Feministkinje moraju razgovarati s muškarcima ako žele mijenjati svijet

Srđan Puhalo za sebe kaže da je renesansna ličnost  koja se u sve petlja i misli da živi feminizam. No smatra da treba biti oprezan u matematičkom poimanju feminizma, bukvalnoj podjeli pola - pola, jer ona zavisi i od sposobnosti, ali i trenutka.

Kompromisa između mene muškarca, oca, sina i moje žene koja je i majka i nečija kćerka i radnica, koja voli neke stvari koje ja ne volim i obrnuto je potvrda da živimo miroljubivu koegzistenciju, te dodaje da mora govoriti uvijek iz lične perspektive. Ako ja nemam problem da moja žena radi i ako ima svoje novce i može raditi nešto što ja možda ne volim, kaže da je to za njega čisti feminizam. 

Od trenutka kada je dobio kćer je  sam sebi zadao zadatak da njegova kćerka od društva zahtijeva da bude slobodna i ravnopravna, ne od muškarca, već od društva u kojem živi. I misli da je to feminizam. Sam  sebi je zadao zadatak da njegov  kćerka ni jednog trenutka ne prihvati patrijarhat i baš ga briga da li je moguće.  On jednostavno želi da je dovoljno osnaži da sve što joj bude smetao u njenom životu mjenja beskomromisno. Misli da bi život u feminističkom svjetu bio bolji i za muškarce.

Razgovarala: Svjetlana Živanov