Sa pjesmom Happy Birthday, Stevie Wonder je uspješno vodio kampanju da se Martinu Lutheru Kingu Jr. oda počast pokretanjem nacionalnog praznika, u dugoj karijeri društveno osviještenog stvaranja muzike.
15. januara 1981. godine, muzičke legende Diana Ross i Gladys Knight, zajedno sa „kumom rapa“ Gilom Scott-Heronom, pridružile su se poznatom muzičaru Stevieju Wonderu na sceni u National Mall u Washingtonu, DC. Publika od 50.000 ljudi skandirala je: „Martin Luther King Day, we took a holiday,“ prema memoarima Scott-Herona iz 2012. godine, The Last Holiday, dok su zvijezde počele pjevati Wonderov hit Happy Birthday, posvetu ubijenom lideru građanskih prava.
„Jednostavno nikada nisam razumio / Kako čovjek koji je umro za dobro / Ne bi mogao imati dan koji bi / Bio posvećen njegovom priznanju,“ pjevali su, oduševljavajući publiku.
Pjesma iz 1980. godine označila je početak Wonderove kampanje da rođendan poznatog borca za mir, Martina Luthera Kinga Jr., postane državni praznik. Tri godine Wonder je čekao organizirajući turneje, skupove i marševe da bi ostvario svoju viziju – misiju koja će uspostaviti prvi praznik u SAD-u posvećen crnom Amerikancu.
Priznanje kroz zakona
Godine 1983., predsjednik SAD-a Ronald Reagan potpisao je zakon kojim se uspostavlja Martin Luther King Day. Mnogi danas mogu biti iznenađeni kada shvate koliko je Stevie Wonder bio uključen u donošenje ovog zakona.
U stvari, globalna superzvijezda i njegov umjetnički talenat te politički aktivizam bili su isprepleteni tokom cijele karijere, čak i prije pokretanja inicijative za MLK Day, jer je Wonder stalno ukazivao na društvene probleme sredinom 20. stoljeća u Americi.
Pjesma koja je inspirisala promjenu
Kroz cijelu kampanju, Happy Birthday nije bila samo pjesma – bila je simbol borbe za priznanje i jednakost. Njena energočna izvedba uživo pred hiljadama ljudi i Wonderova predanost društvenim pitanjima pokazali su kako muzika može imati stvarni uticaj na političke i društvene promjene.
Stevie Wonder i Coretta Scott King grle se nakon što je kampanja za proglašenje Dana Martina Luthera Kinga nacionalnim praznikom urodila plodom (Izvor: Getty Images)
Početak borbe za praznik posvećen borcu protiv segregacije Afroamerikanaca
Nakon atentata na dr. Martina Luthera Kinga, najvećeg borca za ravnopravnost i slobodu Afroamerikanaca, koji se dogodio u aprilu 1968. godine, američki kongresmen John Conyers Jr. iz Detroita, Michigan, i Wonderov kongresmen, uveo je zakon kojim bi se rođendan aktiviste proglasio državnim praznikom. Ali narednih 13 godina, zakon je stagnirao, suočavajući se s protivljenjem južnjačkih demokrata i konzervativnih republikanaca.
Godinama je Wonder tiho zagovarao uspostavljanje praznika. Međutim, 1979. godine podijelio je san koji je imao sa Kingovom udovicom, Corettom Scott King. U intervjuu za CNN 2011. godine sa Andersonom Cooperom, Wonder je rekao:
„Rekao sam joj… ‘U ovom snu zamišljao sam da pjevam ovu pjesmu. Marširali smo s peticijama kako bismo rođendan dr. Kinga proglasili nacionalnim praznikom.’“
Scott King je bila oduševljena, objasnio je Wonder, ali je također sumnjala da san može postati stvarnost u vrijeme kada je nacija postajala sve konzervativnija sa usponom reaganizma i političara Nove desnice u Sun Beltu (Južni SAD), kao reakcija na liberalnu agendu predsjednika Lyndona B. Johnsona iz 1960-ih.
Iz snova u stvarnost kroz muziku
Ali Wonder se osjećao pozvanim svojim vlastitim snom, i naredne godine napisao je pjesmu Happy Birthday, za album Hotter than July iz 1980. godine, koji je dostigao treće mjesto na američkim top-listama i drugo mjesto u Velikoj Britaniji. Zajedno sa Scott King, Wonder je iskoristio svoju turneju 1981. godine za taj album kao globalnu kampanju za zagovaranje praznika.
„Nevjerovatno je da neko može jednostavno napisati nešto što postaje standardni dio života, a istovremeno ima i političko značenje,“ rekao je Nelson George.
Sposobnost Stevieja Wondera za društveno osviještenu muziku
„Stevie Wonder je mogao napisati gotovo svaku vrstu pjesme,“ kaže muzički kritičar i dokumentarista Nelson George za BBC. „I kao dio njegove mješavine pjesama i melodija, uvijek je mogao stvarati pjesme o društvenoj nepravdi, posebno vesele melodije u dur akordima koje je bilo lako pjevati,“ dodaje.
Nelson George upoređuje Happy Birthday – veliku, veselu pjesmu – sa drugom Wonderovom pjesmom, Isn't She Lovely. „Za cijelu grupu ljudi koji su odrasli u proteklih 40 godina, Happy Birthday je postala standardna pjesma za rođendane,“ kaže. „Nevjerovatno je da neko može jednostavno napisati nešto što postaje standardni dio života, a istovremeno ima političko značenje, ali on je to uspio.“
Muzika kao soundtrack pokreta za društvene promjene
Wonderova potraga za stvaranjem praznika Martin Luther King Day također je slijedila tradiciju američkih muzičara i popularnih umjetnika koji su se pridružili pokretima za društvene promjene tijekom 20. stoljeća, prema Kevinu Gainesu, profesoru građanskih prava i socijalne pravde na Univerzitetu Virginia, koji se bavio Julianom Bondom.
„On je u potpunom skladu s Woodyjem Guthriejem iz 1930-ih i 40-ih, čije su pjesme odražavale društvena pitanja tog vremena“, kaže Gaines za BBC. „Takva je bila i afroamerička operna pjevačica Marian Anderson, koja je pjevala ispred Lincolnovog spomenika u Washingtonu, D.C., kako bi prosvjedovala protiv odbijanja Kćeri američke revolucije da joj dopuste pjevati u njihovoj dvorani za sastanke“, dodaje. „A također i Billie Holiday, koja je snimila himnu protiv linča, Strange Fruit, i bila je uznemiravana na Jugu kada ju je pjevala uživo.“
Karijera Stevieja Wondera blisko je pratila pokret za građanska prava sredinom stoljeća, počevši od njegovog prvog hita broj jedan, Fingertips, 1963., kaže Gaines.
Wonder je imao samo 13 godina kada se pjesma Fingertips našla na ljestvicama u ljeto 1963. – objavljena nakon Kingove kampanje za desegregaciju javnog smještaja u centru Birminghama u Alabami. Navodno pjesma za zabavu, Fingertips, nije pretjerano politička poput Wonderovih kasnijih pjesama. Ali snimka uživo je simbolična, s pozivom i odgovorom 13-godišnjaka afroameričkim tinejdžerima da ga slijede u njegovom slavljenju crnačkog američkog ritma i bluesa te soul ritmova. „Protesti u Birminghamu dospjeli su na svjetske naslovnice“, kaže Gaines, „s fotografijama i snimkama policije koja napada djecu psima i crijevima za vodu pod visokim pritiskom.“ Pjesma Fingertips je bila nagovještaj uključivanja mladih ljudi u pokret za građanska prava i proteste mladih 1960-ih. „Oana je postala svojevrsni soundtrack tog pokreta“, kaže Gaines.
Karijera Stevieja Wondera pratila je pokret za građanska prava, počevši od njegove prve pjesme koja je dosegla prvo mjesto, Fingertips (1963) (Izvor: Alamy).
Rani angažman i uticaj na civilna prava
Iako mnoge njegove rane pjesme nisu bile otvoreno političke, tokom 1960-ih Wonder je direktno govorio u afroameričkim medijima o građanskim pravima, kaže Gaines. „Nije jasno da li bijeli Amerikanci čuju ono što on govori o na početku pokreta. Ali on je bio na nacionalnoj televiziji zajedno sa drugim umjetnicima Motowna čiji je uspjeh prelazio u mainstream“ dodaje. U to vrijeme, za svakog crnog umjetnika biti na nacionalnoj televiziji sa crossover privlačnošću bilo je značajno postignuće.
Wonder je iskoristio kreativnu slobodu i umjetničku nezavisnost koju je dobio zahvaljujući novom ugovoru, ispunjavajući svoje ambicije da muzika postane forum za crnačka politička pitanja i perspektivu crnog iskustva.
Inspiracija i umjetnička kontrola
Tokom međunarodnih turneja u svojim tinejdžerskim godinama, Wonder se povezivao sa publikom u inostranstvu, stičući osjećaj sebe kao globalne superzvijezde i glasnogovornika. Do kraja 1960-ih, inspirisali su ga drugi crni umjetnici, uključujući Bill Withers, Curtis Mayfield i Gil Scott-Heron, koji su pravili društveno osviještenu muziku.
1969. godine, Wonder je posmatrao kako kolega iz Motowna, Marvin Gaye, pokušava napraviti svoj konceptualni album What's Going On, za disko kuću koja je bila nevoljna da bude viđena kao otvoreno politička. Nakon što je 1970. godine čuo pjesmu What's Going On (Šta se događa), vlasnik Motowna Berry Gordy bio je potpuno protiv izdavanja, smatrajući da bi konceptualna pjesma i album sa društvenim komentarom bili katastrofa za reputaciju Motowna u mainstreamu.
Počela je sedmomjesečna borba za moć između Gayeja i Gordya oko izrade albuma, koja je konačno završila izdavanjem jednog od najvažnijih protestnih albuma u historiji pop muzike. Shvativši da želi izražavati svoje vlastite stavove, Wonder je pregovarao o novom ugovoru s Motownom i do 1971. godine, sa 21 godinom, zadržao je potpunu kontrolu nad svojom muzikom i izdavaštvom, ršto je rijetkou svijetu pop muzike.
On je iskoristio kreativnu slobodu i umjetničku nezavisnost koju je dobio novim ugovorom – ispunjavajući svoje ambicije da muzika postane forum za crnačka politička pitanja i izražavanje iz perspektive crnog iskustva.
Politička muzika Stevieja Wondera
Godine 1972. objavio je značajan album Talking Book, sa pjesmama punim političkih poruka, uključujući Big Brother, koja je sadržavala neke od najiskrenijih i najdruštvenije osviještenih stihova koje je do tada napisao.
„Big Brother je vrlo snažna protestna pjesma,“ kaže Gaines za BBC. „On pjeva: ‘Ubijeni su svi naši lideri… Uzrokovali ste da vaša zemlja propadne.’“ Wonder je opisivao američko društvo koje je reagovalo na društvene pokrete 1960-ih nasiljem i nizom političkih atentata. „Jasno dovodi u pitanje legitimnost političkog poretka tog vremena,“ dodaje Gaines.
Rana 1970-ih bila je katastrofalna era za afroameričke aktiviste, sa represijom države nad Black Panthersima i ubistvima vođa Black Power pokreta u Chicagu, a pjesma Big Brother odražavala je te stvarne događaje. Na Wonderovom narednom albumu, Innervisions, pjesme poput Higher Ground, Too High, i naravno, jedna od njegovih najuticajnijih pjesama, Living for the City, prikazivale su oštru sliku urbanog pejzaža.
Pjesma je filmska priča o afroameričkoj migraciji iz ruralnog Juga u urbani Sjever tokom 20. stoljeća, s dijelom govorne naracije koji nas vodi direktno na ulice New Yorka uz zvuk autobusa i sirene policije. Opisuje kako mladi crni muškarac iz Mississippija zapada u kriminal, droge i brutalnost policije s kojom se suočavalo mnogo Afroamerikanaca u urbanim sredinama – i ostaje relevantna i u 21. stoljeću.
Rođenje novog nacionalnog praznika u ambijentu "hladne" Reaganove administracija
Do 1980. godine, s objavljivanjem himne Happy Birthday i njenim pozivom na akciju, Wonder je bio jedan od najvažnijih muzičara u zemlji, a rođendan dr. Kinga postao je simbol za kodifikaciju njegovog aktivizma, kaže Nelson George. „Ljudi su tada razmišljali kako odati počast Kingu, njegovom pokretu i promjenama u Americi.“
Ali Amerika u kojoj je King ubijen 1968. godine bila je drugačija od one 1980., jer su se borbe za građanska prava preoblikovale u nove izazove poput jednaih mogućnosti u stanovanju i obrazovanju. Novizabrana Reaganova administracija bila je hladna prema pitanjima građanskih prava, a Reagan je isprva javno govorio protiv ideje nacionalnog praznika, obnavljajući stare insinuacije da je King bio subverzivni komunista, baš kao protivnici građanskih prava 1950-ih.
„Tada je bilo ljudi, a vjerovatno i danas, koji jednostavno nisu htjeli da crni čovjek ima nacionalni praznik,“ kaže George. Mnogi u SAD-u također su se protivili ideji da se praznik ustanovi za nekoga ko nije predsjednik ili vladin službenik, a kamoli društveni aktivist. „Bilo je mnogo prepreka da se ovo dogodi,“ dodaje.
Wonderova pjesma iz 1980. godine, Happy Birthday, bila je poziv na akciju da se oda počast legendarnom lideru građanskih prava Martinu Lutheru Kingu (Izvor: Getty Images).
Aktivizam kroz muziku
Nakon Wonderove turneje Hotter than July 1981. godine, on i Scott King počeli su intenzivno lobirati političare, a 1982. godine predali su Kongresu peticiju sa šest miliona potpisa. Do januara 1983. godine, Wonder je odlučio da ne ponavlja svoj godišnji skup na National Mall. Umjesto toga, promijenio je taktiku i proveo dan na posebnom zakonskom saslušanju, kako bi potaknuo Kongres da donese zakon. Konačno, 2. novembra 1983. godine, njihov aktivizam je urodio plodom, i predsjednik Reagan potpisao je zakon kojim se uspostavlja državni praznik u čast rođendana Martina Luthera Kinga Jr.
„Bilo je predivno vidjeti najvećeg umjetnika svog vremena, kroz njegove vrhunske godine popularnosti, kako koristi svoj talenat i svoju slavu da učini nešto što je zaista napravilo razliku,“ kaže George, dodajući da bi s donošenjem novog zakona pjesmu Happy Birthday trebali smatrati „uspješnim djelom političke agitacije“.
„Mislim da su umjetnici oduvijek bili katalizatori za izražavanje društvenih uslova,“ rekao je Stevie Wonder 1980. godine, kada je prvi put najavio svoju kampanju za nacionalni MLK Day. „Ja nisam političar. Nisam lider. Ja sam čovjek kojem je dato priznanje i dar pjesme. I s tim darom dajem najbolje što mogu.“
federalna.ba/BBC
Martin Luther King Jr
Stevie Wonder
Borba protiv rasne diskriminacije
Stevie Wonder i Coretta Scott King grle se nakon što je kampanja za proglašenje Dana Martina Luthera Kinga nacionalnim praznikom urodila plodom (Izvor: Getty Images)
Karijera Stevieja Wondera pratila je pokret za građanska prava, počevši od njegove prve pjesme koja je dosegla prvo mjesto, Fingertips (1963) (Izvor: Alamy).