Platonovi posljednji sati opisani u svitku pronađenom u pepelu Vezuva
Nedavno dešifrirani odlomci iz svitka papirusa koji je bio zakopan ispod slojeva vulkanskog pepela nakon erupcije Vezuva 79. godine možda su rasvijetlili posljednje sate Platona, ključne osobe u istoriji zapadne filozofije.
U revolucionarnom otkriću, otkriveno je da drevni svitak sadrži prethodno nepoznatu priču koja opisuje kako je grčki filozof proveo svoju posljednju večer, opisujući kako je slušao muziku koju je na flauti svirala tračanska robinja.
Uprkos tome što se borio s groznicom i bio na rubu smrti, Platon – koji je bio poznat kao Sokratov učenik i Aristotelov mentor, a umro je u Ateni oko 348. pr. Kr. – zadržao je dovoljno lucidnosti da kritizira muzičarku zbog nedostatka ritma. Dešifrirane riječi također sugeriraju da je mjesto Platonova groba bilo u njegovom određenom vrtu u Akademiji u Ateni, prvom univerzitetu na svijetu, koje je on osnovao. Prije se samo općenito znalo da je pokopan u sklopu akademije. U prezentaciji nalaza istraživanja u Nacionalnoj biblioteci u Napulju, profesor Graziano Ranocchia sa Univerziteta u Pisi, koji je predvodio tim odgovoran za iskopavanje karboniziranog svitka, opisao je otkriće kao "izvanredan ishod koji obogaćuje naše razumijevanje drevne istorije ”.
"Zahvaljujući najnaprednijim tehnikama slikovne dijagnostike, konačno smo u mogućnosti čitati i dešifrirati nove dijelove tekstova koji su se prije činili nedostupnima."
Tekst također otkriva da je Platon prodan u ropstvo na otoku Eginu, vjerovatno već 404. godine prije Krista kada su Spartanci osvojili otok, ili alternativno 399. godine prije Krista, nedugo nakon Sokratove smrti. „Do sada se vjerovalo da je Platon prodan u ropstvo 387. godine prije Krista tokom svog boravka na Siciliji na dvoru Dionizija I. od Sirakuze", rekao je Ranocchia. "Prvi put uspjeli smo pročitati nizove skrivenih slova iz papirusa koji su bili omotani u više slojeva, zalijepljeni jedni za druge tokom vijekova, kroz proces odmotavanja koristeći mehaničku tehniku koja je poremetila čitave fragmente teksta."
Ranocchia je dodao da sposobnost identificiranja tih slojeva i virtualnog ponovnog postavljanja na njihove izvorne položaje kako bi se obnovio tekstualni kontinuitet predstavlja značajan napredak u smislu prikupljanja golemih količina informacija. Rekao je da je rad još uvijek u početnim fazama i da će puni učinak postati očit tek u nadolazećim godinama.
Svitak je sačuvan u raskošnoj vili u Herculaneumu i otkriven 1750. godine, a vjeruje se da je pripadao puncu Julija Cezara. Tokom godina naučnici su pokušali dešifrirati svitke pronađene u ovoj vili, poznatoj kao Vila papirusa.
Domenico Camardo, arheolog na projektu očuvanja Herculaneuma, usporedio je utjecaj erupcije 79. godine na Herculaneum, drevnom rimskom gradu na plaži u blizini Pompeja, s bacanjem atomske bombe na japanski grad Hirošimu tokom Drugog svjetskog rata.
Toplota piroklastičnog udara koji je proizveo Vezuv –između 400C i 500C – je bila tolika da su mozgovi i krv žrtava odmah proključali.
federalna.ba/The Guardian