"Osjećamo da ne uspijevamo": Zdravstveni sistem Mijanmara na rubu kolapsa zbog rata

Kada je vojska Mijanmara 2021. godine izvršila državni udar, ljekarka Elle (ime je promijenjeno) i njen kolega pobjegli su u džunglu kako bi pružali medicinsku pomoć pokretu otpora. Bili su među oko 45.000 zdravstvenih radnika koji su odlučili podržati prodemokratski pokret nakon vojnog preuzimanja vlasti.

Danas, nekoliko godina kasnije, ona ne žali zbog svoje odluke, ali priznaje da su posljedice rata ostavile duboke tragove.

„Učinili smo sve što smo mogli za svoju zemlju. Ali za sebe i svoje porodice osjećamo kao da ne uspijevamo“, kaže Elle.

Elle sada liječi pacijente iz izbjegličkih kampova u jednoj klinici, ali njena primanja nisu dovoljna da pomogne roditeljima u starosti, što joj je najveća želja.

Zdravstveni radnici u Mijanmaru suočavaju se s izuzetno teškim uslovima. Stručnjaci upozoravaju da je zdravstveni sistem, nakon godina rata, napada i nestašice osnovnih potrepština, na „samom rubu kolapsa“.

Napadi na zdravstvene ustanove sve češći

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), tokom 2025. godine potvrđeno je 70 napada na zdravstvene objekte, u kojima je poginulo 148 osoba, a povrijeđeno 186 osoba.

Dr. Andrew Green, predsjednik etičkog odbora Britanskog medicinskog udruženja (BMA), izjavio je da su kršenja međunarodnog humanitarnog prava i narušavanje principa medicinske neutralnosti doveli do smanjenja, a u nekim slučajevima i potpunog uništenja zdravstvenih usluga u zemlji.

„Zdravstveni sistem Mijanmara sada je na samom rubu kolapsa“, rekao je.

Vojne blokade dodatno su pogoršale nedostatak osnovnih medicinskih sredstava širom zemlje.

Nedostaju zavoji, antiseptici, antibiotici, infuzijske tečnosti, testovi za malariju, kao i oprema za zaštitu zdravlja majki i djece.

U pojedinim područjima zbog toga se ponovo širi malarija, dok su zabilježeni i slučajevi drugih bolesti koje se mogu spriječiti, posebno zbog problema sa sigurnom pitkom vodom.

Prema WHO-u, više od 16 miliona osoba u Mijanmaru trenutno treba hitnu humanitarnu pomoć i zaštitu.

„Klinike su bile mete napada“

Nakon velikih poraza tokom 2024. godine, vojska je ove godine uspjela vratiti dio izgubljene teritorije, uz pomoć novih regruta i oružja iz Kine.

Iako je riječ o manjem dijelu teritorije, ti potezi imaju strateški značaj jer su poremetili snabdijevanje i operacije opozicionih snaga.

Prema podacima organizacije ACLED, od početka sukoba 2021. godine ubijeno je više od 100.000 osoba.

U šestomjesečnom periodu oko izbora, koji su završeni u januaru i koje su mnogi osudili kao nelegitimne, vojska je bila odgovorna za najmanje 702 civilne žrtve, prema podacima Ujedinjenih naroda.

Zdravstveni sektor također je postao meta nasilja.

Prema podacima organizacije Insecurity Insight, od početka sukoba zabilježeno je najmanje 1.948 incidenata nasilja ili ometanja pristupa zdravstvenim radnicima.

U tom periodu uhapšeno je 932 zdravstvenih radnika, dok ih je 175 ubijeno.

„Ovo nisu bile slučajne posljedice rata“, rekao je jedan ljekar iz organizacije Global Health Partnerships, porijeklom iz Mijanmara.

„Klinike u područjima sukoba bile su iznova mete zračnih napada upravo zato što su održavale zajednice živima i pružale otpor vojnoj vlasti“, dodao je.

Vojna hunta ranije je negirala da su civili stradali u napadima na zdravstvene objekte, tvrdeći da su poginuli bili „teroristi i njihovi pomagači“.

Ljekari su prisiljeni da bježe

Čak i prije rata Mijanmar je imao ozbiljan nedostatak zdravstvenih radnika – samo jednog zdravstvenog radnika na 1.000 stanovnika.

Nakon početka sukoba mnogi su bili prisiljeni napustiti posao, pobjeći u sigurnija područja ili napustiti zemlju.

Elle je nekada radila u prestižnoj bolnici, ali je rat potpuno promijenio njen život.

Zbog nedostatka telefonske veze mjesecima nije znala da joj je preminula svekrva.

Svoje prvo dijete rodila je u klinici za izbjeglice, nakon opasnog putovanja motociklom do pograničnog područja. Samo osam dana kasnije, vlasti su uhapsile njenog supruga, a ona se suočila s postporođajnom depresijom.

Suprug je kasnije pušten, a njih dvoje danas zajedno liječe pacijente iz izbjegličkih kampova, uključujući brojne žrtve rata.

„Kada vidim djecu koja umiru, boli me“

Iako su obučeni da se nose sa smrću, posljedice rata teško podnose čak i iskusni ljekari.

„Ljekari vide smrt“, kaže Elle.

„Ali kada gledam ljude koji umiru zbog ovog rata, posebno djecu koja su povrijeđena ili umiru, to boli.“

Dodaje da se njen pogled promijenio otkako je postala majka: „Sada bi to mogao biti moj sin“, prenosi The Guardian.

federalna.ba