona o oružju mnogi će smatrati zauzimanjem jedne strane. Da li se brine hoće li izgubiti neke od svojih obožavatelja? “Postoji mnogo muškaraca mojih godina i statusa koji stvari vide drugačije, ali ne dopuštam da nas razlike razdvoje. Nikad nisam želio postati zarobljenik pozornice. Kako ću živjeti svoj život ovisi o meni", kaže.

Dok razgovaramo, ostalo je 48 sati do njegovog nastupa na televizijskoj proslavi inauguracije Joea Bidena. Ovo je njegov drugi inauguracijski nastup, nakon što je 2009. pjevao za Obamu. Bon Jovi se prvi put počeo prepirati s političarima kada je "guverner po imenu Bill Clinton" stupio u kontakt s njim ranih 90-ih i od tada aktivno sudjeluje u političkim dešavanjima.

"Da je Al (Gore) prošao dalje, bio bih sekretar za zabavu", šali se. 2015. dopustio je republikancu, a potom i guverneru New Jerseya Chrisu Christieu da koristi njegovu muziku u svojoj predsjedničkoj kampanji. Springsteen je u više navrata odbio zahtjeve Christieja, inače superfana, da svira na njegovim događajima. Odobrava li Bon Jovi Springsteenovo odbijanje?

“Ne znam kako se Bruce ponašao prema Chrisu, pa to ne mogu komentirati. Ali bio bih licemjer kad bih vam rekao da pišem pjesme za koje se tvrdi da su svjedok vremena, a da pri tom ne slušam (drugu stranu)", kaže.

Bi li dopustio Donaldu Trumpu da se koristi njegovom muzikom?

Na pitanje je ustuknuo kao da je fizički napadnut. "Ne! Ne, ne, ne! Ne slažemo se svim srcem ni po jednom pitanju, od načina na koji je rješavao krizu izazvanu Covidom do napuštanja Pariskog klimatskog sporazuma - svega! Ne! Ne!"

Bon Jovi i Trump imaju izuzetno čudnu historiju. Davne 2014. pjevač je, zajedno s nekim kanadskim investitorima, pokušao kupiti NFL tim Buffalo Bills, nadmašivši Trumpa. No, iznenada se u Buffalu, NY, javio jak osjećaj protiv Bon Jovija, sa „Bon Jovi-free“ zonama i negativnim grafitima, proizašlim iz glasine da će on i njegovi partneri preseliti tim iz grada.

Bon Jovi je to žestoko demantirao, ali Billsi su na kraju otišli trećem ponuđaču i to je bio kraj - sve do prije tri godine, kada se pokazalo da je kampanju protiv Bon Jovija započeo Michael Caputo, politički strateg, kojeg je angažirao Trump.

“Bio sam zaista šokiran koliko daleko (Trump) ide. Nije bio kvalificiran ni za kupnju tima, jer morate predati porezne prijave, a on nikada nije predao papire. Umjesto toga, učinio je to „ubistvo iz sjene“, nadajući se da će ekipu kupiti po povoljnoj cijeni. Ali jednostavno nisam mogao razumjeti kako je takva dezinformacija iznesena. Bilo je zaista zastrašujuće”, kaže Bon Jovi, široko otvorenih očiju.

Nakon što Trump nije uspio dobiti tim, otišao je i kandidirao se za predsjednika. Možda si mu trebao samo dati tim, kažem.

“Da, za dobrobit svijeta, definitivno je trebao dobiti momčad. No, dobro ”, smijulji se.

Caputo je kasnije radio za Trumpa dok je bio predsjednik i ispitan je u sklopu istrage ruskog miješanja u izbore 2016. godine. Prošlog septembra objavljeno je da je Caputo organizirao kampanju pritiska da se službeni izvještaji o krizi Covid izmijene kako bi bili prilagođeni Trumpu.

"Pretpostavljam da smo živjeli stranicu Trumpove slikovnice u Buffalu", kaže Bon Jovi.

Kakav je bio osjećaj kad je njegov neprijatelj postao predsjednikom samo dvije godine nakon bitke u Buffalu?

Oklijeva. „Pa, kao i svi Amerikanci, i ja moram podržati ured predsjednika - pogledajte kako politički zvučim! Pokušavam se zaustaviti u pričanju sr**a. Istina je, stvarno sam bio razočaran. "

Bon Jovi često u intervjuima može zvučati pomalo monotono i dosadno, govoreći o istim stvarima o kojima govori već desetljećima. Ali danas je markantno angažiran i pitam je li to zato što uglavnom govorimo o politici, a ne o muzici.

"Ha! Pa, svi se pomalo prave pametni kad razgovaramo o politici ", kaže.

Dakle, ne razmišlja o „naginjanju“ prema politici, provodeći dane raspravljajući sa republikancima, poput čelnika senatske manjine Mitcha McConnella?

"Ili Chuck Schumera", dodaje, imenujući demokratskog čelnika u Senatu čisto radi ravnoteže. “To je usrano postojanje - prodati sebe i svoju dušu. Kvragu ne."

John Bongiovi Jr rođen je i odrastao u New Jerseyu, sin je dvoje bivših marinaca. Muzikom se počeo baviti još kao dijete, napisao je Runaway, što će mu biti prvi hit, kada je imao 19 godina. Do 21 godine imao je ugovor za album i sa bendom, kojem je bio ime, lice i šef („Više poput dobroćudnog diktatora ", insistira).

U početku su se deklarisali kao hard rock bend. Svakako su izgledali tako – velika, duga kosa, uske hlače - ali Bon Jovi je imao drugačiji plan.

"Rekao sam:" Želim turneju s Carsima i Bryanom Adamsem i svim tim pop grupama", a moj menadžer je rekao:" Ne. Naučit ćete kako svirati s Judas Priestom i Kissom i Scorpionsima. Ta je publika odana, pop publika je nestalna'', priča. Tako su spremili i bili uvodni bend za Judas Priest, "heavy metal bend koji nikad nisam slušao", kaže Bon Jovi.

Osvojili su publiku, ali zacijelo je zakulisno stvorio neobičnu figuru: za razliku od gotovo svih ostalih na hard rock sceni 1980-ih, Bon Jovi nikada nije patio od problema sa zloupotrebom nedozvoljenih supstanci. To mu je očito išlo u prilog: čak i pored njegove neobične, možda čak i jedinstvene karijere i bračne stabilnosti, Bon Jovi s 58 godina izgleda poput čovjeka koji je mladost proveo na joga vježbama, za razliku od druženja s Aerosmithom. Ali kako se odupirao kad je bio tako mlad?

“Da budem iskren s tobom, nisam imao sposobnost rukovanja drogom. Nisam u tome pronašao radost i nisam se trebao emocionalno pokopati, pa koja bi onda bila svrha?“"

Je li to bilo zato što je imao relativno stabilno djetinjstvo?

“Moje je djetinjstvo bilo sje**no kao i kod bilo koga drugog, ali ne toliko da bih se počeo drogirati. Vidio sam da puno prijatelja umire ili je u njihovim životima dolazi do „havarije“, ja jednostavno nisam imao potrebe ni želje - kaže.

Kad je bend snimio svoj treći album, Slippery When Wet, Bon Joviju je toliko dosadilo da „prodaju“ kao nešto što on nije bio, tako da je vratio sve pod kontrolu i radio na pričanju priča. Muzika je i dalje bila rock, ali tekstovi su govorili o Tommyju i dokovima. Javnost je to voljela, a Slippery When Wet prodao je milijarde, njegovi singlovi You Give Love a Bad Name, Wanted Dead or Alive, Never Say Goodbye i, naravno, Livin ’on a Prayer postali su neizbježni soundtrack sredinom 80-ih.

Nakon toga uslijedio je New Jersey (Bad Medicine, I’ll Be There for You, Lay Your Hands on Me), a zatim prelazak na 90-te, kada se Bon Jovi ošišao i malo omekšao (Keep the Faith, These Days) i postajao sve poznatiji po svojim baladama (In These Arms, Always). Prodao je više od 100 miliona albuma, a u tom je trenutku prešao i u glumce, u čemu je bio neočekivano dobar, u Moonlightu i Valentinu (zgodni slikar), Ally McBeal (zgodni vodoinstalater) i Sex and the City (zgodni fotograf). Je li mu to smetalo?

"Dovraga, ne - nikad nisam išao u tvrtku Shakespeare!" smije se. “Niko nije uspio raditi i (muziku i glumu): Madonna, Sting, Phil Collins - pokušali ste i niste uspjeli. Toliko sam bio nestrpljiv da nađem posao i rekao sam: 'Odigrat ću malu ulogu, komada, samo da bih dobio dovoljno rezimea.' "

Ipak, nije da mu je trebao novac. Govori o želji da se nauči "poniznosti" i (naravno) "ljubavi prema zanatu", što sve zvuči kao eufemizam potrebe za promjenom. Producenti su mu rekli da će mu, ako prestane stvarati muziku, dati veće uloge, ali privlačnost Hollywooda već je oslabila.

“Kupio sam kuću u Malibuu, vidio sam momke koji vas gledaju preko ramena da vide bi li trebali razgovarati s nekim drugim. Cijeli taj način života bio mi je tako surov. Jedva sam čekao da pobjegnem od toga“, kaže.

Kritičari se podsmjehuju kako su Bon Jovi - bend i muškarac - postali previše korporativni, previše „cheesy“. To nije potpuno pogrešno, ali i u toj tvrdnji nedostaje odgovor - zašto je Bon Jovi - čovjek - tako trajan fenomen. Oduvijek je bio preokupiran kontrolom nad sobom i svojim bendom, kao što je i priznao u svom hitu iz 2000. It's My Life, i zna što je potrebno da bi njegov bend preživio.

Njegova sposobnost stabilnosti da živi ne tako rokerskim životom je pomogla. Oženio se svojom srednjoškolskom dragom, s njom je više od 40 godina. "Sjela je pored mene na času historije, i to je bilo to", kaže. Njegove kolege iz benda Tico Torres i David Bryan također su s njim od početka. Prekidi u planovima neobično su ga uznemiravali: kaže da mu je trebalo pet godina da preboli debakl u Buffalu. Odlazak Sambore 2013. toliko ga je uznemirio da je, kako kaže tri godine bio na „mračnom mjestu“. Jesu li on i Sambora u kontaktu?

"Ne. Odlučio je raditi ono što je uradio, ali moja bol je što sam ga volio imati u bendu - volio sam svoj bend. Ali nije bilo šanse na svijetu koju bismo prekinuli zbog njegove nesposobnosti da nastavi dalje ”, kaže dok se na njemu može vidjeti da se i dalje radi o osjetljivoj temi.

Na prijedlog Bon Jovija, razgovaramo ponovno dva dana kasnije nakon inauguracije. Na iznenađenje mnogih, umjesto da se oslanja na posljednje pjesme benda, izveo je pjesmu Beatlesa Here Comes the Sun. “Nikad nisam više osjećao da trebam pjevati neku pjesmu.“

Bilo je katarzično ”, kaže. U početku mi je nedostajao uobičajena bombastičnost Bon Jovieja, ali dok se sunce dizalo iza njega dok je pjevao, nije se moglo poreći da čovjek zna što trenutno djeluje. Ali privatna izvedba „Livin' on a Prayer“ isključive za mene? To će trajati zauvijek.

federalna.ba/The Guardian