Zulfikarpašić: Mladi umjetnici sistemski zapostavljeni; ministar kulture ne dolazi na izložbe

U Art kvart razgovoru govorila je konceptualna umjetnica i dizajnerica Amra Zulfkarpašić, čiji je vizualni jezik obilježio brojne kulturne projekte i ostao prepoznatljiv kroz vrijeme.

Na početku razgovora Zulfikarpašić govori o tome koliko su otvorenost i direktnost dio njenog karaktera, ali i porodičnog okruženja u kojem je odrasla.

„To sam ja. A što se tiče sklonosti ka umjetnosti, to je familijarna crta. Nisu svi bili likovni umjetnici, ali bilo je muzičara, arhitekata… jednostavno smo svi bili usmjereni na umjetnost.“

Dodaje da dileme oko životnog puta nije bilo. „Moj otac je bio presretan što idem na akademiju. Mislim da sam time ispunila i njihovu želju, ali i svoju.“

Akademija kao prostor slobode

Prisjećajući se studija na Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu, naglašava koliko se nekada živjelo umjetnost. „Akademija je bila naša druga kuća. Tamo smo živjeli, radili, družili se, spavali, kuhali. Cijeli život nam je bio tamo.“

Smatra da je sloboda ključ razvoja mladih ljudi. „Treba pustiti mlade da griješe i da slijede svoje snove. Ako im oduzmete slobodu, oduzimate i kvalitet.“

Pedagogija bez nametanja autoriteta

Govoreći o svom profesorskom radu, ističe da nikada nije pravila strogu hijerarhiju između profesora i studenata. „Nisam bila profesor u klasičnom smislu, bila sam prijatelj. Studenti su mi dolazili i sa privatnim problemima.“

Posebno naglašava pristup radu i greškama. „Nikada nisam rekla studentu da nešto ne valja. Svaka skica ima vrijednost. Važno je raditi, jer rad razvija talent.“

Zaključuje jasnom porukom: „Talent nije karta za uspjeh. Rad je karta za uspjeh.“

Težak položaj mladih umjetnika

Zulfikarpašić otvoreno govori o problemima s kojima se suočavaju mladi nakon završetka akademije. „Mladi izlaze sa znanjem, ali nemaju gdje da rade. Ne postoji sistem koji ih prihvata. Ljudi danas rijetko kupuju slike. Rijetko ćete vidjeti i političara da iza sebe ima umjetničko djelo.“

Situaciju opisuje vrlo direktno: „Ja sam razočarana, zapravo očajna, jer se niko sistemski ne brine za te mlade ljude.“

Kritika kulturne politike i institucija

Jedan od najoštrijih dijelova razgovora odnosi se na odnos vlasti prema kulturi. „Imamo ministra za kulturu koji nikada nije došao ni na jednu izložbu.“

Problem vidi u načinu izbora kadrova. „Ljudi se biraju po podobnosti, a ne po tome da li razumiju kulturu. Cvijet Srebrenice koji je ispred UN-a napravio je čovjek koji nikada nije bio kipar, pored toliko divnih kipara koji ne mogu dobiti šansu. Kroz kulturu se gradi imidž države. Ako to uništavate, uništavate i sliku Bosne i Hercegovine.”

Iskustvo s politikom: od idealizma do razočaranja

Govoreći o vlastitom političkom angažmanu, priznaje da je u politiku ušla s idealizmom. „Ušla sam jer sam vjerovala da mogu doprinijeti. Bilo je tu ljudi koje sam cijenila.“

Međutim, brzo se suočila s realnošću. „Uvijek postoje oni koji dobre ideje unište zbog ličnih interesa. Ako se tome suprotstavite, postajete problem. Danas mislim da politika uništava sve.“

Žena u umjetnosti i samostalnost

Govoreći o svom položaju, ističe da se nikada nije osjećala ograničeno zbog toga što je žena. „To mi je čak bio dodatni motiv. Ja sam uvijek vjerovala da mogu sama. Svaka žena mora imati svoj posao i novac. To je osnovno. Atelje sam kupila na kredit. Nisam htjela nikoga moliti.“

Kriza dizajna i “vizualno zagađenje”

Govori i o stanju u oblasti grafičkog dizajna, koje ocjenjuje zabrinjavajućim. „Danas se mnogi amaterski bave dizajnom, a to je posao za koji treba obrazovanje.“

Problem vidi u odnosu tržišta prema struci. „Za naručioce više ništa ne radim, jer ne znaju šta je dizajn. Privrednici će potrošiti hiljade na večeru, ali neće platiti kvalitetan dizajn.“

Kultura kao prostor otpora i nade

Uprkos svemu, ostaje aktivna u kulturnom životu i radu sa mladima, posebno kroz Collegium Artisticum. „Pokušavamo otvoriti prostor za mlade – da oni sami kreiraju i izlažu, bez nametanja. Važno je da izađemo iz svoje ‘avlije’ i pokažemo šta imamo svijetu. Mislim da će šestoaprilska izložba pokazati da Udruženje likovnih umjetnika napreduje. “

Naslijeđe i utjecaj važnih ličnosti

Na kraju se osvrće na ličnosti koje su obilježile njen put, uključujući Voju Dimitrijevića i porodično naslijeđe. „Vojo Dimitrijević je zadužio likovnu scenu i Collegium Artisticum. Niko nema pravo zaboraviti ljude koji su mu pomogli. Oni su nas oblikovali i kao umjetnike i kao ljude.”

federalna.ba