Quo vadis, nogometna reprezentacijo BiH?

Još jedno veliko takmičenje, ovaj put svjetsko, istina nismo nikada sudjelovali na evropskom, bez bh. nogometne reprezentacije. U protekle nepune tri decenije koliko se borimo za završne smotre najboljih na Starom kontinentu i svijeta, samo smo jednom uspjeli, 2014. godine na Mundijalu u Brazilu. Bila je to generacija koju je predvodio selektor Safet Sušić. Mnogi će reći da ima tu puno simbolike, jer je legendarni Pape bio najbolji igrač BiH do 1992. a imao je u timu najboljeg od sticanja nezavisnosti BiH Edina Džeku. Imao je i aktuelni selektor Ivaylo Petev Džeku, osim u posljednjim kvalifikacionim utakmicama, ali nije uspio, mada je bio nevjerovatni optimista, možda najveći do sada na selektorskoj poziciji, u rangu nenadmašnog Ćire. No, ne igra sam Džeko, jer se upravo u toj najuspješnijoj Papetovoj generaciji put na Mundijal trasirali i Ibišević, Misimović, Hajrović, Spahić, Bičakčić, Lulić, Mujdža, Pjanić, Kolašinac, Bešić, Begović... Bila je to jedna sjajna generacija igrača, standardnih u svojim klubovima, koji su i već duži period bili zajedno, došli do baraža u mandatima Miroslava Blaževića i Safeta Sušića. Ćiro je već bio napravio lijep ambijent, vratio povjerenje reprezentaciji, navijače, a Pape samo nastavio i doveo nas do završne smotre najboljih na svijetu.

U Brazilu smo solidno odigrali, pobijedili Iran, izgubili od Argentine i Nigerije i vratili se kući. I od tada nastaje pad. Legendarni Pape je doslovno otjeran iz samo njima poznatih razloga tadašnjih dužnosnika Saveza i od tada reprezentacija doživljava pad koji i danas traje, što najbolje govori FIFA-ina rang lista. Istina, u mandatima selektora Mehmeda Baždarevića i Dušana Bajevića došli smo do baraža, ali nismo uspjeli, kao i deceniju i po prije kada je selektor bio Blaž Slišković koji imao meč loptu na Koševu protiv Danaca i pobjedom mogli smo direktno na evropsko prvenstvo. Bila je to druga naša najbolja generacija od sticanja nezavisnosti predvođena Barbarezom, Bolićem, Salihamidžićem, Baljićem, Hibićem, Musićem...

Vratimo se sadašnjosti i posljednjem neuspjehu pod dirigentskom palicom selektora Ivayla Peteva koji je otpočetka bi na udaru javnosti koja je željela Sergeja Barbareza. Međutim iz utakmice u utakmicu bugarskog stručnjaka, koji je danonoćno radio, pratio naše igrače širom svijeta, pokušavao u hodu napraviti smjenu generacije, javnost ga je počela podržavati. Prema mnogim anketama, nakon ovog neuspjeha, selektor je najmanje kriv, a najviše igrači. E sada. Igrače bira selektor, ali najbitinje pitanje u cijeloj ovoj priču je: Kakve mi to imamo igrače? Gdje igraju naši reprezentativci? Koju minutažu imaju u svojim klubovima? Opet se vraćamo na našeg kapitena Džeku koji je jedina vedeta u klubovima gdje god je nastupao, bivao je najbolji strijelac, osvajao titule prvaka... Kada ga selektor nema na raspolaganju to je druga reprezentacija, što se vidjelo, upravo protiv Finaca. A još ne treba zaboraviti da je Džeki 35 godina i pitanje je koliko će još igrati, a još veće pitanje i s kim. Dakle, sa Džekom ili bez njega i s kim dalje?! Quo vadis, nogometna reprezentacijo BiH? 

federalna.ba/Muhamed Bikić