Ponovo se otvaraju (doduše pod zemljom) Harkovska opera i balet
Ako neko ovih dana poželi da ide na koncert u Harkov, mora da zna koga da pita. U drugom gradu Ukrajine, samo 40 kilometara od ruske granice, masovna okupljanja zabranjena su od početka ruske invazije. Većina kulturnih događaja koji se održavaju se ne promovišu kako bi bar na taj način pokušali osigurati da ne budu granatirani. Ali nakon dvije godine gotovo potpune tišine, Harkovska nacionalna opera i balet uskoro sviraju ali, - pod zemljom. „Želimo da vratimo život u Harkov, uključujući kulturni život“, objašnjava generalni direktor pozorišta Ihor Touluzov. "Potražnja za bilo kakvim kulturnim događajem ovdje je zaista velika."
Ispod glavne sale, niz nekoliko stepenica, priprema se bunker teatar. Nema garderobu, lustera ili šampanjca - ali ima puno sivog betona. Ipak, ako pratite zvuk muzike, vodi vas do podignute bine sa reflektorima i redovima sjedišta. Ono što je najvažnije, postoji društvo pjevača, plesača i muzičara koji očajnički žele ponovo nastupiti pred odgovarajućom publikom. „Stvarno nam nedostaje naša velika sala, osjećaj da smo na velikoj sceni sa puno ljudi koji gledaju“, objašnjava violinistkinja Natalia Babarok.
Umjetnici su od februara 2022. godine mogli koristiti glavnu binu na spratu samo nekoliko puta, jer nije sigurna. Ogromna protivpožarna zavjesa čvrsto je spuštena s razbacanim rekvizitima i komadićima scenografije napuštenih na pozornici iza nje: tron, bicikl i police za kostime jarkih boja.
U prvim sedmicama nakon potpune invazije, kada su ruske trupe bile najbliže, a granatiranje najintenzivnije, projektil je pogodio u blizini pozorišta na Trgu slobode. Komadi kamena su sa strane zgrade su otpali, a prozori su razneseni. Krov se nekoliko puta zapalio, ali je osoblje uspjelo ugasiti plamen prije nego što je zahvatio ostatak zgrade. Nesigurno je i sada, dugo nakon što su ruske trupe bile prisiljene da se povuku iz grada. "Raketa može da pogodi ovde iz Belgoroda u Rusiji za 45 sekundi. Zaista nije sigurno imati mnogo ljudi na jednom mjestu", objašnjava direktor. Prije nešto više od mjesec dana, ruski projektili pogodili su stambeno područja grada, ubivši 11 ljudi. Još sedam civila poginulo je početkom februara kada je u napadu dronom pogođeno skladište nafte, a vatra je uništila njihovu ulicu. Troje ubijenih bila su mala djeca.
Kada je glavno pozorište zatvoreno u februaru 2022, Volodimir Kozlov nije prestao da pjeva.
Hiljade stanovnika Harkova tada je živjelo u metrou, pod zemljom su bar bili podalje od eksplozija. Tako bi Volodimir i grupa kolega umjetnika obilazili stanice, izvodeći tri koncerta dnevno, mješavinu klasične muzike i popularnih melodija. Kada ne bi pjevao, Volodimir je pomagao u evakuaciji stanovnika iz područja pod najjačim udarima ili je dostavljao hranu i druge potrepštine. „Bilo je nemoguće zaustaviti se, jer ako to učiniš, onda bi ti misli o opasnosti ušle u glavu, a to im nisi mogao dozvoliti“, objašnjava bariton. Volodymyr nastupa zajedno sa svojom suprugom, Yulijom Forsyuk, sopran solistkinjom koja igra glavnu ulogu u ukrajinskoj operi Natalka Poltavka. Par se nakratko preselio u Slovačku početkom rata, kada je cijela opera tamo pozvana da nastavi rad u egzilu.
Ali Volodymyr i Yulija nisu mogli da se smire daleko od kuće.
Kod kuće, pjevački par je počeo da putuje i svira za ukrajinske trupe na liniji fronta. "Kada smo stigli u Shchastye, rekli su nam: 'Održite svoj koncert, ali do šest sati ne možete biti ovdje.' Onda su u pet do šest počeli da pristižu minobacači“, sjeća se Volodymyr jednog od njihovih prvih putovanja. Dok govori, kao da igra ulogu, energično mašući rukama.
"Čuli smo zvižduk, uskočili u naš autobus i odjurili po pohabanom putu brzinom od 140 kilometara na sat!"
Yulia se sjeća da su putovanja bila poput nagrade, a li i čupanja živaca. Nije unaprijed znala kuda tačno idu. "Kada bi stigli, samo na kilometar od nas mogli smo čuti granate.“
Na repertoaru su im bile uglavnom pop i estradne numere sa nešto narodne muzike: "Nešto zabavno", kako to opisuje sopran. „Uspjeli bi da malo podignemo raspoloženje vojnicima, čak bi i vojnici malo plesali sa nama i plakali uz neke tužne pjesme.“
Sada par ima probe kako bi ponovo nastupio za stanovnike Harkova, bezbjedno ispod gradskih ulica. Ali nisu samo okruženje i akustika različiti. Više od polovine ekipe je i dalje u Slovačkoj; jedan čovjek je poginuo boreći se na liniji fronta, a još nekoliko je mobilisano; drugi su raštrkani kao izbjeglice. Za one koji su ostali u Harkovu, sve se prilagođava njihovoj smanjenoj novoj realnosti. Naš reditelj prilagođava partituru kako bi se stekao osjećaj kao da su svi još uvijek tu“, opisuje promjene za orkestar Natalia Babarok. "Moj muž svira trombon, ali mu je rečeno da svira i dionice fagota i horne. Kao violinista, možda bih svirao i flautu. Moraš svirati za sebe i za nekog drugog."
Oni već priređuju tajne koncerte, oglašavane samo po principu od uha do uha i za malu publiku. Čekaju konačno odobrenje vojne administracije u Harkovu za početak realizacije većih produkcija. U posljednje vrijeme došlo je do porasta ruskih raketnih napada, što bi moglo objasniti kontinuirani oprez vlasti. Kada pozorište konačno otvori svoja podzemna vrata široj javnosti, primijetit će još jednu promjenu. „Sada odbijamo da sviramo ruska djela“, kaže generalni direktor Ihor Touluzov. "To je škakljivo pitanje, ali tokom rata, to je ispravna odluka." Čak i najveći ruski kompozitori - Čajkovski, Musorgski, Rimski-Korsakov - svi su eliminisani sa pozorišnog repertoara, što je oko 40% onoga što su ranije izvodili. „Svaka akcija, svaki događaj povezan sa Rusima doživljava se s bolom“, objašnjava reditelj. "Trenutno, shvatam da ne može biti kompromisa."
Reditelj ima veliku vjeru u moć kulture: nada se da će ponovno otvaranje pozorišta, čak i podzemne scene, pomoći da se ljudi mame kući. Želi da pokaže da život - kao i predstava - ide dalje. "Volimo svoj grad i želimo da se naši građani vrate iz drugih gradova i inostranstva." Umjetnici s nestrpljenjem očekuju taj trenutak. „Naravno, kada ponovo počne ozbiljno granatiranje, dobro raspoloženje nestaje“, kaže Julija. "Ali naš rad je ono što nas spašava. I spašava našu publiku, koja je toliko sretna da im možemo barem nešto pokazati."
Njen muž se slaže. „Prije je sve bilo sivo i izgledalo kao da nema budućnosti“, kaže Volodymyr. "Sada se duga pojavila na horizontu."
federalna.ba/BBC