Novi zakon o zaštiti od nasilja u porodici bi mogao spasiti mnoge živote
Iako Federacija BiH ima Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, sve učestaliji slučajevi nasilja koji završavaju smrću žrtve govore da je potrebno nešto promijeniti. Novi nacrt je u parlamentarnoj proceduri i očekuje se njegovo usvajanje. Nasilje nije ograničeno ni na dob ni spol ni socijalni status. Žrtva, ali i počinitelj, može biti svako.
U posljednjih 5 godina u BiH 56 žena je preminulo od posljedica nasilja u porodici, a samo u 2019. godini na ovaj način ubijeno je 12 žena. Uz gotovo uvijek popunjene kapacitete sigurnih kuća i oko 750 potvrđenih optužnica godišnje, usvajanje novog zakona o zaštiti od nasilja u porodici logičan je i neophodan slijed događaja. Nacrt novog zakona u Federaciji je u parlamentarnoj proceduri, a jedna od najvažnijih novina jeste procjena rizika za svaki slučaj nasilja, što bi moglo spasiti mnoge živote.
“Nažalost, statistike su zaista frapantne, ogromna je pojava ovih slučajeva. Definitivno sa novim zakonom će se ponuditi i dat će se adekvatna rješenja i bolji alati za prevenciju nasilja u porodici. To su besplatna pravna pomoć, psihološka pomoć, socijalna zaštita, materijalna podrška, obrazovanje, obuka i apsolutno svi oni segmenti koji su potrebni da bi se pružila adekvatna zaštita i podrška žrtvama”, kaže Amer Homarac, pravni savjetnik Fondacije lokalne demokratije.
Alma Kratina, članica Komisije za jednakopravnost spolova ZDFBiH, objašnjava kako se žrtve prepoznaju kao korisnici u sistemu socijalne zaštite, te da se govori o njihovom uključenju u društvo nakon procesa rehabilitacije, ekonomskom osnaživanju, pomoći pri zapošljavanju: “To je jedan vrlo dobar okvir zaštite koji mi sad nemamo. Jako puno slučajeva se desilo u proteklom periodu, zaista dramatičnih situacija teškog nasilja nad ženama, a da se izvršila procjena rizika na pravi način kod svakog slučaja prijave nasilja, naravno da bi toga bilo manje”.
Zakon jeste osnova, ali za njegovu primjenu potrebni su profesionalci koji će ga dosljedno provoditi, reagirati brzo i tako vratiti povjerenje žrtava u sistem.
“Prva mit vezan za nasilje je da moraš biti kriv da bi se neko tako ponašao prema tebi. To nije tako. Mi koji radimo u praksi svjedoci smo da imamo upravo te probleme sa policijom, centrima za socijalni rad povremeno, koji ne razumijevaju čitavu priču o nasilju, o poziciji žrtve, o tome zašto je neko žrtva. Obaveza policajca je da zavede prijavu nasilja, bez obzira na to kako se njemu iz njegove subjektivne procjene to činilo”, upozorava Nermina Vehabović Rudež, psiholog i psihoterapeut Centra za mentalno zdravlje.
Novi zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije je i obaveza BiH zbog usklađivanja sa konvencijom Vijeća Evrope, poznatijom kao Istanbulska konvencija, pa na njegovo usvajanje poziva i Evropska unija. Iako je na prošloj sjednici Zastupničkog doma Parlamenta Federacije skinut s dnevnog reda jer nije bio preveden na hrvatski jezik, sudbina ovog zakona je, čini se, ipak izvjesna.
“Ono što sam ja, kao zastupnica, u razgovoru s kolegama osjetila prošli put jeste neka dobra energija i razumijevanje ove problematike. Mislim da smo svi duboko svjesni da je država dužna da zaštiti najosjetljivije kategorije društva i da mi imamo 27. kao zastupnici priliku da napravimo konkretan korak ka prosperitetnijem i pravednijem društvu”, ističe Kratina
Baš svako može biti žrtva nasilja, ali i počinitelj. Ne radi se samo o marginaliziranim grupama sa ekonomskog ruba, nasilje se dešava i radničkim i u porodicama akademskih građana. Važno je znati da za nasilje nikad nema opravdanja, te da i sad postoje mehanizmi zaštite i pomoći.
federalna.ba