Mešić: Naša djeca izgubila pravo na obrazovanje, sudski epilog neminovan

Danima, sedmicama pa i mjesecima traju pregovori i razgovori - bezuspješno - kako riješiti problem pri Zavodu Mjedenica, a u vezi s radno-okupacijnom terapijom za osobe s invaliditetom.

Tim povodom gošća Dnevnika 2 Federalne televizije bila je Amela Mešić, predstavnica roditelja korisnika radionice.

Podsjetila je da Zavod Mjedenica ustanovljen još 1947. godini u tadašnjoj Jugoslaviji kao ustanova od posebnog državnog značaja. Nakon toga, 1986. - s namjerom da se djeca nakon završenog osnovnog obrazovanja uključe u neku radnu terapiju i srednje obrazovanje - osnovane su radno-okupacione radionice, koje uspješno djeluju 38 godina.

Sada je učinjen presedan: radionica je zatvorena, djeca sjede kod kuće, a roditelji su šokirani, istakla je ona.

U dopisu Vlade Kantona Sarajevo, koji stigao na adresu Zavoda 25. jula, navedeno da Federalno ministarstvo nema zakonski okvir prema kome bi moglo dopustiti dalji rad radionice u novoj školskoj godini. Također je navedeno da pedagoški standardi i normativi ne prepoznaju ovu populaciju koja je starija, a u dopisu piše „od 16 godina“, navodi Mešić.

„Potražili smo informaciju čime smo sad u zakonu onemogućeni da vodimo djecu u školu i pronašli smo jednu diskriminirajuću odredbu u novom zakonu koji je 11. jula objavljen u Službenom listu Kantona Sarajevo, u onom dijelu koji se tiče upravo radionica za radnu okupaciju. Tu piše da korisnici radionice mogu pohađati, ali samo do 26 godina života. Ta odredba koja nije ranije postojala nas je ponukala da pokušamo zakonskom regulativom ukloniti taj diskriminirajući član, tako da smo uputili inicijativu Skupštini KS-a kako bi se dio odredbe koji tretira dobno ogrančenje brisao“, objašnjava Mešić.

Prokomentirala je i obećanje premijera Nihada Uka da Kanton Sarajevo neće dozvoliti da korisnici radno-okupacione terapije Zavoda Mjedenica ostanu bez usluge.

Kaže kako je takvih je obećanja bilo dosta i ona za roditelje više nemaju nikakvu težinu jer se njima samo obmanjivala i umirivala javnost koja je zatečena događajima u vezi sa Zavodom Mjedenica.

„Ovaj problem je napravio neko ko bi trebao naći rješenje. Vlada je servis građana, a ne da roditelji moraju tražiti rješenje. Stav roditelja je da se ne diraju institucije, Zavod Mjedinca ima kvalitet i treba ostati u kapacitetu u kojem je dosad radio, kao i radionce“, kazala je.

Dodaje kako je roditeljima ponuđeno rješenje u vidu osnivanja nevladne institucije koja bi preuzela redionice.

„Mi roditelji smo stava da je to u ovom trenutku nepotrebno, s obzirom na to da ova institucija fantastično funkcioniši decenijama, da to ne treba rastakati, uništavati, već graditi i pomagati. Mišljenja smo da jednu ozbiljnu odgojno-obrazovnu instituciju kao što je Mjedenica i nastavak edukacije, obrazovanja, radionice ne može ni u kom slučaju zamijeniti bilo kakva nevladna organizacija.“

Mešić je navela kako je jedan od razlog neslaganja roditelja i činjenica da nevladni sektor ne može u ovoj situaciji biti institucionalno naziran, ukoliko bi preuzeo ovu ustanovu, a ni finansiranje ne bi bilo sigurno: radilo bi se po projektima, pa jedne godine bi bilo novca, druge ne bi bilo.

Napominje kako je cijeloživotno učenje nešto što je smjernica Evropske unije, jako je poželjno u društvu i naširoko se prakticira. Međutim, dobnim ograničenjem koje je uvedeno jedino su, kaže, naša djeca izgubila pravo na cijeloživotno učenje.

Prokomentirala je i poruku resornog kantonalnog ministarstva o sveobuhvatnoj reformi. Stava je kako je to samo još jedna politička fraza.

„Mislila sam da zaista nešto ozbiljno stoji iza tih rečenica. Međutim, u razgovoru s ministricom saznala sam da se radi opet o cilju da se napravi nevladna organizacija - centar koji je vrlo ambiciozan. Stojim iza ministrice, ako će to zaista profunkcionisati. Međutim, ništa drugo nije ponuđeno. Očekivala sam  da će predložiti u ovoj priči o sveobuhvatnom rješenju da Ministarstvo obrazovanja preuzme osnivačka prava Zavoda, kako se ne bi više potezala priča i problem osnivačkih prava. Međutim, ponudila se ponovo nevladna organizacija, kojih ima jako puno i neka ih. Nemamo ništa protiv tog centra, ali polazna tačka centra je bio prostor upravo radionce u Mjedenici. Budžet koji je predviđen do kraja godine u Kantonu Sarajevo za rad ovih radionica bi bio prebačen na račun te nevladne organizacije, da oni tamo obavljaju svoje aktivnosti“, objašnjava Mešić.

Isitče kako su roditelji Vladi Kantona Sarajevo kao rješenje predložili da radionica u Zavodu Mjedenica nastavi s radom, da se pričeka godinu dana i vidi šta će tzv. sveobuhvatna reforma polučiti. Na to se nije pristalo, a roditelji su ignorisani u tom procesu.

„Stava smo da bi cijela priča trebala završiti dogovorom, međutim, nismo bili saslušani, niti su naši prijedlozi uvaženi. Stoga smo prinuđeni da nastavimo svoje aktivnosti, odnosno, sve što nam građanska prava dopuštaju: pravo na mirne proteste i okupljanja. Idemo dalje i s pravnim lijekovima. Već smo se obratili Uredu ombusmena sa žalbom za kršenja ljudskih prava. Tako da, s obzirom na cijelu situaciju, mišljenja smo da će se ovo moći završiti tek sudskim epilogom“, zaključila je Amela Mešić, gostujući u Dnevniku 2 Federalne televizije.

federalna.ba