„Žrtva progovori kad osjeti da je sigurna i da ima podršku“

Nedavno uhapšeni beogradski reditelj i učitelj glume Miroslav Mika Aleksić negirao je optužbe za silovanje i zlostavljanje za koje su ga optužile glumica Milena Radulović i druge polaznice njegovog dramskog studija, što je izazvalo brojne reakcije i osude javnosti. Osnovana je i Facebook grupa „Nisam tražila“, gdje žrtve mogu podijeliti svoja iskustva. Psihologinja Nermina Vehabović-Rudež, odgovarajući na pitanje može li se nazvati vlastitim čistilištem kada se žrtva odluči da konačni spas od traume potraži u javnoj ispovijesti, kaže da svako pronalazi način kako da izađe s traumom koju duboko čuva u sebi. Nijedna žrtva ne šuti zato što joj to odgovara. Ljekovito je kad žrtva izađe iz vlastitotog traumatskog iskustva o kojem je godinama šutjela, šansa za oporavak je veća ukoliko dobije podršku javnosti. Ukoliko izostane osuda javnosti za počinitelja, a žrtva se izloži linču, ona postaje dodatno traumatizirana.

Društvo je odgovorno

Ako je glavni uzrok strah od osude, uz gubitak samopoštovanja, osjećaj krivice za nešto za što niste odgovorni, postavlja se pitanje koliko je društvo krivo što žrtva tako dugo nosi u sebi teret, odlažući odluku da progovori. Vehabović-Rudež direktno proziva društvo kao odgovorno, apostrofirajući da smo upravo mi oni koji čine društvo. Društvo u konačnici samo određuje kako će se ponašati prema ranjivim grupama koje mogu biti predmet nasilja. Najvažnija poruka je da nijedan zločin, u ovom slučaju seksualno zlostavljanje, neće ostati nekažnjen, kazala je Vehabović-Rudež.

Nerazumijevanje žrtve kao dio mentaliteta i prihvatanje nasilja

Stalno isticanje da je seksualno zlostavljana osoba trebala sve reći ranije i potenciranje pitanja Šta je čekala, ne pokušava da razumije ni žrtvu, a ni monstruoznost čina zlostavljača, dio je našeg mentaliteta u kojem sve što se dešava, a nije prema normama, jeste sramotno i „tvoja je krivica“, navodi psihologinja Vehabović- Rudež. Neko ko je nasilan prema nama ne uključuje našu odgovornost. Naša odgovornost je tek kad se zlostavljanje desi, da li ćemo šutjeti u vlastitoj tami, strahujući da ćemo biti izloženi takozvanom stubu srama, ili ćemo potražiti pomoć.

Zlostavljač nastoji da žrtva i nakon javne objave ostane kriva za svoju golgotu

I nakon odluke da progovori javno, osoba koja je seksulano zlostavljana ili uznemirivana ima ispred sebe bolan proces. Zlostavljači, a oni su veoma često ugledne i utjecajne ličnosti, savršeno manipulativno koriste hipokriziju društva, pretvarajući sve u inverziju i svoju korist. Bitno je da pomognemo žrtvama koje progovore, a svako progovara kad osjeti da je siguran, kad osjeti da ima podršku i da će izaći kao pobjednik. Nisu dovoljni samo prezir i osuda od slučaja do slučaja, neophodan je kontinuitet u borbi protiv ovakvih pojava, zaključuje psihologinja Nermina Vehabović-Rudež.