Kreator Igre lignje: Pokušao sam prenijeti poruku o modernom kapitalizmu

Hwang Dong-hyuk mi se smije iz svog ureda u Seulu. Upravo sam pitao tvorca Squid Game-a (Igra lignje), Netflixove hit serije, je li ga njegov zapanjujući uspjeh učinio bogatim. U distopijskoj drami o preživljavanju, tajanstvena organizacija izaziva 456 igrača iz svih sfera života - svaki od njih je duboko u dugovima - da igraju niz dječjih igara. Pobijede li idu kući s osvojenih 4,6 milijardi dolara. Izgube li, dobiju metak u glavu.

Možda je i Hwang sada jednako bogat kao takmičar koji u seriji osvaja glavnu nagradu? "Nisam toliko bogat", kaže. “Ali imam dovoljno. Imam dovoljno da stavim hranu na stol. I nije da mi Netflix plaća bonus. Netflix mi je platio prema izvornom ugovoru.” To se čini nepravednim. Uostalom, 50-godišnji južnokorejski redatelj zaradio je stotine miliona. Igra lignje ranije ovog mjeseca pretekla je Bridgertona kao najuspješnija Netflixova serija ikada. Prema dokumentima koji su procurili, produkcija serije od devet epizoda koštala je 15,5 miliona funti, što je 1,75 miliona funti po epizodi. Prijem serije bio je izvanredan. Smatra se da je serija – za koju Netflix procjenjuje da je gledalo 142 miliona kućanstava i povećala broj pretplatnika za 4,4 miliona – vrijedna 650 miliona funti za uslugu streaminga.

Možda je Hwang trebao pregovarati o klauzuli koja se odnosi na izvedbu, posebice zato što je stvaranje, pisanje i režija izazvalo toliki stres da je u tom procesu izgubio šest zuba. “Bilo je fizički, psihički i emocionalno iscrpljujuće. Stalno sam imao nove ideje i revidirao epizode dok smo snimali tako da se količina posla višestruko povećavala.”

Ideja za Igru lignje proizašla je iz porodične situacije Hwanga 2009. godine, nakon globalne finansijske krize koja je teško pogodila njegovu domovinu. “Bio sam u teškoj finansijskoj stisci jer se moja majka povukla iz tvrtke u kojoj je radila. Postojao je film na kojem sam radio, ali nismo ga uspjeli finansirati. Tako da nisam mogao raditi oko godinu dana. Morali smo dizati kredite – moja majka, ja i moja baka.”

Hwang je potražio olakšanje u seulskim strip kafićima. “Čitao sam Battle Royal i Liar Game i druge stripove o igricama za preživljavanje. Povezao sam se s ljudima u njima, ljudima koji su bili očajni za novcem i uspjehom. To je bila niska tačka u mom životu. Da postoji ovakva igra preživljavanja u stvarnosti, pitao sam se, bi li joj se pridružio da zaradim novac za svoju porodicu? Shvatio sam da, budući da sam bio filmski režiser, mogu dati svoj dodir ovakvim pričama pa sam krenuo s pisanjem scenarija.”

Nacrtao je verziju igre koju je igrao kao dječak - igra lignje, nazvanu po raznim oblicima dijelova tijela lignje koji bi bili nacrtani na bilo kojem polju na kojem se igra. “Nekoć sam bio dobar u probijanju puta do glave lignje”, kaže Hwang. “Morao si se boriti za pobjedu.”

U prvoj igri u seriji svih 456 takmičara može se kretati samo kada se od njih okrene lice zlokobne mehanizirane lutke. Oni koji su uhvaćeni pokošeni su mitraljeskom vatrom. Zašto je Hwang stvorio zastrašujuće brutalno takmičenje koje čini ljudski život tako jeftinim? "Zato što je emisija motivirana jednostavnom idejom", kaže on. “Borimo se za svoje živote u vrlo neravnopravnim okolnostima.”

Govorite li to duboko o kapitalizmu? „Nije duboko! Vrlo je jednostavno! Vjerujem da je ukupni globalni ekonomski poredak nejednak i da oko 90% ljudi vjeruje da je nepravedan. Tokom pandemije, siromašnije zemlje ne mogu vakcinisati svoje ljude. Oni se zaraze virusima na ulicama, pa čak i umiru. Stoga sam pokušao prenijeti poruku o modernom kapitalizmu. Kao što sam rekao, nije duboko.”

No, zar u tome nema kontradikcije, bez novca međunarodne korporacije, tj. Netflixa, vaša kritika globalnog kapitalizma nikada ne bi bila viđena? Hwang mi se opet nasmije i kaže: “Oh, The Guardian, postavljaš duboka pitanja! Pa, Netflix je globalna korporacija, ali mislim da to ne pogoršava nejednakosti. Ne mislim da postoji kontradikcija. Kad sam radio na projektu, cilj je bio barem jedan dan zauzeti prvo mjesto na Netflixovoj listi u SAD-u. No, na kraju je bila mnogo uspješnija, najgledanija serija na Netflixu ikada. To je vrlo iznenađujuće. To pokazuje da globalna publika rezonira s porukom koju sam želio odraziti.”

Je li Hwang gledao Bridgerton kako bi proučio suparnika? “Teško mi je gledati bilo koju seriju u cijelosti. Samo dvije sam odgledao do kraja: Breaking Bad i Mind Hunter. Ljudi kažu da je Bridgerton jako dobar pa sam pokušao pogledati prvu epizodu, ali sam odustao na sred epizode. Nisam baš za TV ljubavne priče jer je prošlo šest ili sedam godina otkako sam bio u vezi. Stvarno mi je teško uspostaviti vezu s tim.”

Možda su zato scene seksa u igri lignje tako sumorne. Mislim na onu u četvrtoj epizodi kada se dva igrača, od kojih je jedan mačo gangster, seksaju u kupaonici. U Igri lignji nema ljubavi, zar ne? "Da, ima!" Hwang inzistira. “To je drugačija vrsta ljubavi u bizarnoj, čudnoj, očajnoj situaciji. Žena se oslanja na najjačeg muškarca u skupini. Mora pronaći nešto na što će se osloniti. Ona vjeruje da je to ljubav - inače je previše tužno, znaš, prodavati seks tipu samo da bi preživio. Stoga vjeruje da je njena emocija ljubav, ali ne romantična ljubav kao u Bridgertonu.”

Hwang kaže da je ovu scenu napisao nakon što je gledao TV reality show u kojem su takmičari zaglavljeni na pustom otoku. “Radilo se o psihologiji ljudi u ekstremnim situacijama. Seksualno ih privlače ljudi za koje vjeruju da su jači i najbolji u lovu, iako to u drugim uslovima ne bi bilo tako.” Ne prikazujete li žene kao seksualiziranu robu? Jednom Hwangov osmijeh nestaje: "Zašto pitaš o pretjeranom seksualnom predstavljanju žena?" Kaže da mu je jedina svrha bila “pokazati da, bez obzira na spol, žene i muškarci imaju tendenciju poduzimanja očajničkih radnji u ekstremnim situacijama”.

Jedan takmičar u Igri lignje je lik koji je prebjegao iz Sjeverne Koreje. "Oni su sada vjerojatno najveća manjina u Južnoj Koreji", kaže Hwang. “To će se samo povećati. Mislim da će se razmjena između dvije Koreje proširiti. Kad-tad ćemo doći do ponovnog ujedinjenja. Nadam se." Sjeverna Koreja nije zauzela tako dobronamjeran stav o seriji. Prema propagandnoj stranici Arirang Meari, Hwangova drama pokazuje da je Južna Koreja "zaražena pravilima preživljavanja najsposobnijih, korupcijom i nemoralom". Naravno, to nisu riječi koje bi se mogle primijeniti na istinski egalitarnu Sjevernu Koreju.

Ali Igra lignje teško da je samo fotografija njegove domovine. “Želio sam stvoriti nešto što će odjeknuti ne samo za Korejce nego i globalno. Ovo je bio moj san.” U ovoj borbi na život i smrt društvene norme su otrgnute, a takmičari su zarobljeni u ratu svih protiv svih, u kojem je ljudski život gadan, surov i kratak. “Živimo u svijetu igre lignje”, kaže Hwang, ali kaže da u njegovoj drami ne brinu svi sebično o broju jedan, penjući se preko lica gubitnika kako bi osvojili novac.

Neki su gledatelji rasplet – u kojem pobjednik donosi dvije iznenadne odluke u vezi s porodicom i novčanom nagradom – nazvali frustrirajućim. Legenda američke košarke LeBron James, kojem se serija svidjela je rekao: “Ipak, kraj mi se nije svidio. Šta radiš?"

Je li James u krivu? Hwang se hihoće iz Seula, prije nego što se osvrne na jedan od najvažnijih trenutaka Jamesove filmske karijere. “Jeste li gledali Space Jam 2?” on pita. Ne do kraja, odgovaram. “LeBron James je cool i može reći što želi. Ja to poštujem. Jako sam zahvalan što je pogledao cijelu seriju. Ali ne bih mijenjao svoj kraj. To je moj kraj. Ako ima svoj kraj koji bi ga zadovoljio, možda bi mogao napraviti svoj nastavak. Provjerit ću to i možda mu poslati poruku u kojoj piše: 'Svidjela mi se cijeli tvoj show, osim kraja'.”

Ali sigurno postoji još jedan razlog za taj kraj: lijepo je pripremljen za nastavak, a pobjednik može preuzeti đavolsku tajnu organizaciju koja vodi Igru. Nije objavljena nikakva najava i Hwang nije siguran hoće li biti druge sezone, niti kakva bi bila njena priča. “Naravno da se priča. To je neizbježno jer je to bio veliki uspjeh. Razmišljam o tome. Imam sliku na vrlo visokoj razini u mislima, ali neću odmah raditi na njoj. Postoji film koji stvarno želim snimiti. Razmišljam što prvo učiniti. Razgovarat ću s Netflixom.”

Ne želi postati samo tip Igre lignje i sada lobira kod Netflixa da prikaže tri filma koja je snimio u prošlom desetljeću. Ali sigurno nije isključio nastavak - makar iz jednog vrlo materijalnog razloga. “Moguće je”, kaže on uz posljednji smijeh, “da moram odraditi drugu sezonu kako bi postao bogat kao pobjednik igre”.

federalna.ba/The Guardian