Preminuo "Country" Joe McDonald, rock zvijezda 60-ih i ponosna ikona protestne kontrakulture

Country Joe McDonald, američki pjevač, tekstopisac i politički aktivista iz 1960-ih, najpoznatiji je kao vođa psihodelične rock grupe "Country Joe and the Fish" te kao  jedan od simbola protestne muzike protiv rata u Vijetnamu, preminuo je jučer u 84. godini, u Berkeleyju (Kalifornija, SAD).

Njegova pjesma „I-Feel-Like-I’m-Fixin’-To-Die Rag“ postala protestna himna

Bio je jedna od najpoznatijih hippie rock zvijezda šezdesetih, a njegova pjesma „I-Feel-Like-I’m-Fixin’-To-Die Rag“ („Imam osjećaj da ću uskoro poginuti“) sa stihovima u američkom slengu, postala je himna protestanata i vrhunac muzičkog festivala Woodstock.

Njegovu smrt, uzrokovanu komplikacijama Parkinsonove bolesti, objavila je Kathy McDonald, njegova supruga (43 godine), u izjavi koju je dao njegov publicista, piše Associated Press.

McDonald je dugo godina bio prisutan na muzičkoj sceni Bay Area, California, gdje su mu vršnjaci bili Grateful Dead, Jefferson Airplane i njegova bivša djevojka Janis Joplin. Napisao je ili koautorirao stotine pjesama, od psihodeličnih jazz do rock pjesama sa soul utjecajem, i objavio desetine albuma. Ipak, najpoznatiji je po spomenutoj talking blues pjesmi koju je završio za manje od sat vremena 1965. godine — iste godine kada je predsjednik Lyndon Johnson počeo slati kopnene trupe u Vijetnam — a koju je snimio u kući Chris Strachwitza, osnivača Arhoolie Records.

U suzdržanom i hladnom stilu McDonaldovog uzora, Woodyja Guthrieja, pjesma ‘I-Feel-Like-I’m-Fixin’-To-Die Rag’ bila je sarkastična oda ratu i ranim, besmislenim smrtnim slučajevima, s refrenom koji su posjetioci koncerata i drugi učili napamet: 

„Jedan, dva, tri, za šta se borimo mi?
Ne pitaj me, baš me briga,
Sljedeća stanica je Vijetnam.

Pet, šest, sedam, otvorite biserne kapije,
Nema vremena da se pitamo zašto,
JUPI, svi ćemo umrijeti!“

U vrijeme kada je napisao „I-Feel-Like-I’m-Fixin’-To-Die Rag“, McDonald je bio suvođa novonastale grupe "Country Joe and the Fish" i dodao je poseban „F-I-S-H“ poklič prije pjesme:

“Give me an F, give me an I, give me an S, give me an H.”

Do trenutka kada je njegova grupa nastupila na Woodstocku 1969., The Fish su bili na ivici raspada, poklič je bio drugačija četveroslovna riječ koja počinje sa „F“, a McDonald je nastupao pred stotinama hiljada ljudi. Mnogi su ustali i pjevali zajedno, a taj trenutak je zabilježen u Woodstock dokumentarcu objavljenom sljedeće godine. (Za film, stihovi pjesme prikazani su kao podnaslovi s animiranom lopticama koja prati tekst).

„Neki ljudi su aludirali na mir i slične stvari (na Woodstocku), ali ja sam govorio o Vijetnamu“, rekao je McDonald za The Associated Press 2019. godine. Otvoreni poklič na početku pjesme opisao je kao „izraz naše ljutnje i frustracije zbog Vijetnamskog rata, koji nas je ubijao, doslovno ubijao“.

Pjesma mu je pomogla da postane poznat, ali mu je također donijela pravne i profesionalne posljedice. Godine 1968. Ed Sullivan otkazao je planirani nastup "Country Joe and the Fish" u svojoj varijete emisiji kada je saznao za novi uvodni poklič. Ubrzo nakon Woodstocka, McDonald je uhpšen i kažnjen zbog korištenja skandiranja na koncertu u Worcesteru, Massachusetts, što je ubrzalo propast benda.

McDonald je čak izveo pjesmu na sudu. Njegova prijateljstva s političkim radikalima poput Abbie Hoffmana i Jerryja Rubina dovela su do toga da je pozvan kao svjedok na suđenju „Chicago Eight (ili Seven)“ protiv organizatora antiratnih prosvjeda na Demokratskoj nacionalnoj konvenciji 1968. u Chicagu. Na svjedočenju je objasnio kako se sastao s Hoffmanom i drugima te im pričao o pjesmi "I-Feel-Like-I’m-Fixin’-To-Die Rag". Kad ju je počeo izvoditi, sudac ga je prekinuo i rekao mu: "Pjevanje u sudnici nije dopušteno."

McDonald je umjesto toga recitovao stihove.

2001. godine, kćerka preminulog jazz muzičara Edward “Kid” Orya tužila je McDonalda tvrdeći da melodija njegove pjesme jako podsjeća na Oryjev jazz instrumental iz 1920-ih „Muskrat Blues“. Sudac američkog okružnog suda u Kaliforniji presudio je u McDonaldovu korist, dijelom navodeći „nerazumno“ odgađanje između izlaska pjesme i podnošenja tužbe.

Čovjek šezdesetih

McDonald je nastavio turneje i snimanja desetljećima nakon Woodstocka, ali je ostao prepoznat po kasnim šezdesetima, periodu za kojim je otvoreno žudio u pjesmi s kraja 1970-ih „Bring Back the Sixties, Man“ (Vrati nam šezdesete, čoveče). Njegovi albumi uključivali su „Country“ (Country), „Carry On“ (Nastavi dalje), „Time Flies By“ (Vrijeme leti) i „50“ (50), a nastavio je pisati protestne pjesme, naročito pjesmu „Save the Whales“ (Spasimo kitove) iz 1982.

Iako je bio prepoznat po aktivizmu protiv rata, McDonald je priznao da je imao miješane osjećaje o Vijetnamu. Služio je u Navy, u Japan krajem 1950-ih, te je osjećao povezanost i s protestantima i s onima koji su služili u inozemstvu. Tijekom 1990-ih pomogao je u organizaciji izgradnje spomenika Vijetnamskim veteranima u Berkeley, koji je svečano otkriven 1995. godine.

„Mnogi su se sjećali ružnih sukoba koji su se događali tokom ratnih godina u gradu,“ kasnije je napisao McDonald o ceremoniji. „Ipak, atmosfera se pokazala kao pomirenje, a ne sukob.“

McDonald je bio u braku četiri puta, posljednji put s Kathy McDonald, i imao je petero djece i četvero unučadi. Bio je povremeno u vezi s Janis Joplin u drugoj polovini 1960-ih, dva mlada hippieja čije su karijere i temperamenti doveli do rastanka. Kada joj je rekao da misli da bi trebali prekinuti, zamolila ga je da napiše pjesmu, koja je postala balada „Janis“:

„Iako znam da ti i ja
Nikada ne bismo mogli pronaći ljubav kakvu smo željeli,
Zajedno, sami, shvatam
Da mi nedostaješ, ti i ja.
Ti i ja.“

Odgojen uz politiku i muziku

Country Joe McDonald,kako bi se sudilo po nadimku, ipak nema porijeklo sa sela. Rođen je 1. januara 1942. godine u Washington, D.C., a odrastao u El Monte, California. Bio je sin nekadašnjih komunista koji su ga nazvali po Josefu Stalinu, te su ga poticali da voli muziku i poistovjećuje se s radničkom klasom. Još kao tinejdžer počeo je pisati pjesme, svirati trombon dovoljno dobro da vodi školsku limenu glazbu i samouko učiti folk, country i blues pjesme na gitari.

Nakon povratka iz Navy, početkom 1960-ih pohađao je Los Angeles State College, ali se ubrzo preselio u Berkeley i potpuno se posvetio folk muzici i političkom aktivizmu. Osnovao je underground magazin Rag Baby, za koji je napisana pjesma „I-Feel-Like-I’m-Fixin’-To-Die Rag“ u promotivne svrhe, te je pomogao pokrenuti lokalne grupe poput "Instant Action Jug Band" i "Berkeley String Quartet".

1965. godine osnovao je grupu "Country Joe and the Fish" sa pjevačem i gitaristom Barry “The Fish” Melton, a kasnije su im se pridružili Bruce Barthol na basu, orguljaš David Bennett Cohen i bubnjar Gary “Chicken” Hirsh. Ime grupe predložio je izdavač magazina Eugene “ED” Denson, citirajući Mao Zedongovu izjavu da su revolucionari „ribe koje plivaju u moru naroda“. McDonald je dobio nadimak „Country Joe“ jer je Denson čuo da je Staljin tokom Drugog svjetskog rata bio poznat kao „Country Joe“.

Kao i Jefferson Airplane, The Byrds i druge grupe, Fish su evoluirali od folka do folk-rocka i acid rocka. Njihov debitantski album „Electric Music for the Mind and Body“ (Električna muzika za um i tijelo) objavljen je u maju 1967. godine i sadržavao je manji hit „Not So Sweet Martha Lorraine“ (Nije baš slatka Marta Lorraine), kao i niz dužih kazzeva. Mjesec dana nakon izlaska albuma, nastupili su na Monterey Pop Festivalu, prvom velikom rock okupljanju i vrhuncu tzv. „Summer of Love“ (Ljeto ljubavi).

„Mislim da je ta ‘Summer of Love’ priča bila proizvedena od strane medija ili nešto slično, jer se ne sjećam da smo mi mislili: ‘Wow, ovo je “Summer of Love” . Ali,  bio sam oduševljen što sam dio ove nove kontrakulture i novog plemena jer se nikada nisam osjećao ugodno u drugim plemenima kojima sam pripadao dok sam odrastao i dok sam bio u Navyju. Moji roditelji su zapravo bili jevrejski komunisti. Nikada se nisam osjećao kao dio toga, ali bio sam stvarno oduševljen i sretan što sam hipi-rekao je on za aquariandrunkard.com 2018. godine.

federalna.ba