Postoji li demokratija unutar političkih stranaka u BiH? Liderske partije i privid odlučivanja

Postoji li demokratija unutar političkih stranaka u Bosni i Hercegovini? Da li su stranački organi samo forma koja treba da se ispoštuje, a sve odluke su praktično kod lidera stranaka i u uskom krugu ljudi? Primjer iz Banjaluke, sa sjednice Glavnog odbora Stanivukovićevog pokreta, pokazuje da drugog mišljenja na takvim sjednicama praktično i nema.

Sjednice, odluke i „jedinstvo“

Svečana sjednica, velike odluke, pripreme za izbore. No, dok su svi bili usmjereni na pitanje ko će biti kandidati za izbore, pojedini novinari su uočili i objavili da su materijali za glasanje bili nepotpuni. Konkretno, prema tvrdnjama pojedinaca, članova Glavnog odbora, ali i dostupnim fotografijama s događaja, na stolicama su ih sačekali samo listići na kojima je pisalo „ZA“, odnosno da se slažu sa svim što se predloži na sjednici.

„Pokazali smo jedinstvo, čvrstinu, snagu i pokazali smo da sve članice pokreta stojimo jedinstveno, opredijeljeni smo zajedničkom cilju“, navodi Draško Stanivuković, predsjednik PSS-a.

Slični obrasci i u drugim strankama

Jedinstvo su, bar zvanično, pokazali i u SDS-u. Članove njihovih organa dočekali su listići „za“ i „protiv“, kao i „suzdržani“. Ipak, uprkos rezultatima glasanja, različiti stavovi su ponovo potresli najveću opozicionu stranku, iako je pred kamerama slika bila drugačija.

„Vezano za današnju sjednicu Glavnog odbora, jedinstvene odluke… Najviše bismo voljeli da smo se pobili“, kaže Branko Blanuša, predsjednik SDS-a.

Liderske partije i slaba interna demokratija

Politikolozi smatraju da su domaće političke partije uglavnom liderske partije i da je kod njih slaba stranačka demokratija. Poručuju da postoje i drugačiji primjeri, ali i oni koji odlaze u drugu krajnost – narušavanje partijske discipline.

„Sve izgleda bajno, krasno, ali niko ne smije da iznese drugo mišljenje… na jako niskom nivou“, iznosi Velizar Anrić, politikolog.

„Negdje je možda i žalosno što se to dešava u novoosnovanoj političkoj partiji, ali da se opet vraćamo u prostor jednoumlja i kada je jedan čovjek odlučivao o svemu“, objašnjava Tanja Topić, politička analitičarka.

Stranački organi kao forma

Prema njenim riječima, u takvim slučajevima stranački organi predstavljaju samo formu i predstavu, kako za članstvo, tako i za javnost, što predstavlja privid demokratije. Zaključuje da se na taj način gasi politički pluralizam i favorizuje „kukavičluk“ zbog određenih funkcija i povlastica koje pojedinci dobijaju od stranačkih lidera.

federalna.ba