Mostar i voda: Grad koji historija iznova podsjeća na snagu rijeka

Dok se Hercegovina ovih dana ponovo suočava s obilnim padavinama, nabujalim rijekama i prijetnjom poplava, podsjećanje na prošlost nameće se gotovo samo od sebe. Portal Bljesak.info podsjetio je da poplave u Mostaru nisu izuzetak, već ponavljajući historijski obrazac koji grad prati stoljećima.

Smješten u kotlini na rijeci Neretvi i njenim pritokama, Mostar se nalazi na složenom hidrološkom čvorištu. Iako je grad naizgled zaštićen visokim i uskim koritom Neretve, iskustvo je više puta pokazalo da rijeka, kada se spoje ekstremne padavine i dotoci s planinskog zaleđa, lako nadmaši sva očekivanja.

Neretva u Mostar ne donosi samo vodu iz neposredne okoline. Njeni pritoci i podzemni tokovi napajaju se s ogromnog područja Dinarida – od Zelengore, Crvnja i Visočice, preko Bjelašnice i Zeca, do Prenja, Čvrsnice, Veleža, Čabulje, Bitovinje i Raduše. U takvom sistemu, dugotrajne kiše ili naglo topljenje snijega mogu u kratkom vremenu dovesti do katastrofalnih vodostaja.

Velika poplava 1713: “Kao biblijski potop”

Jedna od najtežih poplava u historiji Mostara zabilježena je 1. novembra 1713. godine. Zahvaljujući zapisu tadašnjeg mostarskog muftije Mustafe ef. Milavića, danas je moguće rekonstruirati razmjere te katastrofe. Tokom jedne noći, Neretva se izlila iz svog inače dubokog i strmog korita koje prolazi kroz grad. Voda je odnijela sve mlinice u blizini Starog mosta, prelila se preko Tabhane, poplavila Hamam i kuće u Priječkoj čaršiji sve do prostora današnjeg hotela Ruža.

Sinan-pašina džamija na Mejdanu bila je ispunjena vodom, dok se Neretva razlila i preko područja današnjeg trga Musala. Najteže su stradali dijelovi grada nizvodno od Starog mosta. U današnjoj Luci, tadašnjoj Šarića mahali, voda je do temelja srušila brojne kuće i avlije, dok ni Donja mahala nije bila pošteđena.

Milavić je zapisao da su stanovnici cijelu noć proveli u strahu, upoređujući prizore s biblijskim potopom.

Kada Radobolja pokaže zube

Poplave u Mostaru nisu isključivo vezane za Neretvu. Neposredno pred početak Drugog svjetskog rata grad je pogodila razorna poplava uzrokovana nabujalom Radoboljom. Snažna ljetna oluja u septembru natopila je grad tolikom količinom kiše da Radobolja nije mogla prihvatiti sav površinski dotok. Rijeka se izlila i poplavila dijelove grada od Balinovca i Pijeska, preko Rondoa, pa sve do Šemovca. U jednom trenutku voda je prekrila čak i Kozju ćupriju.

Zanimljivo je da su tada teže stradali dijelovi užeg gradskog područja nego prigradski Ilići. Istovremeno su bujice oštetile kuće i avlije na Mazoljicama te poplavile Carinu.

Arhiv HNK

Hidroelektrane nisu svemoćne

Izgradnja hidroakumulacija na Neretvi, prvenstveno radi proizvodnje električne energije, često se navodi i kao mehanizam zaštite od poplava. No historija je pokazala da ni brane nisu uvijek dovoljne.

Arhiv HNK

Već 1953. godine, tek izgrađena Hidroelektrana Jablanica nije uspjela spriječiti da Neretva dostigne jedan od najviših vodostaja u zabilježenoj historiji. Ove poplave ovih se dana prisjetio i Arhiv Hercegovačko-neretvanskog kantona, objavivši fotografije koje svjedoče o razornoj snazi rijeke.

Katastrofa iz 1999. još je svježa u sjećanju

Posebno bolna ostala je poplava iz decembra 1999. godine, kada je Mostar još uvijek sanirao ratne rane. Infrastruktura, već teško oštećena tokom rata, dodatno je stradala pod naletom vodene stihije.

Brana Hidroelektrane Mostar tada se pokazala ranjivom na snažan plavni val koji je stigao iz uzvodnih hidroelektrana. Voda se prelila preko istočnog nasipa, odnijela bazu tadašnjih mirovnih snaga i poplavila niže dijelove grada – Bakijinu Luku, Donju mahalu, Luku – noseći sa sobom i mostove.

Plavni valovi: scenariji koji lede krv u žilama

Početkom 1980-ih izrađena je studija plavnih valova Neretve, koja je analizirala najgore moguće scenarije – uključujući proboj pojedinačnih brana ili lančani kolaps sistema u trenutku kada su sva akumulaciona jezera puna: HE Rama, HE Jablanica, HE Grabovica, HE Salakovac i HE Mostar.

Rezultati su bili alarmantni. Prema toj studiji, nivo vode na Musali mogao bi doseći čak sedam metara, na Rondou oko dva metra, dok bi voda stigla do prvih stepenica “Velikih stepenica” kod stadiona pod Bijelim brijegom.

federalna.ba/bljesak.info