Kamen ostaje – Marc Casals

**

Dobro je čitati ... čitati priče o našoj zemlji. Priče koje je ispisao jedan stranac, jedan Španac i svjetlošću svoje obasjao našu domovinu i nas.

**

Marc Casals od 2005.godine živi u jugoistočnoj Evropi. Casals je novinar i prevoditelj. Piše o historiji i kulturi ove regije za španske i katalonske medije. Desetljećima živeći na području Balkana, Marc Casals naučio je bosanski jezik i već je djela Ive Andrića, Slavenke Drakulić, Semezdina Mehmedinovića, Bekima Sejranovića i Darija Džamonje preveo na španski jezik. Knjigu „Kamen ostaje“, u prevodu Lejle Džanko, 2026.godine, objavila je Izdavačka kuća Buybook. Izvorno knjiga je objavljena na Marcovom materinjem, španskom jeziku, 2021.godine, u izdanju Izdavaštva LIBROS DEL KO.

**

Kamen ostaje – Bosanski mozaik od 16 priča

Lejla Ljuca – portal !Odgovor ba, 21. 06. 2026.

Dok sam jedne prilike slušala autora knjige Kamen ostaje pažnju mi je osvojila njegova rečenica koju je izustio kada je prvi put ugledao Stari most: “Jednog dana ćeš živjeti u ovoj zemlji.” Lutajući hodnicima i prostorijama geteburškog Muzeja umjetnosti, pomislila sam da mi se sarajevska čaršija pričinjava i da sam postala pomalo i patetična kad mi se u moru slikarskih pravaca, skandinavskih pejzaža, Munchovih mračnih tonova, Monetovih bljesaka sa vode, ukazuje baš Baščaršija. Možda i jesam bila patetična, ali nisam pogriješila, pločica sa nazivom djela me uvjerila. Na slici jeste bila sarajevska Baščaršija

Pomislila sam kako je nešto slično rečenici s početka morao pomisliti i ovaj skandinavski slikar, dok sam zamišljala kako negdje početkom 20. stoljeća, došavši ko zna kojim putevima sudbine tu, biva fasciniran prizorom stoji na Baščaršiji i danima ga skicira. Počela sam razmišljati kako je to moralo biti neobično i narodu koji ga je u tome posmatrao. Susret različitih svjetova, više perspektiva, pogleda sve to je ono što iskrsava u mislima pri pogledu na tu sliku, a i na prvim stranicama zbirke priča poetičnog naziva Kamen ostaje, španskog autora Marca Casalsa, koja treba uskoro biti objavljena u Buybookovom izdanju

Zbirka je sastavljena od 16 priča, moglo bi se reći portreta likova. Njihove životne priče, reći će autor, stvarne su, samo se unekoliko razlikuju imena, koja je pisac na nekim mjestima izmijenio zbog zaštite privatnosti samih ličnosti. Već na početku stoji taj odmak od fikcije, knjiga će više poslužiti da se pokuša razumjeti složenost ovog podneblja, Bosne, njenog identita i historije

Priča se, međutim, ne pripovijeda iz usta samih likova, već to umjesto njih radi sveznajući pripovjedač. Takav postupak pripovijedanja će u nekim slučajevima ostavljati prostor za propitivanje samog teksta, jer će se pojaviti neka opća mjesta ili tumačenja nekih društvenih fenomena i uspostavljati kao istine, ne kao subjektivni stavovi likova, već će njihovi stavovi zbog takvog postupka na momente djelovati kao neupitne istine

Izuzimajući takve primjere, mozaik sudbina koji nam autor predstavlja, šarolik je i zanimljiv, i za nekoga ko dobro poznaje društvene prilike ovog podneblja moći će se pronaći neka zanimljivost koja mu je promakla. Dijapazon likova pokušava da obuhvati sve perspektive. To na momente stavlja čitaoca u jednu perspektivu stranca, koji u priči s ljudima iz raznih krajeva Bosne i Hercegovina pokušava da stvori vlastiti mozaik i odgovori na pitanja koja mu se sama nameću. Tamo gdje se najuspješnije briše ta distanca, jesu poetični opisi pejzaža ili likova, koji nakratko bljesnu u tekstovima a zatim ponove ustupe mjesto sveznajućem pripovjedaču. Iako kratki i povremeni, takvi momenti unose djeliće literarnog užitka

Rečenice su jasne, ne suviše opširne, što utječe na to da se knjiga brzo čita. Na kraju pročitane knjige ostaje osjećaj kao da ste upravo vratili s jednog puta po Bosni, noseći sa sobom razgovore s ljudima koje ste sreli na tom putu koji čine Sarajevo, Romanija, Fojnica, Srebrenica, Višegrad, Bihać, Banja Luka i drugi. Svaki od tih likova je predstavljen kao čovjek kroz čiju prizmu se prelama historija. Ono što čini vezivno tkivo svih priča, nevidljivo je, ali prisutno, to je autorova oduševljenost i poštovanje koje ukazuje ljudima koji uspijevaju dostojanstveno nositi svoju sudbinu, odajući tako počast onima koji se nose sa traumama koje su ih obilježile

Iako ova knjiga donosi pogled izvana, Casals se trudi da ponudi čitaocu, pa i onom neupućenom, sveobuhvatnu sliku bosanskohercegovačkog društva, krenuvši od savremenog historijskog trenutka pa sve do unazad onoliko koliko je potrebno za razumijevanje samog teksta, čak i do Crkve bosanske. Čitajući  Kamen ostaje, jasno je koliko je Casals uložio truda koji proizlazi iz lične fascinacije, one koja također progovora u rečenici sa početka teksta, koja više funkcionira kao obećanje samom sebi da će jednog dana ovdje živjeti.

Pitomost i brutalnost bosanskog života

Naročito je upečatljiva poetičnost autorovih opisa prirode, kada dopušta sebi da se dio te fascinacije prelije u jezičke bravure u opisima Une, Mostara, Neretve, tla Hercegovine. Također i trenuci kada pred čitaoca stavlja neku historijsku zanimljivost ili legendu, recimo poput one o postanku somuna i mušepkastoj rešetki posutoj ćurekotom. Sve to stoji nasuprot ili bolje reći isprepleteno sa brutalnošću i sirovošću ljudi koji su je tokom historije znali nerijetko pokazati. Naročito je dirljiva priča Živi, o majci iz Srebrenice i dirljiv trenutak preživjelog logoraša iz Omarske, kojeg jedan susret sa ljepotom labuda toliko pogodi da nam se čini da od tog trenutka nešto u njemu nanovo oživi.

Ili recimo priča o jednom sarajevskom Sefardu, vrsnom muzičaru (i usput rečeno njegovim susretom s Goranom Bregovićem), fratru i vjerskim licima koji igraju fudbalsku utakmicu protiv političara, zaljubljeniku u film i subverzivnu riječ koji uprkos penziji od koje se ne može živjeti, ali ni umrijeti, podučava djecu i prenosi svoju ljubav i znanje iz filma

Na kraju dođete na onu tačku sa početka, u sarajevskoj čaršiji, u kojoj vam se čini da ste prošetali njom, zastali sa svakim koga ste sreli, u ovom slučaju njih 16, odslušali, posložili utiske i završili šetnju. Šetnju iz koje će se, istini za volju, roditi mnoge polemike nastale iz onih općih mjesta teksta, podložnih diskusiji, ali koja će vam nedvojbeno potvrditi ono što je svakom strancu odvajkada jasno - a to je da je priča o specifičnosti Bosne i njenoj posebnosti nešto što je neupitno, da je ta priča neuhvatljiva do kraja i da fenomen Bosne nije nikakav kliše, već nešto što je zaista fascinantno.

**

Odabrala i uredila – Selma Dizdar

Dijelove iz priča Živi i Sarajevska dama čitao – Haris Etemi

Ton-majstorica – Dženita Fakić

Foto – Selma Dizdar

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.