Bonobi priređuju "čajanke", čimpanze razmišljaju racionalno: Veliki majmuni sličniji ljudima nego što smo ikada mislili

Na prvi pogled, scena iz jednog istraživačkog centra u američkom Des Moinesu djelovala je poput dječije igre. Na drvenom stolu stajale su plastične čaše i bokali, a “sok” se sipao i posluživao – iako ga zapravo nije bilo. U centru pažnje bio je Kanzi, 44-godišnji bonobo, koji je s oduševljenjem učestvovao u igri pretvaranja. Ovaj eksperiment, proveden 2024. godine u istraživačkom centru Ape Initiative, prvi je put naučno dokumentovao sposobnost “pretvaranja” kod jedne vrste velikih majmuna. Rezultati su objavljeni u prestižnom časopisu Science i dodatno su uzdrmali dugogodišnja uvjerenja o tome šta ljude čini jedinstvenim u odnosu na njihove najbliže evolucijske srodnike, piše The Guardian.

Majmun koji zamišlja

Kanzi, koji je uginuo prošle godine, bio je centralna figura istraživanja koje je vodila psihologinja Amalia Bastos sa Univerziteta St Andrews. „U našoj oblasti često se ponavlja isti obrazac – ljudi tvrde da su jedinstveni, a onda nauka pokaže da možda i nisu baš toliko posebni“, kaže Bastos. „Životinje su, također, sposobne za maštanje i stvaranje mentalnih predstava.“

U eksperimentima, Kanzi je bio suočen s različitim scenarijima. U jednom su dvije čaše “napunjene” zamišljenim sokom, nakon čega je sadržaj jedne “preliven” u bokal. Kada je kasnije trebao odabrati čašu u kojoj i "dalje ima soka", Kanzi je to učinio tačno u 34 od 50 pokušaja.

U drugom testu, ponuđen mu je izbor između pravog i zamišljenog soka – u čak 14 od 18 slučajeva izabrao je stvarni napitak. Ovi rezultati ukazuju na to da je bio sposoban razumjeti razliku između stvarnosti i imaginacije, što se donedavno smatralo isključivo ljudskom osobinom.

Kanzi je učesnik prvog eksperimenta testiranja igre pretvaranja kod vrste velikih majmuna. Foto: The Guardian

Od alata do apstraktnog razmišljanja

Još prije nekoliko decenija, naučnici su priznali da veliki majmuni mogu koristiti alate, rješavati probleme, učiti znakove i prepoznati vlastiti odraz u ogledalu – što ukazuje na određeni nivo samosvijesti. Međutim, tek u posljednjih desetak godina istraživanja su počela ozbiljno ulaziti u kompleksnija pitanja poput kulture, apstraktnog razmišljanja i takozvane “teorije uma” – sposobnosti da se razumije da drugi imaju vlastite misli, uvjerenja i namjere.

Prema riječima naučnika Christophera Krupenye sa Univerziteta Johns Hopkins, ovo je područje doživjelo značajan zaokret. „Prije 30 godina dominantno mišljenje bilo je da nema dokaza o ovim sposobnostima kod majmuna. Danas imamo sve više dokaza da su izuzetno osjetljivi na društvene odnose i ponašanja drugih“, kaže Krupenye.

Poljupci, šale i neobične opsesije

Istraživanja su pokazala da zapadna nizinska gorila praktikuje ponašanje koje vrlo podsjeća na ljudsko – razmjenjuju poljupce kao oblik socijalne interakcije i povezivanja. Istovremeno, orangutani, bonoboi, čimpanze i gorile pokazuju smisao za humor i igru: zadirkuju jedni druge, namjerno izazivaju reakcije i učestvuju u razigranim interakcijama koje podsjećaju na dječije šale.

Posebno zanimljiv primjer dolazi iz ponašanja bonoba, koji su sposobni za saradnju čak i s jedinkama izvan svoje društvene grupe. Ova sposobnost “prelaska granica” i izgradnje odnosa s nepoznatima dugo se smatrala rijetkom čak i kod ljudi.

S druge strane, čimpanze su pokazale gotovo neobičnu fascinaciju kristalima – ponašanje koje su naučnici uporedili s ljudskim “New Age” interesima. Ova sklonost prema određenim predmetima sugerira postojanje individualnih preferencija, pa čak i nečega što podsjeća na estetski ili simbolički interes.

Majmuni koji pamte i razmišljaju

Nova istraživanja otkrivaju zapanjujuće sposobnosti: čimpanze i bonobi mogu zapamtiti članove svoje grupe decenijama, pa čak i prepoznati jedinke koje nisu vidjeli više od 25 godina. U jednom eksperimentu, majmunima su prikazivane slike bivših članova grupe i nepoznatih jedinki. Oni su značajno duže posmatrali poznata lica, što ukazuje na dugoročno pamćenje.

Još u antičkoj Grčkoj, Aristotel definisao je čovjeka kao “razumno biće”, tvrdeći da je sposobnost racionalnog razmišljanja ono što nas izdvaja od drugih životinja. No, savremena nauka sve češće dovodi u pitanje tu tvrdnju. „Šta zapravo znači biti racionalan?“ pita Hanna Schleihauf sa Univerziteta Utrecht.

Jedno od ključnih otkrića dolazi iz istraživanja provedenog 2025. godine u utočištu za čimpanze Ngamba Island Chimpanzee Sanctuary u Ugandi. U tom eksperimentu, čimpanzama su predstavljeni različiti tragovi o tome gdje se nalazi hrana.

U početku su donosile odluke na osnovu slabih indikacija. Međutim, kada su im istraživači ponudili jasnije i pouzdanije informacije, čimpanze su mijenjale svoje prethodne odluke. Ovakvo ponašanje – prilagođavanje uvjerenja novim dokazima – smatra se ključnim pokazateljem racionalnog razmišljanja.

Drugim riječima, čimpanze su pokazale sposobnost koja se dugo smatrala isključivo ljudskom: da preispitaju svoje stavove i donesu bolju odluku kada dobiju više informacija.

„Ako imate uvjerenje zasnovano na slabim dokazima, a zatim dobijete jače, racionalno je da ga promijenite – a to su upravo čimpanze radile“, objašnjava Schleihauf.

Čimpanze u utočištu na ostrvu Ngamba u Ugandi su dokazale da mogu racionalno revidirati svoja uvjerenja. Foto: Hanna Schleihauf

Kultura, humor i “medicina” u životinjskom svijetu

Osim kognitivnih sposobnosti, istraživanja su otkrila i elemente kulture među velikim majmunima. Različite zajednice imaju vlastite “običaje” – isti gest može imati potpuno drugačije značenje u različitim grupama. Profesorica Kristin Andrews ističe da čimpanze imaju vlastite kulturne obrasce, slične ljudima.

„U jednoj zajednici ugriz lista znači poziv na igru, dok u drugoj može signalizirati seksualno ponašanje“, objašnjava ona.

U divljini su zabilježeni i slučajevi samoliječenja. U indonezijskom Gunung Leuser National Park, orangutan je viđen kako koristi biljku poznatu po antibakterijskim svojstvima za tretiranje rane – ponašanje koje podsjeća na primitivnu medicinu.

Rakus, sumatranski orangutan, s ranom na licu i nakon što je na nju nanio sažvakano bilje. To je bio prvi put da je divlja životinja viđena kako koristi biljku s ljekovitim svojstvima za liječenje neke povrede. Foto: Suaq Project

Razlike između divljine i zatočeništva

Istraživači naglašavaju da se ponašanje majmuna razlikuje u zavisnosti od okruženja. U zoološkim vrtovima i istraživačkim centrima imaju više vremena i mogućnosti za istraživanje, dok u divljini moraju biti fokusirani na preživljavanje.

Ipak, upravo divljina otkriva najdublje uvide u njihovo ponašanje.

„Tek kada ih posmatramo u prirodnom okruženju, možemo zaista razumjeti kako njihov um funkcioniše“, kaže Schleihauf.

Ugroženi rođaci čovjeka

Uprkos fascinantnim otkrićima, svi veliki majmuni danas su ugroženi. Sedam preostalih vrsta – uključujući orangutane, gorile, čimpanze i bonobe – suočava se s prijetnjom izumiranja. Ljudi i majmuni dijele zajedničkog pretka od prije šest do devet miliona godina, ali dok je ljudska populacija narasla na osam milijardi, njihove populacije opadaju.

„Proučavajući majmune, učimo o sebi“, kaže Krupenye. „Ali istovremeno radimo s bićima koja imaju bogat unutrašnji život koji još uvijek ne razumijemo u potpunosti.“

Naučnici sada postavljaju novo pitanje – da li zaštita životinja treba uključivati i očuvanje njihove kulture, a ne samo njihove vrste. Kristin Andrews upozorava da bi gubitak jedne zajednice mogao značiti i nestanak jedinstvenih kulturnih obrazaca.

Najbolji prijatelji Pasa i Yoyo u utočištu na ostrvu Ngamba. Neki filozofi i naučnici sada smatraju da različite grupe velikih majmuna imaju svoje kulture, poput ljudi. Foto: Innocent Ampeire

„Ako sačuvamo DNK čimpanze, ali ne i njeno znanje i ponašanje, to više nije ista životinja“, kaže ona.

Ova nova perspektiva otvara potpuno novo poglavlje u razumijevanju životinjskog svijeta – i briše granice koje su ljudi dugo smatrali jasnim između sebe i ostatka prirode.

federalna.ba