Otvoreni studio: Strateške tužbe protiv medija i novinara

Tema ovog izdanja emisije "Otvoreni studio" su strateške tužbe protiv medija i novinara protiv učešća javnosti, takozvane SLAPP tužbe. Koliko su SLAPP tužbe prijetnje medijima i novinarima u slobodi izražavanja, šta znači edukacija sudija i tužilaca i značaj ranog odbacivanja takvih tužbi, te kakva je praksa Evropskog suda za ljudska prava, govore Amar Karađoz, portal Raskrinkavanje, Bojana Jovanović, novinarka portala KRIK iz Srbije, Siniša Vukelić, urednik portala Kapital iz Banje Luke, Jovana Kisin Zagajac, advokatica iz Banje Luke, Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH novinari, Lejla Bičakčić, direktorica CIN-a, i advokatica Biljanja Radulović iz Bijeljine.

„Sve veći broj ovih tužbi pokazuje da to počinje biti jedan od instrumenata kojima pravna lica i političari, o kojima istraživački  novinari pišu, nastoje da uguše slobodu govora i nastoje da u budućnosti spriječe te novinare, zbog bojazni od daljnjih procesa, da ne objavljuju teme koje su od javnog značaja, a o kojima istražuju i pišu“, kaže Amar Karađoz sa portala Raskrinkavanje.

„Mi provjeravamo činjenice i određene tvrdnje koje su objavljene na Internetu, utvrđujemo činjenice i objavljujemo analize i ocjenjujemo takve tvrdnje. Nekada se desi da smo iskoračili iz našeg okvira rada i da smo se našli u istraživačakom novinarstvu i objavili priču o kompaniji koja je nas tužila“, dodaje Karađoz.

„SLAPP tužbe su novi način sa kojima političari, tajkuni i kriminalci žele da ućutkaju novinare i ne samo novinare nego aktiviste koji se bore da nametnu neke teme u javni prostor. Oni imaju neograničene resurse na raspologanju, imaju novac i vrijeme i podnose desetine tužbi protiv novinara i aktivista kako ne bi pisalo o onome što oni ne žele da se čuje i da građani saznaju. To će biti sve veći problem u državi, jer vlast ne želi da sarađuju sa medijima, ne želi da mijenja sistem i donosi zakone koji će spriječiti da takve tužbe uopšte budu razmatrane, odnosno da sudije odmah na početku odbace takve prijave i ne troše svoje vrijeme i novac poreskih obveznika na takva suđenja. To je ono što treba što prije uraditi, napraviti pritsak na VSTV da se sudije dodatno educiraju kako bi imali osnova da odbacuju takve tužbe koje oduzimaju resurse medijima i da se smanji pritisak da se piše o takvim temama o kojima građani moraju da znaju“, kaže Siniša Vukelić sa portala Kapital.

„Mislim da je to važna tema o kojoj se malo vodi računa, ali sigurno da veći broj tužbi podiže nivo autocenzura kod novinara i medije stavlja u nezahvalan položaj da budu finansijski iscrpljeni i da ne mogu da rade svoj posao i  informišu građane što je njihovo ustavno pravo“, navodi Vukelić.

„Bez obzira što znate da ste u pravu, znate da govorite istinu i sve je bazirano na dokazima koje ste skupljali u tekstu, uvijek imate bojazan pred svjedočenje na sudu zato što niste sigurni šta treba  da odgovorite, treba vam dobra priprema i to stalno ponavljanje utiče da vas odvoji od posla, što i jeste namjera tužbe. I fizički i psihički utiče i iscrpljujuće je i to neminovno vodi u cenzuru, a  posebno onaj najstrašniji dio, a to je autocenzura gdje se ljudi individualno osjećaju da ne treba da diraju određene teme, jer potencijalno mogu da vode u tužbu i mogu da nanesu sebi i redakciji štetu. To je dodatni pritisak u dodatku ostalih, pritisak kojima su novinari izloženi u svom svakodnevnom radu“, kaže Lejla Bičakčić, direktorica CIN-a.   

Koliko, s aspekta strukovnog udruženja, tužbe mogu biti prijetnja medijima u slobodi izražavanja?

„BH novinari su se bavili ovim vrstama tužbi. Riječ je o tri vrste tužbi protiv novinara i medija. Dakle, tu su SLAPP tužbe, tužbe za klevetu u građanskom postupku i krivične prijave protiv novinara i medija i građana i aktivista u civilnom društvu u Republici Srpskoj. Mi imamo bazu podataka o sve tri vrste ovih tužbi. Prije nekoliko godina uradili smo analizu gdje na toj listi imamo 42 tužbe. U posljednje vrijeme povećale su se te tužbe, odnosno zaustavljanja medija da pišu o temama koje su od javnog značaja. Interesantno je za tu našu listu da se na njima nalazi veliki broj nositelja javnih funkcija, tužitelji i sudije, oni su podnosioci tužbi i to je fenomen BiH. Ni u jednoj državi u regionu nema toliko tužbi koje su podnijeli nositelji pravosudnih funkcija. U slučajevima gdje imamo tužbe za klevetu u građanskim postupcima imamo oko 300 aktivnih tužbi. Sve više te tužbe koriste političari, jer na taj način vrše pritisak na novinare i medije, gdje koriste svoje pozicije moći. U Republici Srpskoj imamo nezvanično 50 krivičnih prijava koje su podnesene na osnovu novog Krivičnog zakonika gdje je kriminalizovana kleveta i to nisu samo djela klevete već i iznošenje ličnih i porodičnih prilika kroz medijske sadržaje. Dakle, imamo trostruki način ograničavanja prava na izražavanja. Potrebno je napraviti strateške odgovore na ova tri gušenja novinarstva i zaustavljanja medija da pišu o ovome“, kaže Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH novinari.

Na pitanje koliko su važne prakse Evropskog suda za ljudska prava i koliki je značaj edukacija novinara, ali i članova pravosudne zajednice, govori Jovana Kisin Zagajac, advokatica iz Banja Luke:

„Bosanskohercegovačko društvo u cjelini, a pravosuđe je dio bosanskohercegovačkog društva, možda nije na evropskom nivou osvijestilo značaj slobode izražavanja. Zakonodavstvo i pravosuđe daju veću zaštitu ugledu i časti određenih pojedinaca u odnosu na slobodu javnog izražavanja. Dok Evropski sud od svakog slučaja pojedinačno traži balans na koji način da se zaštiti i jedno i drugo pravo, odnosno da se ne stavi primat na jedno i da se ne zaboravi na ono drugo pravo štiteći ovo prvo. Kada neko uvrijedi vaš ugled i čast, vi ga možete tužiti i za klevetu, prema Zakonu o kleveti, prema Zakonu o obligacionim odnosima za naknadu nematerijalne štete te po Krivičnom zakonu. Dakle, vrlo jedan brz i efikasan sistem zaštite“, kaže Kisin Zagajac.

Kako onda da se ponašaju novinari, ali i aktivisti koji rade u zaštiti javnog interesa? Kako je moguće poštivanje prava na slobodu izražavanja?

„Trebamo istaknuti da je ovo jedan vrlo težak i izazovan period rada, jer je polje njihovog djelovanja poprilično suženo. Jer je svako istupanje u javnosti kao hod po minskom polju. Ukoliko je neko konstantno izložen prijetnjima po bilo čemu ili ako želi objaviti neki istaživački rad, tu su posebno pogođeni istraživački novinari. Neminovno će doći do premora i umora i naravno odustajanja, što je i cilj moćnih grupacija. Ta novinarska etika, dakle, korištenje izvora i zaštite izvora, ali obavezno provjeravanje informacije. Od klevete se uvijek branite istinom ili postupanjem u dobroj vjeri. Kroz edukacije novinari i aktivisti mogu naučiti o tom nekom poštovanju granice. Ono što je u privatnoj sferi i nije od interesa za javnost i ono što zaista može da naruši privatni život i ono što je važno za javnost bez obzira što dotiče privatni život. Tanka linija će morati da se približi novinarima i aktivistima kako bi se što manje izlagali građanskim i krivičnim postupcima kada istupaju u javnosti“, navodi Kisin Zagajac.

Biljana Radulović, advokatica iz Bijeljine, kaže da ove tužbe predstavlju pritisak na medije ne bi li oni prestali da pišu ili da se osiromaše dugotrajnim postupcima plaćanjem ili naknadom štete koja proistekne iz presuda.

„Prvenstveno je koriste političari kao i neka pravna lica koja ne posluju sa 'dobrim poslovnim običajima', tražeći visoku odštetu pa se problem naknade štete dvostruko tumači, kroz zahtjev za naknadu i traženje povlačenja cijelog teksta, a prema mom mišljenju, to  predstavlja cenzuru“, kaže Radulović.

 U procesu pridruživanja Evropskoj uniji očekuje se i usklađivanje zakonskih propisa pa tako i u ovoj oblasti. Nove preporuke i smjernice Vijeća Evrope nalažu zaštitu i podršku žrtvama ovakvih tužbi, te dodatnu edukaciju o značaju informacija od interesa javnosti.