Video Player is loading.
Current Time 0:00
Duration -:-
Loaded: 0%
Stream Type LIVE
Remaining Time -:-
 
1x
    • Chapters
    • descriptions off, selected
    • captions off, selected

      Ja n'jesam  sanjar – Musa Ćazim Ćatić

      **

      Dobro je čitati ... jer knjige su kule riječi od biljura, pa svaka ljepše promine nam ura ..

      **

      JA N'JESAM SANJAR ...

       

      Ja n'jesam sanjar, što u tihoj noći

      Po moru bl'jede mjesečine pliva,

      Hrleći carstvu svjetlosti i moći,

      Na svilnom mehkom oblačju da sniva

      Ružične sanke pramaljetne sreće,

      Kad slavuj pjeva i kad cvate cv'jeće.

       

      Ja n'jesam sanjar, na sunčanom traku

      Što zida sebi dvore od biljura;

      Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku

      Na leđnom krilu silna vitla bura

      Ko svehli listak sa tanane grane,

      U mutnu jesen kad na zemlju pane.

       

      O davno, davno otrova mi grudi

      Cinička zbilja zemaljskog života,

      Davno me udes rastavio hudi

      Od mojih milih; ah, ja sam sirota!

      Gle, moje lice - to je mrtva knjiga,

      A slova su joj - nevolja i briga!

       

      Ništa mi babo ostavio nije,

      U hladu da mi medom život sladi;

      Tužni se pjesnik sam na sebi grije

      I poput mrava radi, radi, radi, -

      Trošeći krvcu - snagu svoga duha,

      Da steče tvrdu koru kruha.

       

      Ja n'jesam sanjar, na sunčanom traku

      Što zida sebi dvore od biljura;

      Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku

      Na leđnom krilu silna vitla bura

      Ko svehli fistak sa tanane grane,

      U mutnu jesen kad na zemlju pane.

       

      **

      U malom mjestu, na sjeveru Bosne, u Odžaku, u Posavini, kažu knjige, u rano jutro, 12.marta 1878.godine, u kući Hasana i Azize Ćatić, rodio se sin Kjazim – Ćazim. Živio je i u Tešnju, Bijeljini, Sarajevu, Zagrebu, Mostaru, u Carigradu ... pohađao medresu, gimnaziju, sudačku školu, bio i student prava ... dobro je poznavao perzijski, turski, arapski jezik; bio urednikom časopisa „Biser“ u Mostaru; u velikom broju časopisa objavljuje svoje pjesme, eseje, kritike i prevode mnogobrojnih pjesnika Istoka i Orijenta. Za života Musa Ćazim Ćatić objavio je samo jednu knjigu poezije naslova „Pjesme. Od godine 1900. do 1908.“ Knjiga je objavljena u Mostaru, 1914.godine. Poezija nastala kasnije sva je bila rasuta po časopisima i novinama. Tek 13 godina nakon smrti pjesnika, u Sarajevu je Abdulrezak Hivzi Bjelavac priredio knjigu Ćatićevih izabranih pjesama. Od tada pa do kraja 20.stoljeća objavljena su mnogobrojna izdanja Ćatićeve poezije sa popratnim kritičkim tekstovima i studijama.

      **

      Djelo Muse Ćazima Ćatića izučavali su mnogi kritičari, istoričari, književnici – Tin Ujević, Ahmed Muradbegović, Velibor Vujović, Mehdija Mušović, dr.Enes Duraković, Muhsin Rizvić, Hamdija Kreševljaković, prof.Lamija Hadžiosmanović; prof.Enver Kazaz.

      Ćatić je prvenstveno pjesnik koji pokušava uspostaviti preciznu komunikaciju između svijeta i jezika preko vlastitog bića kao posrednika, tako da jezik biva otisak tog bića u pjesmi ... Sama priroda njegove poezije ukazuje i na njenu upućenost u motivske i jezičke obrasce narodne lirske pjesme, poglavito sevdalinke. Posmatrana iz aspekta odnosa tradicije i modernističkih literarnih čežnji Ćatićeva poezija ukazuje se u sasvim novom svjetlu: ona u potpunosti prerasta zatečene okvire bošnjačke poezije s kraja 19-og i početka 20.vijeka i, poetički im se protiveći i poništavajući uzuse tradicije, otvara prostor za neizvjestan, ali – pokazalo se kasnije – plodonosan susret dviju stvaralačkih tradicija, idejnih, filozofskih i duhovnih obrazaca Istoka i Zapada. Rijetko je koji pjesnik uspio stvaralački objediniti te dvije raznorodne, ponekad i sasvim oprečne duhovne tradicije, kao što je u nemalom broju pjesama učinio s prividnom lakoćom Musa Ćazim Ćatić. U njegovoj poeziji sublimišu se iskustva parnasovskog, impresionističkog i poetički nalozi dekadentnog simbolističkog pjesništva i stvaralački se ukrštaju sa duhom i poimanjem svijeta koje pjesniku nameću istočna pogotovo islamska filozofija, mitologija i književna tradicija. Doda li se ovome snažan uticaj književnog naslijeđa, narodne poezije i uzusa kasnog romantičarskog pjesništva, očit u preuzetim motivima i poetskom jeziku – koji ovdje ponekad funkcioniše na nivou poetskog koda – upotpunjuje se slika o Ćatiću kao pjesniku koji za svoje vrijeme na potpuno nov i moderan način osvaja prostore unutar bošnjačke književnosti – piše prof.Enver Kazaz u knjizi – Musa Ćazim Ćatić – Književno naslijeđe i duh moderne.

      **

      Musa Ćazim Ćatim je umro 06.aprila 1915.godine u Tešnju. Niti jedan dnevni list te godine nije zabilježio smrt pjesnikovu. Tek godinu kasnije u trobroju časopisa „Biser“ objavljen je nekrolog pjesniku kojeg je napisao njegov prijatelj Šemsudin Sarajlić. A, juna mjeseca 1928.godine podignut mu je nišan na kojem je uklesana rubaija Safvet-bega Bašagića – „Ovdje leži pjesnik odličnoga dara, koji nije tražio časti ni šićara, već boemski živio i čuvenstveno pjevo, dok ga smrt ne doprati do ovog mezara.“

       

       JA SAM VJERNI ROB LJEPOTE

      Ja sam vjerni rob ljepote... Kad mi majka život dala,

      S oblaka je vila pjesme nad bešiku moju pala

      I cjelovom, štono pali kao tropsko sunce vrelo,

      Taknula u usne moje i djetinjsko sitno čelo;

      Za to vazda na mom čelu vječnog aška misli gore,

      A usne ih pjesmom zbore. - - -

      Ja sam vjerni rob ljepote... Duša čista poput liera

      Od iskona plivala mi u muzici šumnih sfera.

      Nju anđ'oska ta muzika svojim medom opila je,

      Za to vazda duša moja s tajne čežnje podrhtaje,

      Pa me goni, da i žice lake harfe prstom diram

      I ljepoti himnu sviram. - - -

      Ja sam vjerni rob ljepote... Slikar mi je bujna mašta

      Njezin kist je krilo lune, atelie - čarna bašta.

      U toj bašti na sve strane od boja se miris krili

      I ko sunce u Perzeju sjaju slike i profili,

      A ja samo u peru ih na hartiju b'jelu šljevam:

      Hej, ja slikam, sviram, pjevam!

       

      ***

      TEUBEI-NESUH

      (Pokajanje jednog griješnog pjesnika)

      Gospode, evo na sedždu Ti padam,
      Pred vječnom Tvojom klanjam se dobrotom 
      I molitve Ti u stihove skladam, 
      Proseć: “Oh, daj mi smisao za ljepotom!” 
      Gospode, evo, na sedždu Ti padam. 
      Ti znaš, da bijah nevin poput rose 
      I poput lijera u proljeću ranom; 
      Al ljudi, med što pod jezikom nose, 
      Otrov mi dadoše u bokalu pjanom, 
      Mada sam bio nevin poput rose. 
      I tada s Tvoga skrenuo sam puta 
      I zatrtao kroz pustoš i tamu 
      Ah, strast mi razum okova i sputa, 
      Da ropski dvori njenu crnom plamu – 
      I s Tvoga ja sam zabasao puta. 
      Vjeru i nadu iz srca izgubih, 
      I moju ljubav pomrčo je grijeh – 
      Postadoh sarhoš osori i grubi, 
      Sav ideal mu što je vinski mijeh 
      Ah, svoju vjeru i nadu izgubih! 
      I slavih Baha ko sveto biće,
      Veneri pete jezikom sam lizo – 
      Vlastitim zubom ja sam svoje žice 
      Komad po komad kao zvijer grizo, 
      Slaveći Baha ko božansko biće. 
      Svačiji prezir pratio je mene, 
      Od sjene moje druzi mi bježahu 
      I sve me čiste klonule se žene.
      Vaj! Teško mi je bilo siromahu, 
      Jer ljudski prezir pratio je mene. 
      Ja sada bježim pod okrilje Tvoje 
      I Tvog Kur'ana, Tvoje vječne riječi, 
      Gospode, grijehe odriješi moje 
      I bolesnu mi dušu izliječi – 
      Ta ja se sklanjam pod okrilje Tvoje. 
      Gospode, razum prosvijetli mi sada 
      I daj mi snage, daj mi volju jaku 
      Demone sve što može da savlada.
      Nek tvoja milost svijetli mi u mraku 
      Gospode, razum prosvijetli mi sada! 
      Raspiri moje stare vjere plamen, 
      Vrati mi ljubav i sve stare dare, 
      Da tresnem čašom o ledeni kamen 
      I noktom zgrebem Venerine čare – 
      O raspiri mi stare vjere plamen!
      Gospode, evo na sedždu Ti padam, 
      I kajem grijehe pred tvojom dobrotom – 
      I molitvu Ti u stihove skladam, 
      Proseć: "Ah, daj mi smisao za ljepotom!" – 
      Gospode, evo na sedždu Ti padam!

       

      **

       

      Odabrala i uredila – Selma Dizdar

      Poeziju Muse Ćazima Ćatića govorio Haris Etemi

      Ton-majstor – Šerkan Cakić

      Foto – Selma Dizdar

       

      Musa Ćazim Ćatić Čitamo knjige Federalni radio
      Vijesti u 22 Federalni radio
      0 10.04.2025 22:42
      Vijesti u 17 Federalni radio
      0 10.04.2025 18:20
      Vijesti u 17 Federalni radio
      0 07.04.2025 17:10
      Vijesti u 22 Federalni radio
      0 06.04.2025 22:37
      Federalni radio sport
      0 06.04.2025 13:21
      Vijesti u 12 Federalni radio
      0 06.04.2025 13:20