Odlučnost međunarodne zajednice ili prinudni potezi kratkog dometa?

U posljednja dva mjeseca visoki predstavnik Christian Schmidt iskoristio je bonske ovlasti dva puta. Odlučnost međunarodne zajednice za rješavanje bh. problema ili prinudni potezi kratkog dometa?

Historija je učiteljica života. Ako su poslušali Cicerona, onda svjetski centri moći oličeni u Washingtonu i Bruxellesu mogli su naučiti na primjeru instituta OHR-a i visokog predstavnika za vrijeme Petricha ili Ashdowna - da je politika koju su oni vodili intenzivnim korištenjem bonskih ovlasti dala i najbolje rezultate. Schmidt, očigledno, jeste. Pa je osim odluka kojima je zaštitio državu vratio poljuljano povjernje u odlučnost međunarodne zajednice da je suverenitet Bosne i Hercegovine crvena linija.

“Visoki predstavnik je, zapravo, posljednji tračak bosanskohercegovačkog suvereniteta. On je dodat u dejtonski ustav zbog toga što se shvatilo u neka doba kada su ga već potpisivali da će uvijek biti moguće vršiti blokade i da je država izgubila svoj suverenitet te je potreban neki korektiv da se taj suverenitet u nekoj mjeri održi i zbog toga je ubačen visoki predstavnik. Dok god postoji dejtonski ustav treba da postoji i visoki predstavnik”, pojašnjava ekspert za međunarodne odnose Zlatko Hadžidedić.

“Svijetu je jasno šta se ovdje događa, jasno je ko su glavni kočničari evropskog puta, jasno je kome je stalo do status quo i zašto i, sukladno tome, svijet okreće svoju strategiju i taktiku kad je u pitanju Bosna i Hercegovina, barem kad su u pitanju ovi prvi signali u postupanju visokog predstavnika”, ocjenjuje akademik Slavo Kukić.

Ohrabrujući je to znak za procese koji bi se u narednom periodu mogli događati u Bosni i Hercegovini. Jasno je to i iz prvih reakcija onih koji zameću gužvu u Bosni i Hercegovini. U prvom redu, predvodnici politika HDZ-a BiH i SNSD-a, dvojac Čović-Dodik. Očligledno je da im je potpuno jasno da je međunarodna zajednica konačno odlučila srediti stanje u Bosni i Hercegovini i da je jedini način ako se žele održati na političkoj sceni - da se stišaju. No, čini se da tišine nema.

“Balkanski tip političara koji je u Bosni i Hercegovini vrlo izražen najefikasnije reagira na politiku mrkve i batine. Ovdje se zadnjih godina koristi mrkva i vrijeme je da taj tip političara osjeti i batinu”, ističe Kukić.

Sintagma da je bijela zgrada usred Sarajeva oživjela utočište pronalazi u drugačijim instrukcijama Schmidtu od onih koje su dobijali njegovi prethodnici, ali, istini za volju, onom s kojom se Inzko oprostio od ove funkcije. Iz ovog proizilazi da će svaki pokušaj raspakivanja Dejtonskog mirovnog paketa u dijelove koji odgovaraju snagama bosanskohercegovačke destrukcije biti samo korak dalje od ostvarenja političkih ciljeva zacrtanih u stranačkim kuhinjama dviju stranaka sa sjedištem u Mostaru i Banjoj Luci.

Ipak, na ovakvo ohrabrenje podstaknuto posljednim potezima visokog predstavnika treba gledati s oprezom jer, smatra Hadžidedić, sve može biti kratkog vijeka.

“Nema nikakvog skrivenog teuses mahina ili božanstva ili ne znam kako da ga nazovemo u obliku međunarodne zajednice. Mi se 30 godina zavaravamo da postoji neki veliki pravedni čiko negdje gore koji se zove međunardona zajednica koji će doći i nas sve spasiti od nekih zločestih patuljaka ovdje”, dodaje Hadžidedić.

U tom bosanskohercegovačkom carstvu, istina, ne manjka zločestih, ali kao i u svakom carstvu ispisanog u bajkama dobro na kraju pobjeđuje. Ova bosanska bajka piše se dugo s uglavnom istim likovima. Pitanje je da li će se građani, kao autori, odlučiti da uvedu neke nove likove ili će tok radnje i nove likove napisati Schmidt. Olovkom koja se zove bonska ovlast.

federalna.ba