Monsinjor Vukšić: Ugrožena nada je najveći problem ljudi u ovim krajevima
Monsinjor Tomo Vukšić sutra će i zvanično u sarajevskoj Katedrali Srca Isusova biti ustoličen za vrhbosanskog nadbiskupa. On će tako naslijediti kardinala Vinka Puljića.
Kaže da su prioriteti rada svakog katoličkog biskupa, prije svega, dušobrižništvo vjernika koji su mu povjereni na brigu.
"To znači redoviti pastoral u crkvi, odnosno briga za sve vjernike koji žive na području Vrhbosanske nadbiskupije. Naravno, s obzirom da mi živimo u društvu koje je vrlo složeno, viševjersko, višenacionalno, naravno da je u okviru toga dušobrižništva program takođe dijalog, ekumenizam, susretanje, razumijevanje, širenje sloge i bratstva među ljudima i među narodima. Sve ovo je dio pastoralnoga i dušobrižničkoga programa u svim katoličkim biskupijama na svijetu. Međutim nije naglasak, kad govorimo o ovome viševjerskom i višenacionalnom jednako svuda snažan zato što nisu svi krajevi svijeta jednako složeni, a mji smo u toj složenosti neka vrsta prototipa."
Kao najveće probleme bh. društva na kojima treba raditi navodi prije svega da su ljudi u BiH izrazito plemeniti ljudi.
"To se zaista vidi na svakom koraku i u svim našim mjestima i to stalno moramo naglašavati, podržavati, ojačavati jer to je najispravniji put izgradnje složnoga društva i pravde među ljudima. A što se tiče problema, meni se čini da uz ove probleme gospodarske naravi jer nažalost mnogi ljudi nemaju redoviti posao, pogotovo mnogi ljudi nemaju redovitu plaću, nemaju dovoljnu plaću da bi mogli na dostojan način živjeti. Nažalost u našem društvu, po općem mišljenju, postoji široko raširena korupcija, nepotizam različitih vrsta i sve su to nedaće, i ne samo te, vjerojatno i mnoge druge koje doprinose onomu što se meni čini da je možda i najveći problem ljudi u ovim krajevima, a to je oskudica nade. Negdje se stvorilo, gotovo na nevidljiv način, ozračje u kojemu mnogi kradu nadu ljudima ovih krajeva. Ta ugrožena nada meni se čini da je najveći problem i volio bih u svom budućem radu, zajedno sa svima drugima, svakog dana sve više činiti da se nada vrati među ljude,. da s evrati osmijeh, radost, da se vrati raspoloženje i želja da se ovdje gradi i život i sreća i zadovoljstvo i budućnost."
Monsinjor Vukšić ističe da pogotovo mi iz BiH, "svi mi koji smo iskusili strahote rata možemo poručiti da ne postoji veće zlo na ovoj zemlji od rata. Rat je sredstvo smrti, industrija smrti. Rat je industrija u kojoj se proizvodi bol, prolijeva krv, u kojemu ljudi gube živote. Prema tome, teško je da uopće postoji na ovoj zemlji veće zlo od toga. Stoga, na temelju ove istine ali i na temelju iskustva koje svi imamo, moramo poručiti da ne dao Bog nikome to zlo i iskustvo u tome obliku jer sve drugo je ili manje zlo od rata ili bolje od rata. Odnosno, svi nesporazumi koji postoje, a nažalost u svijetu ih ima jako mnogo, treba ih rješavati dijalogom, susretanjem, sjedenjem za istim stolom. Bolje ratovati riječima za pregovaračkim stolom nego puškama u rovovima jer riječi za pregovaračkim stolovima mogu biti uvredljive, teške, ali poslije njih nema udovica, nema siročadi, nema grobova, nema mrtvačkih sanduka. To je sasvim druga vrsta sukobljavanja."
federalna.ba