Za FR Pavlović: Kad se država hvali prikupljenim porezima, nešto sigurno nije dobro

Razgovarala Aida Hasanbegović

O nekontroliranom rastu cijena hrane, energenata, poreskim opterećenjima sa kojim se susreću poslodavci, globalnoj inflaciji u vrijeme pandemije i poremećajima, koje na tržištu izaziva nemogućnosti građana da utječu na cijenu svog rada, te da li država ima bilo kakvu strategiju i ekonomski plan za rješenje problema, za Federalni radio govori Zoran Pavlović, ekonomski analitičar iz Banje Luke.

Inflacija se drži na visokom nivou kako u zoni eura tako i u SAD-u. U Njemačkoj je na najvišem nivou u posljednjih 30 godina. Najvišu stopu inflacije ima čak 19 država zone eura od početka vođenja evidencije 1997. godine.

Gospodine Pavloviću, da li je ova inflacija na globalnom nivou isključivo privremeni fenomen prouzrokovan vanrednim događajima, poput nekontroliranog rasta energenata i to u vrijeme pandemije?

 U značajnoj mjeri je to nešto što je provocirano i izazvano vrlo neobičnim odlukama na kojim je insistirala američka administracija. Prvi problem koji je nastao jeste urušavanje sistema snabdijevanja stabilnim gasom koji je Europa imala sa Rusijom, preko svojih gasnih sistema. Kada je Ukrajina, koja je imala monopol na transport gasa, zbog političkih razloga, počela praviti probleme Rusiji kao izvozniku, onda je Rusija napravila Turski tok, pa južni pa sjeverni. Dat je koncept stopiranja dugoročnih ugovora, što je izazvalo nevjerovatne posljedice na tržištu gasa, jer transport i isporuka bilo kojih roba podrazumijevaju stabilnost u isporuci i prodaju. Cijena gasa je otišla sa 300 na 2.000 eura, što je pokrenulo generiranje inflacije i na drugim mjestima. Tome još dodamo i značajno opadanje proizvodnje poljoprivrednih proizvoda i dodatne probleme koje je donijela pandemija. Kada se gleda sa ekonomske tačke gledišta, zbog opće inflacije, svako gleda da poveća cijene i da ostvari ekstra zaradu da pokrije gubitke. Puno je nelogičnosti. Bosna i Hercegovina izvozi električnu energiju i nema razloga za povećanje cijena, ali su, ipak, povećane za privredna društva i kompanije. To vam je kao kad bi Rusija, kao najveći svjetski izvoznik gasa, podigla cijene za svoje potrošače, jer je gas poskupio u Evropi. Mnogo toga ne bi trebalo da poskupi. Doći će do obrnute situacije, neće biti kupaca. Neminovno će doći do snižavanja cijena.

Kamatne stope su bile na relativno niskim nivoima kako bi stimulirali ekonomiju koja se oporavlja od pandemije korona virusa. Šta sad?

Monetarna politika Centralne banke je korigirajući faktor. Ako se  poveća kamatna stopa prema bankarskom sistemu, onda isto banke čine prema građanima i na taj način se smiruje inflatorni udar o kojem se govori. Ovdje nije problem u visini kamata, problem je u tome da smo narušili standardne sisteme života i rada. Potrebno je smiriti prisutne političke tenzije. Političke situacije izazivaju ekonomske efekte kod onih koji su u biznisu. To je jedino u interesu velikim globalnim kompanijama za ostvarivanje ekstra profita. Poljska je, recimo, krenula s intervencijama - smanjila je poresko opterećenje na gorivo i ukinula PDV na hranu. Postoje metode kako se može intervenirati. Poljska je jedna od prvih koja je ušla u taj proces kako bi građani uspjeli da prežive dosta složenu situaciju.

Gospodine Pavloviću, nisu nam potrebni novinski članci sa statistikom kako bismo primijetili da cijene u posljednje vrijeme nekontrolirano rastu, već to osjetimo i na vlastitom novčaniku. Naravno, ne svi. Šta će najviše utjecati na strukturu inflacije u Bosni i Hercegovini? Koji su faktori u igri? Da li bi povećanje stope obaveznih rezervi banaka dalo rezultate?

Imamo dosta kompliciranu situaciju. Povećanje obavezne rezerve banaka neće biti poseban problem. Imamo više novaca u depozitima nego što možemo plasirati. Građani se ne odlučuju na kupovinu trajnih potrošnih dobara, izuzev stanova, što je pretvaranje novčanog u realne tokove. Mi smo ušli u nešto što se zove stagflacija - imamo stagnaciju u privredi, a inflaciju cijena, najgora moguća pozicija društva. Jedino rješenje je raditi na novim investicijama, vraćanje domaćoj proizvodnji i izvozu roba.

Koliko su donosioci odluka u Bosni i Hercegovini svjesni opasnosti daljeg rasta inflacije, jer se, kako sad stvari stoje, stiče utisak da ne razmišljaju da podnesu dio tereta, što je nedopustivo.

Naši izabrani dužnosnici nemaju nikakav kontakt s realnim životom, njih jedino interesira održavanje stvorenih pozicija i ostvarenih beneficija. Njih situacija s inflacijom, naprotiv, raduje. Zbog inflacije, raste PDV u smislu prikupljenog novca, jer se praktično sa 80 posto prikupljenog PDV-a finansiraju. Oni govore o fenomenalnom prikupljanju poreza. Kad se država time hvali, znači da nešto “debelo” nije dobro.

Od uvođenja PDV-a, porez se naplaćuje unaprijed i državu, kako ste sada kazali, pretjerano ne zanima šta je s realnom sektorom. Bosna i Hercegovina 80 posto prihoda ostvaruje od indirektnih, a samo 20 posto od direktnih poreza, koji su vezani uz rad. Prihodi od indirektnih poreza u januaru su iznosili 709 miliona i bili su veći za 153 miliona konvertibilnih maraka u odnosu na isti period godinu ranije. Vlast u oba entiteta se hvali, dok se većina građana približava opasnoj crti siromaštva, u kreditima koji služe za preživljavanje, a ne za normalan život.

Vjerujete li da će vlast reagirati, a imaju mehanizme kako bi barem donekle amortizirali inflatorne udare?

Ako ne znaju kako to da urade, imaju već dobra iskustva drugih, već sam spomenuo primjer Poljske. Ne treba posebna pamet, trebaju samo dobra volja i dobra iskustva, copy/paste.

Ovdje je situacija takva da u slučaju da se, recimo, zaustavi šest mjeseci naplaćivanje akcize na litru goriva, to bi dovelo do toga da bi gorivo koštalo dvije KM, a sada je 2,50 KM. To vlasti ne odgovara, jer znači smanjenje prihoda koje oni bahato troše iz budžeta na svim nivoima. Jedino rješenje je zamjena ljudi u vlasti koji ništa ne čine. Imamo stopu PDV-a koja je identična za najskuplje automobile i hljeb koji treba ljudima da prežive. One koji su sad na vlasti to ne interesira, mi smo zarobljenici do izbora.