Američka izložba o Nisei vojnicima: Borba za domovinu koja ih je zatvarala u logore

Decenijama nakon povratka iz rata — gdje su se suočili s dodatnim rasizmom i diskriminacijom — ovim se vojnicima odaje počast u novoj putujućoj izložbi pod nazivom „I am an American: The Nisei Soldier Experience“ (Ja sam Amerikanac: Iskustvo Nisei vojnika) koja je otvorena u San Franciscu.

Naziv izložbe potiče od velikog natpisa postavljenog u izlogu jedne japansko-američke radnje u Oaklandu, dan nakon napada na Pearl Harbor - piše Associated Press.

Izložba, koja se prostire na oko 140 kvadratnih metara, sadrži porodične fotografije, uspomene i kratke biografije Nisei vojnika, koje su podijelili njihovi rođaci kako bi se sačuvale priče o hrabrosti za mlađe generacije — posebno u vremenu kada pitanja pripadnosti i državljanstva i dalje izazivaju rasprave.

Torba, lična karta i ručno izrađeni držač za poruke

Među izloženim predmetima nalazi se putna torba narednika Garyja Uchide, ukrašena crtežima njegovih rodnih Havaja i mjesta koja je posjetio tokom ssluženja u vojsci.

Tu je i identifikaciona karta američke vojske na kojoj je George S. Hara, rođen u Oregonu, pod rubrikom „nacionalnost“ napisao: Amerikanac.

Rihachi Mayewaki izradio je držač za poruke od ostataka drveta dok je bio zatočen u logoru Jerome u Arkansasu. Na njemu su prikazani američki orao i plava zastava s tri zvijezde — po jedna za svakog sina: Bena, koji je radio na prikupljanju i analizi neprijateljskih obavještajnih podataka; Charlesa, koji je bio vojnik u čuvenom 442. borbenom puku; i Hachira, koji je bio lingvista i prevodilac.

Na dnu držača ispisana je riječ „nintai“, japanski izraz za izdržljivost.

„Otac je bio nevjerovatno ponosan što ima tri sina koji služe u američkoj vojsci“, rekla je Christine Sato-Yamazaki, izvršna direktorica Nacionalne mreže veterana i su-kustosica izložbe.

Borba za domovinu uprkos nepravdi

Oko 33.000 Amerikanaca japanskog porijekla borilo se u Drugom svjetskom ratu, iako je američka vlada oko 120.000 ljudi Japanaca poslala u izolirane logore. Hiljade su bili stariji ljudi ili djeca premlada da razumiju značenje izdaje. Dvije trećine zarobljenih bili su američki državljani. Njihove kuće i poslovni prostori oduzeti su dok su bili zatvoreni, često u prenatrpanim drvenim barakama u teškim uslovima.

Sjedinjene Američke Države uputile su formalno izvinjenje tek 1988. godine.

„Ovi vojnici su željeli dokazati da su lojalni i patriotski Amerikanci — dio ‘najveće generacije’ tog vremena — i da su Amerikanci kao i svi drugi“, rekla je Sato-Yamazaki, čiji baka i djed nikada nisu govorili o vremenu provedenom u logoru ili ratu. Kapa njenog djeda, narednika Davea Kawagoyea, s natpisom „Go for Broke“ što predstavlja  moto 442. puka, također je izložena.

Japansko-američki vojnici služili su u 442. borbenom puku i 100. pješadijskom bataljonu — visoko odlikovanim, ali segregiranim jedinicama — kao i u Vojno-obavještajnoj službi kao lingvisti. Oko 800 Nisei vojnika poginulo je u borbi.

Petogodišnja izložba bit će postavljena u četvrti Presidio u San Franciscu do augusta, nakon čega će obići još deset gradova, uključujući Honolulu, Los Angeles i Portland u Oregonu.

Robert Kuroda, dobitnik Medalje časti

Među predstavljenim vojnicima je i narednik Robert Kuroda, koji kao Amerikanac japanskog porijekla druge generacije nije mogao dobiti posao na Havajima isključivo zbog svog porijekla. Zato se prijavio u vojsku, vjerujući da će mu služenje domovini omogućiti ravnopravan tretman.

20. oktobra 1944. godine, Kuroda je pod jakom neprijateljskom vatrom uništio dva mitraljeska gnijezda nakon što je pomogao u oslobađanju francuskog grada Bruyères od nacističke okupacije. Nastavio je napredovati sve dok ga snajperski metak nije usmrtio. Imao je 21 godinu.

Posthumno je odlikovan Ordenom za izuzetne zasluge, koji je kasnije unaprijeđen u Medalju časti. U obrazloženju priznanja navodi se da su njegove „hrabre akcije i nepokolebljivi borbeni duh osigurali uništenje neprijateljskog otpora“.

Na izložbi su prikazani njegova Medalja časti i maturalni prsten srednje škole, koji je bio posebno cijenjen jer je bio prvi od devetero braće i sestara koji je završio školu.

Izgubljeni maturalni prsten koji je vraćen porodici

Prsten se smatrao izgubljenim sve do 2021. godine, kada ga je u šumi blizu Bruyèresa pronašao entuzijasta s detektorom metala, Sébastien Roure. On je uložio veliki trud da vrati prsten porodici Kuroda, a danas se dvije porodice posjećuju i komuniciraju putem aplikacija i kombinacije školskog francuskog i engleskog jezika.

Prije izložbe, i prsten i medalja bili su izloženi u staklenoj vitrini u autolimarskoj radionici rođaka blizu Honolulua.

„Porodica je osjećala da, ako možemo na svoj način pomoći drugima i državi da saznaju za žrtve prethodne generacije i ono što su učinili za naše živote, onda je to još bolje“, rekao je Kevin Kuroda, nećak koji je doputovao s Havaja na otvaranje izložbe.

federalna.ba