Od Oscara do malih ekrana: „Amadeus" u modernoj TV adaptaciji

Posljednji put kada je žestoko neprijateljstvo između Mozarta i Salierija ekranizirano, film je osvojio Oscara za najbolji film. Sada nova televizijska serija Amadeus podiže temperaturu za još nekoliko stepeni – ali hoće li njene zvijezde razviti rivalstvo i u stvarnom životu?

„Priča o izgubljenom sinu, s Bogom u ulozi oca“, ovako glumac Paul Bettany opisuje Amadeusa, dramu Petera Shaffera koja je 1984. godine prerasla u kultni film.  Ponovo je okosnica priče rivalstvo između austrijskog dvorskog kompozitora Antonija Salierija i Wolfganga Amadeusa Mozarta, nekadašnjeg čuda od djeteta čiji ogroman talenat razotkriva Salierija kao prosječnu i zaglavljenu personu u starim navikama. Salieri, koji smatra da je dar kompozitora božanski, toliko je uvrijeđen ovim mladim genijem da se odriče Boga i kreće u pohod na Mozartovo uništavanje.

Snimanje usred ljeta u odjeći "epohe"

Sada se Amadeus radi kao TV serijal sa Willom Sharpeom u naslovnoj ulozi i Paulom Bettanyjem kao Salierijem. Priča počinje Mozartovim dolaskom u Beč u klimavoj kočiji, pri čemu odmah povraća na ulici. Autor serije je Joe Barton, poznat po svom nekonvencionalnom pristupu, vidljivom u Black Doves i Giri/Haji. Nije iznenađenje što Amadeus ima slobodnije tumačenje u odnosu na klasičnu dramu. Sad su ubačeni moderniji dijalozi u kombinaciji sa i raskošnim anarhičnim detaljima.

Sharpe i Bettany razgovaraju putem video poziva. Bettany (54) iz svoje kuhinje u New Yorku, noseći majicu s natpisom „Amateur“, je brbljiv i duhovit, sklon napadima glasnog smijeha, dok je 39-godišnji Sharpe kod kuće u sjevernom Londonu tiši i promišljeniji. Snimanje Amadeusa obavljeno je u Budimpešti, gradu koji Sharpe opisuje kao „mjesto sa mnogo prelijepih prostora za izvedbene umjetnosti i snažnom opernom scenom, što je omogućilo da i unutrašnji kadrovi budu snimljeni tamo“. Manje ugodno bilo je snimanje usred ljeta, u perikama i odjeći epohe. „Mnogo smo se šalili kako je to bila karakterna odluka – da Mozart stalno bude prekriven znojem,“ kaže on. „Ali nije bilo drugog načina, čak ni u scenama prije nego što Mozart oboli. Neko bi došao i obrisao me, a za oko šest i po sekundi bio bih ponovo potpuno mokar.“

Orkestralni manevri … Will Sharpe (u sredini) kao Wolfgang Amadeus Mozart. Fotografija: Adrienn Szabo/Sky UK

Kao da vrućina nije bila dovoljno jaka, Bettany se morao nositi i s tim da provede pet i po sati u stolici za šminkanje, dok su mu na lice dodavane decenije. Kao i u legendarnom filmu, priča prati starog Salierija, koji je smješten u ludnicu i sa kajanjem gleda na svoj život. Dok se u prvobitnoj priči ispovijeda svećeniku, nova TV serija ga prikazuje kako se otvoreno povjerava Mozartovoj udovici, Constanze (Gabrielle Creevy). „Sva kosa koju vidite na njegovom licu i vratu je prava ljudska kosa nanesena pojedinačno, tako da tu nije bilo ništa ugodno“ - prisjeća se Bettany. „Bilo je fascinantno jer sam prije mislio da znam kako ću tumačiti starog Salierija – ili starog dlakavog Sallyja, kako ga ja zovem. Ali, evo me pred ogledalom sa svime što mi je zalijepljeno na lice i kad počnem govoriti, shvatam: O Bože, potpuno je drugačije od onoga što sam imao u glavi. Mogao bih taj lik odvesti mnogo dalje.“

Sloboda da se u pet epizoda ispriča legendarna priča o Mozartu

Za glumce, veliki dio privlačnosti ponovnog igranja “Amadeusa” bio je sloboda da se s daleko više minuteže u odnosu na film, čak u pet epizoda, ispriča jedinstvena priča o muzičkom geniju Mozartu. „Mislim da nam je to dalo prostor i mogućnost da istražimo priču iz različitih uglova,“ kaže Sharpe. „Priču i dalje vodimo kroz Salierijevu maničnu ljubomoru, ali imate i Constanzin pogled na njihov život.“

Paul Bettany, koji je stekao slavu početkom 2000-ih u filmovima Gangster No 1 (Gangster broj 1)i srednjovjekovnoj komediji A Knight’s Tale (Priča o vitezu), relativno je nedavno prešao u televizijsku produkciju velikog budžeta kroz Marvelovu seriju WandaVision. Kaže da mu i dalje djeluje zbunjujuće tempo TV serija: „Kada završim radni dan na filmu, mogu se osvrnuti na taj dan. Kada završim radni dan na TV seriji, ne mogu se sjetiti ni odakle sam počeo.“

Sharpe je istovremeno pisac, reditelj I glumac. Još prije deset godina je napisao scenarij, režirao i glumio u seriji o depresivnom dječijem autoru (serija Flowers na Channel 4), izgradivši svoju slavu u eri prestižne televizije. Tako je zaradio I Emmy nominaciju za ulogu bogatog tehnološkog poduzetnika u drugoj sezoni serije The White Lotus. Brzina  snimanja serija „daje mu adrenalin” pa samo želiš nastaviti dalje. Kaže da je vrlo korisno biti na mjestu gdje “moraš biti instinktivan.“

Mnogo prije početka projekta, obojica glumaca dobro su poznavali film Amadeus. Bettany ga naziva „posljednjim velikim filmom Miloša Formana. Nemam problem vraćati se i gledati druge izvedbe [kao istraživanje], ali ovdje mi to nije bilo potrebno. Gledao sam ga toliko puta. Da je ovo bio film, možda bih pomislio: ‘Pa, kakav je smisao? Već je urađeno.’ Ali pošto je ovo TV serija, osjećam se drugačije.“ Formanov film, koji je osvojio Oscara za najbolji film 1985., također je donio F. Murrayu Abrahamu Oscara za najboljeg glumca. Je li to za Bettanyja teško breme? On odmahne glavom. „Prilično sam praktičan po tim pitanjima. Bilo je mnogo sjajnih adaptacija Hamleta, pa zašto ne bi postojao novi Salieri? I mislim da je potpuno razumljiv. Svi smo imali sebične, podmukle i strašne instinkte, a nadamo se da ih nismo ostvarili. Veoma je zabavno imati priliku jednostavno sve pustiti i ići u rat s Bogom.“

“Salieri želi nešto što Mozart ima, ali bi li Salieri to zapravo želio da zna što to znači?”

Sharpeov pristup tumačenju Mozarta nije bio da o njemu razmišlja prvenstveno kao o kulturnom divu, nego prije svega kao o čovjeku koji se, kako kaže, „doslovno pokušava nekako progurati kroz dan“. Ipak, njegova polazna tačka bila je muzika, od koje mu je veliki dio bio potpuno novo iskustvo. „Nikad nisam doživio svoju opernu epifaniju, ali radeći na ovome počeo sam je razumijevati. I ona je zaista izvanredna. Dio te muzike je razigran, lagan, pomalo nestašan i profinjen, a na drugim mjestima je izrazito mračan i grandiozan.“ Ti „naizgled suprotstavljeni elementi“ u Mozartovoj muzici pokazali su se kao dragocjen izvor, jer su pružili uvid u psihu njenog stvaraoca.

Kako bi se bolje snašao u svijetu muzike, Bettany je imao prednost u tome što mu je sin kompozitor i trenutno studira na master studiju. On mu je objasnio da su „opere zapravo bile glavni izvor zarade za kompozitore. Simfonije su smatrali svojim ozbiljnim radom, a opere su bile nešto poput sedmoinčnih [singlova].“ Bettanyev sin bio je neprocjenjiv i u objašnjavanju drugih aspekata kompozitorskog života. Mozart je prikazan kao neko ko stalno ima muzičku podlogu u glavi – nešto za čim Salieri očajnički žudi. „Zato sam pitao sina: koliko je to zaista tačno? Da li kompozitori stvarno stalno imaju muziku u glavi?“, kaže Bettany. „A on mi je rekao da je to istina. Ponekad ima dvije suprotstavljene melodije u glavi i mora jednu odmah zapisati, jer mu u suprotnom um postaje potpuni haos.“

Paul Bettany kao Salieri i Will Sharpe kao Mozart. Fotografija: Adrienn Szabo/Sky UK Ltd

Amadeus je, prije svega, priča o odnosu Mozarta i Salierija, što je čini vrhunskom dramskim djelom. Mozartovo prvo službeno pojavljivanje na dvoru cara zaljubljenog u muziku, Josipa II (Rory Kinnear), odvija se kroz klavirski „dvoboj“ u kojem on s pulta strgne Salierijeve note i uzvikne: „Fuj. Ko je ovo napisao?“

Mozart i Salieri: unutrašnje rivalstvo i glumačka imaginacija

Na pitanje kakva je priprema potrebna za portretiranje odnosa koji pokreću zavist i neprijateljstvo, obojica glumaca odgovaraju gotovo isto: vrlo malo. „Nismo unaprijed kovali nikakve zavjere o tome kako ćemo igrati te uloge“, kaže Sharpe. „Nikada se ranije nismo upoznali, pa smo se zapravo upoznavali kroz same scene, što je donijelo dodatnu napetost. Ali nisam osjećao potrebu da previše analiziramo naš odnos. Salieri potajno radi na Mozartovoj propasti, dok je Mozart uglavnom nesvjestan svega, pa svako od nas nosi vlastitu priču i motivaciju.“

I dok Mozart ne primjećuje Salierijeve spletke, Salieri ne prestaje razmišljati o Mozartu niti kovati planove protiv njega. „Na papiru“, kaže Bettany, „Will ima mnogo scena bez mene, ali u svakoj sceni u kojoj sam ja, Mozart je prisutan na ovaj ili onaj način. Njegov duh je uvijek tu.“

„Suština je u tome“, dodaje Sharpe, „da Salieri želi nešto što Mozart ima, ali da li bi to zaista želio kada bi shvatio šta to znači? U Shafferovoj drami i u filmu Amadeus, Mozart je prikazan kao apsolutni genij, gotovo poput muzičkog superheroja. Ovdje smo, međutim, imali prostora da to razložimo: kako to izgleda u svakodnevnom životu? Šta to znači u stvarnosti? Iz Mozartove perspektive, Božja pažnja nije dar nego teret. Nositi takvu odgovornost može biti duboko bolno.“

Osjećao sam da ima prostora za suptilniji, tiši pristup. Nisam ulazio u scene razmišljajući: Kako ću ovaj put biti nepodnošljiv?

Mozartovo psihičko rasulo dodatno pogoršavaju njegovo opijanje i razuzdan život, iako je upravo Salieri taj koji ga na kraju gura preko ivice. Nakon smrti Mozartovog autoritarnog oca, čije je odobravanje mladi Wolfgang očajnički tražio, Salieri se počinje prerušavati u maskiranu figuru za koju Mozart vjeruje da je duh njegovog oca. Pitam se je li Sharpeova interpretacija, posebno u Mozartovim posljednjim sedmicama dok u očaju pokušava komponirati rekvijem, bila oblikovana i njegovom vlastitom dijagnozom bipolarnog poremećaja, koju je također utkao u seriju Flowers.

„Mislim da to vjerovatno djeluje posredno“, odgovara on, „ali nisam želio pristupiti tome na previše akademski način. Ludilo nije nešto što je lako glumiti, jer je prilično apstraktno. Zato sam htio ići scenu po scenu, razmišljajući: šta on pokušava postići? Kamo zapravo ide?“

U Formanovom filmu Mozartova prikrivena nestabilnost naznačena je njegovom hirovitom naravi i manijakalnim smijehom koji je namjerno nepodnošljiv. No u Bartonovoj drami, kaže Sharpe, „osjećao sam da možda ima prostora za suptilniji, tiši pristup. Naravno, on je nepodnošljiv kada ga Salieri ili Constanze doživljavaju. Ali nisam ulazio u scene trljajući ruke i razmišljajući: kako ću ovaj put biti nepodnošljiv?“

Salieri najveći Mozartov neprijatelj, ali i njegov najvatreniji obožavatelj

Jedna od ključnih ironija Amadeusa jeste to da je Salieri istovremeno Mozartov najveći neprijatelj i njegov fan broj jedan. Iako Bettany ne vjeruje da je glumački dar nešto što dolazi direktno od Boga, može li razumjeti Salierijevu profesionalnu zavist? Da li je ikada maštao o tome da se riješi nekog od svojih glumačkih rivala?

„Pa, kao što je Gore Vidal rekao: ‘Svaki put kad čujem za uspjeh nekog prijatelja, jedan mali dio mene umre’“, smije se. „Često, kada radiš s drugim glumcima, sve djeluje kao sportsko takmičenje – kao da neko pokušava da te pobijedi u glumi. A ja bih tome radije pristupio kao timskoj igri, gdje zajedno možemo biti više od zbira pojedinačnih dijelova. U Amadeusu sam se osjećao sigurno, znajući da Will pristupa tome na isti način kao i ja. Ali ako on dobije sve dobre kritike, a ja počnem osjećati žarku mržnju prema njemu? Pa… vidjet ćemo šta će se desiti.“

Prikazivanje serije Amadeus  počinje  na Sky Atlanticu i platformi Now od 21. decembra.

federalna.ba/BBC