Preminuo osnivač The Wailersa, Bunny Wailer

Jedan od najvažnijih glasova reggaeja, Bunny Wailer, umro je u 73. godini. Muzičar iz Kingstona na Jamajci bio je osnivač The Wailersa zajedno sa svojim prijateljem iz djetinjstva, Bobom Marleyem.

Zajedno su postigli međunarodnu slavu s reggae klasicima poput Simmer Down i Stir It Up, prije nego što je Wailer započeo solo karijeru 1974. godine.

Osvojio je tri Grammyja i 2017. godine dobio Orden zasluga Jamajke.

Njegovu smrt potvrdile su menadžerica Maxine Stowe i ministrica kulture Jamajke Olivia Grange.

Uzrok smrti nije poznat, ali u bolnici se nalazio otkako je pretrpio moždani udar u julu 2020. godine.

Odavanje počasti za preminulog muzičara dolazi sa svih strana, a obožavatelji i kolege muzičari opisuju ga kao legendu.

"O čovječe, Bog blagoslovio Bunnyja Wailera", napisao je basist Red Hot Chili Peppersa, Flea. "Kakav pravi rocker i plemenit čovjek. Volim ga."

Andrew Holness, premijer Jamajke, također je odao počast, ocijenivši da je njegova smrt "veliki gubitak za Jamajku i za reggae".

Zvijezda, čije je pravo ime bilo Neville O'Riley Livingston, bio je posljednji preživjeli član The Wailersa nakon smrti Boba Marleyja od raka 1981. i ubistva Petera Tosha tokom pljačke 1987. godine.

Rođen 20. aprila 1947. godine, Livingston je najranije godine proveo u selu Nine Miles, gdje ga je odgojio otac Thaddeus, koji je vodio trgovinu mješovitom robom.

Tada je prvi put upoznao Marleya, a mališani su ubrzo postali dobri prijatelji, stvarajući prvu zajedničku muziku u Stepneyevoj osnovnoj i srednjoj školi.

Nakon smrti Marleyeva oca 1955. godine, njegova se majka Cedella preselila kod Livingstonova oca. Dječaci su u osnovi odgajani kao pobraća, posebno nakon što su Cedella i Thaddeus dobili zajedničku kćer Pearl.

Nakon preseljenja u Trenchtown u Kingstonu, upoznali su Petera Tosha i osnovali vokalnu skupinu pod nazivom The Wailing Wailers – iz razloga kako je Marley jednom rekao: "Počeli smo plakati."

Područje je bilo siromašno i pogođeno nasiljem. Livingston se kasnije prisjećao kako je svoju prvu gitaru izgradio od "bambusa, finih žica od električnog kabla i velike limenke sardine".

No, pjevač Joe Higgs, zvani "Kum Reggaea", živio je u blizini i uzeo dječake pod svoje okrilje. Pod njegovim nadzorom, usavršili su svoj zvuk, dodavši vokalistu Junior Braithwaite i prateće pjevače Beverly Kelso i Cherry Green prije nego što su im ime skratili u The Wailers.

U decembru 1963. bend je ušao u zloglasni Studio One Coxsona Dodda kako bi snimio Simmer Down, pjesmu koju je Marley napisao pozivajući na mir u getoima Kingstona.

Brža i tvrđa od muzike po kojoj su kasnije Wailerso postali poznati, pjesma je odmah postala hit, dostigavši broj jedan na ljestvicama na Jamajci. Potom su snimili originalnu verziju Duppy Conquerora, prije nego što su 1965. objavili svoj album prvijenac The Wailing Wailers.

Ubrzo nakon toga, bend je pauzirao jer se Marley oženio i preselio u SAD, a Livingston je odležao godinu dana u zatvoru zbog posjedovanja marihuane. No, ipak su uspjeli izdati 28 singlova između 1966. i 1970. godine, prije nego što su izdali svoj drugi album, Soul Rebels.

Njihov međunarodni proboj dogodio se tri godine kasnije s albumom Catch A Fire - prvim albumom koji su napravili za Island Records Chrisa Blackwella.

Do saradnje je došlo gotovo slučajno. Wailersi su bili na turneji po Velikoj Britaniji s Johnnyem Nashom - koji je imao hit s naslovnicom Stir It Up - ali našli su se u nemogućnosti platiti put kući.

Blackwell se ponudio da bend potpiše za Island, plaćajući im predujam za pokrivanje avionskih karata i troškova snimanja albuma na Jamajci.

Na veliko nezadovoljstvo benda, neke su pjesme prerađene kako bi ih učinile ugodnijima međunarodnoj publici.

"Osjetio sam da je način Wailersi postignu uspjeh u tome da postanu „crne zvijezde rocka“; želio sam čuti neke rock elemente", rekao je Blackwell kasnije za Rolling Stone. "Bunny i Peter nisu željeli napustiti Jamajku, pa je Bob došao u Englesku kad smo mi napravili snimke."

Album se nije dobro prodao i nije dospio na muzičke liste u Velikoj Britaniji i SAD-u – ali je nadaleko postao poznat kao klasik. Časopis Rolling Stone nedavno ga je stavio na 140. mjesto na listi 500 najvećih albuma svih vremena, napisavši da "bijes geta Wailersa najviše dolazi do izražaja" u pjesmama poput Concrete Jungle i Slave Driver.

Komercijalni uspjeh uslijedio je s albumom Burnin 'iz 1973. godine, koji je sadržavao već danas poznate klasike poput I Shot The Sheriff, Small Axe i Get Up, Stand Up.

Međutim, to je trebao biti posljednji album Wailersa u njihovoj originalnoj, prvoj postavi.

Tenzije koje su već bile prisutne pogoršao je marketing Islanda koji je albume plasirao pod imenom Bob Marley and The Wailers te raspored turneja koji su Livingstona udaljili od njegove porodice.

Na kraju je 1973. godine napustio bend, rekavši da se način života tokom turneje sukobio s njegovim rastafarijanskim uvjerenjima - navodeći pritisak da se jede prerađena hrana i svira u "freak klubovima". Kasnije je rekao da je slava neprijatelj kreativnosti.

"Muzika se temelji na nadahnuću, a ako ste u okruženju u kojem ste gore-dole, tu i tamo, tako će i zvučati vaša muzika", rekao je Livingston za The Los Angeles Times 1986. godine.

"Ljudi se izgube u tome da postanu zvijezda, a to je drugačija stvar od toga da postanete dobar pisac, muzičar, producent i aranžer."

Oslobođen benda, počeo je raditi na svom solo albumu Blackheart Man, koji je uključivao klasike poput Dreamlanda i Fighting Against Conviction, koji je bio nadahnut njegovim boravkom u zatvoru.

Nastavio je s izdavanjem nekoliko priznatih albuma, uključujući Rock 'n' Groove iz 1981. i Bunny Wailer sings The Wailers iz 1980-ih pjeva The Wailers, u kojima je podsjetio na neke od ranijih materijala benda.

Devedesetih je tri puta osvojio nagradu Grammy za najbolji reggae album - pri čemu svaka od tih ploča čuva naslijeđe Marley and the Wailersa: Time Will Tell: A Tribute to Bob Marley, 1995's Crucial! Roots Classics, i 1997's all-star Hall of Fame: A Tribute to Bob Marley's 50th Anniversary.

"Zadovoljan sam saznanjem da služim svrsi stavljanja reggae muzike na mjesto na kojem i jest", rekao je za Washington Post 2006. "Ponosan sam što sam dio toga."

federalna.ba/BBC