Zulfikarpašić: Izložbe u Collegiumu Artisticumu su uvijek pune

Ovoga petka u Jutarnjem programu u okviru kulturnog programa Pola sata arta, gostovala je Amra Zulfikarpašić konceptualna umjetnica i dizajnerica.

-Upravo smo vas pozvali  zbog toga što ste nekako uključeni u rad Collegium artisticuma od samog početka njegovog osnivanja i nekako bih voljela da krenemo sa tim ličnim nivoom. Šta je za vas Collegium artisticum i šta bi on trebao predstavljati u svijesti društva?-

"Pa ne za mene, nego za cijeli ovaj umjetnički svijet koji se bavi likovnom umjetnošću a u posljednje vrijeme kako je Collegium multimedijalni centar. Otvorio je vrata i za glumce i za sve umjetnik koji se bave bilo kojom umetnošću na ovom prostoru. Collegium artisticum je nekada bio a ja mislim da je i danas dan najveća galerija u bivšoj Jugoslaviji. Imali smo tu čast da smo imali najveće izložbe, događaje koji su stvarno bili značajni za bivšu Jugoslaviju. Ja pamtim i bila sam student kad je ‘75 otvoren Collegium artisticum i bila sam na tom otvaranju Collegium artisticuma.”

-Da, nekako kada gledamo historiju osnivanja kulturnih institucija u Bosni i Collegium artisticum je jedan od rijetkih primjera gdje se zaista osnovala institucija jer je postojala organska potreba za prostorom.-

"Da."

-Kakva je to bila klima upravo tih ‘70 na nekoj relaciji odnosa prema kulturi, koliko se ona cijenila tada?-

"Pa sigurno da je bila drugačija atmosfera i da je na neki način i umjetnost i studije umjetnosti i izlagačka djelatnosti da je bila na velikoj cijeni da je država u to vrijeme vodila računa o tome. Vodila je računa naročito o mladim ljudima, mladim stvaraocima. Ja sam u to vrijeme kada sam bila student ja sam imala predodžbu da studiram nešto što je možda najvažnije na svijetu i da će doprinijeti kulturnom razvoju svoje zemlje. Tako smo svi mi mladi ljudi bili podržani od strane države i bili smo maltene ono držali su nas kao malo vode na dlanu. Znam kad sam ja odlučila da upišem Akademiju likovnih umjetnosti moji roditelji su bili sretni kao danas kada neko upisuje menadžment koji donosi puno para. Niko nije razmišljao od čega će se živjeti od umjetnosti jer se stvarno od toga i moglo živjeti i ne mogu da se požalim ni svome statusu ni svome životu ni bilo čemu. Jer meni je moj poziv donijeo mnogo dobrog. Ne samo da ti donese u nekom materijalnom smislu nego u duhovnom smislu u smislu neke neke nadgradnje jer mi smo svi umjetnici i puno putovali i puno radili i naravno da smo bili i cijenjeni i poštovani u bivšoj državi."

"Da, da. Na taj način kada umjetnik dobije neku nagradu njemu Izvršno vijeće kako se to tada zvalo ili ne znam Uprava grada njemu odmah otkupljuju jer imaju to u svom zakonu i odmah mu se otkupljuje taj rad. Danas ja gledam na primjer dođe neka delegacija i ne mogu da vjerujem poklanjaju čovjeku koji je Austrijanac ili poklanjaju neku sliku ili neki rad. Ja ne mogu da vjerujem šta čovjeku daju da čovjek to nosi još u staklu uramljeno to da na avion. Vjerovatno to odmah baci u kantu kad negdje stigne ili ne ponese uopšte tamo ostavi se to u ambasadi pa onda oni snesu u podrum. Onda naravno vi imate izložbe, nikada nama ne nemanjka publike, nikada. Izložbe su, vidjet ćete večeras Collegium artisticum izložba su uvijek pune. Stvarno ima ljudi koji redovno dolaze, mladih ljudi koji redovno dolaze i to su danas veliki događaji."

federalna.ba