Vjeruje se da su se Etiopljani pronađeni u masovnoj grobnici ugušili

Deseci Etiopljana čiji su ostaci prošlog mjeseca pronađeni u masovnim grobnicama u sjevernom Malaviju najvjerovatnije su se ugušili tokom tajnog transporta, vjeruju istražitelji i aktivisti.

Tragedija se dogodila usred niza incidenata koji naglašavaju opasnosti s kojima se suočavaju deseci hiljada ljudi koji svoje živote povjeravaju kriminalnim mrežama koje obećavaju prolaz u Južnu Afriku, najrazvijeniju zemlju na kontinentu.

Vlasti u Malaviju otkrile su 29 tijela u dvije grobnice u udaljenom šumskom rezervatu Mtangatanga u sjevernom okrugu Mzimba prošlog mjeseca. Oni su sada provizorno identificirani kao ostaci migranata u dobi između 25 i 40 godina koji su bili na putu za Južnu Afriku iz Etiopije.

U usporedbi s nevoljama migranata i izbjeglica na Mediteranu ili pustinjama sjeverne Afrike, opasnostima s kojima se suočavaju oni koji se kreću unutar kontinenta pridaje se ograničena pažnja, iako je "južna ruta" - budući da je putovanje od 5000 km od istočne Afrike do Južne Afrike poznat – opasan je kao i svaki drugi.

"Sve neregularne migracijske rute su opasne, a južna ruta nije iznimka", rekla je dr. Ayla Bonfiglio, specijalistica u Centru za mješovite migracije u Ženevi.

Aktivisti strahuju da je pravi broj mrtvih na južnoj ruti mnogo veći nego što se trenutno misli. "Hiljade i hiljade su u tranzitu... Moglo bi biti toliko mrtvih za koje ne znamo", rekao je Caleb Thole, nacionalni koordinator Malavijske mreže protiv trgovine ljudima. U izvještaju ranije ove godine, IOM je primijetio da su se oni koji su putovali južnom rutom suočili s "teškim iskustvima uključujući nasilje, iskorištavanje, zlostavljanje i ozbiljan nedostatak pristupa osnovnim potrebama i uslugama".

Policija u Mozambiku prošle je sedmice pronašla gotovo 100 ljudi koji su se skrivali u praznoj cisterni. Lokalni dužnosnici rekli su novinarima da su muškarci i 10 žena pristali platiti po 2500 randa (250 KM) vozaču koji će ih odvesti u Južnu Afriku.

Jedan je rekao lokalnim novinarima: “Ostavili smo Malavi unutar tankera. Naše odredište bila je Južna Afrika u potrazi za poslom. U našoj zemlji se teško živi. Zato smo pod svaku cijenu pokušali otići u Južnu Afriku.” Prije dvije godine, imigracijske vlasti u Mozambiku otkrile su ostatke 64 Etiopljanina koji su se ugušili u zapečaćenom transportnom kontejneru na stražnjem dijelu kamiona za koji se vjeruje da je putovao iz Malavija u Zimbabve. Pretpostavlja se da je konačno odredište žrtava bila Južna Afrika.

Dužnosnici i aktivisti u Malaviju, ključnom odredištu na južnoj ruti, vjeruju da su žrtve čiji su ostaci pronađeni u pronađenim masovnim grobnicama umrle u sličnoj tragediji. Rani pregledi sugeriraju da je do smrti došlo krajem septembra, vjerovatno od gušenja.

Policijski glasnogovornik rekao je da su vlasti na masovne grobnice upozorili seljani u području Mzimbe, oko 250 km sjeverno od glavnog grada Lilongwea, koji su sakupljali divlji med u šumi. Thole je rekao da je ta šuma omiljena među krijumčarima jer je udaljena i nepristupačna. “Ovo je mjesto gdje ljudi mogu stati i raditi što žele. Naše su granice porozne, a službenici za provođenje zakona pomažu i podržavaju ovaj promet”, rekao je.

Ranije ove godine, jedna od političkih stranaka Malavija, Pokret za ujedinjenu preobrazbu, suspendirala je svoju regionalnu tajnicu zbog tvrdnji da je koristila stranačko vozilo za ilegalni prijevoz ljudi u zemlju.

Središte trgovine ljudima je Dzaleka, prostrani izbjeglički kamp udaljen oko 50 km od Lilongwea, glavnog grada. Kamp, koji je izgrađen prije nekoliko desetljeća kako bi pružio utočište izbjeglicama koje bježe od genocida i rata u Burundiju, Ruandi i Demokratskoj Republici Kongo, sada udomljuje više od 48.000 ljudi iz zemalja istočne i južne Afrike – četiri puta više od početnog kapaciteta.

U junu je istraga koju su proveli UN-ov Ured za droge i kriminal (UNODC) i malavijska policija otkrili rasprostranjeno iskorištavanje muškaraca, žena i djece od strane visoko organiziranog međunarodnog sindikata sa sjedištem u kampu. Tajni djelatnici UNODC-a svjedočili su onome što su opisali kao "neku vrstu nedjeljne tržnice, gdje ljudi dolaze kupiti djecu koja su potom iskorištavana u situacijama prisilnog rada i prostitucije".

Stanovnici Dzaleke rekli su Guardianu da su trgovci ljudima koristili kamp kao “tranzitno mjesto za migrante koje su krijumčarili u Južnu Afriku”.

Čelnik zajednice koji je želio ostati anoniman rekao je da tamo postoje "šefovi" koji upravljaju mrežama diljem regije. “Oni rade s ljudima iz Etiopije i imaju svoje ljude posvuda... Ovdje u Malaviju rade s Malavijcima, uključujući taksiste, imigracijske službenike i policajce,” rekao je.

Dodali su da su, iako su brodski kontejneri bili najopasniji način prijevoza, drugi migranti umrli nakon što su se razboljeli oslabljeni zbog nedostatka hrane i dehidracije nakon što su pješačili kroz "zabačene i divlje dijelove grmlja kako bi prešli granice".

“Kako ih prevoze i hrane, mogu im dati samo kruh i malo povrća. Prošli put su dvije osobe umrle zbog nedostatka hrane. U Dželeku su došli s grupom od oko 40 ljudi, a dvije osobe su preminule. Gazde su nam platile da ih pokopamo. Noću su transportirani i noću smo ih pokopali”, rekao je za Guardian.

Sve je više izvještaja o otmicama onih koji se transportiraju, a koji su oslobođeni tek nakon što porodice plate znatnu otkupninu trgovcima ljudima.

Abdissa Bayissa, čelnik zajednice u Johannesburgu, rekao je da, iako su porodice često plaćale novac unaprijed glavnim krijumčarima u Etiopiji koji su bili u kontaktu s kolegama u Južnoj Africi, drugi manje značajni akteri često su nastojali dodatno zaraditi iskorištavajući etiopske migrante i izbjeglice na put.

“To postaje relej, s migrantima koji se vode od jednog do drugog agenta i svaki naplaćuje svoj novac. Otmu ih i traže otkupninu”, rekao je. Otmice se često događaju odmah nakon što su ljudi prokrijumčareni preko granice iz Zimbabvea u Južnu Afriku – nakon sedmica putovanja iz istočne Afrike.

“Otmičari ih čekaju, a zatim ih skrivaju i šalju njihovim rođacima tražeći još novca... To je veliki posao. Čak su i policija i imigracijski dužnosnici uključeni”, rekao je Bayissa za Guardian.

Izvještaj IOM-a pokazao je da je blizu 51.000 etiopskih migranata nestalo od 2016. Prema službenim statistikama, 4.265 smrtnih slučajeva i 1.707 nestanaka iz okruga Hadiya i Kembata Tembaro zabilježeno je duž južne rute prema Južnoj Africi između 2012. i 2019.

Ogroman broj migranata rekao je da su iskusili ozbiljan nedostatak hrane, vode ili skloništa na svom putovanju, otkrili su istraživači IOM-a. Većina je pretrpjela zlostavljanje, nasilje, napade ili mučenje, dok je od svakog četvrtog zatraženo da pronađe dodatni novac za mito, uprkos tome što je već platio prosječnih 5000 američkih dolara za putovanje.

Jedna osumnjičena nedavna žrtva je Osama Saleh Mohammed iz pokrajine Amhara, blizu prve crte u sukobu između Tigrayana i saveznih etiopskih snaga.

22-godišnji prodavač dijelova za mobilne telefone nestao je ubrzo nakon što je svom bratu u Johannesburgu rekao da je u septembru prebačen preko granice u Južnoafričku Republiku, nakon što je iz Etiopije letio u Harare, glavni grad Zimbabvea. Njegova je porodica od tada primila niz zahtjeva od anonimnih pozivatelja za 100.000 južnoafričkih randa (10.820 KM) za njegovo oslobađanje.

“Nazvao je da kaže da je preko granice, a zatim je rekao da je otet. Kad su me pozvali, rekao sam im da nemamo novca, a oni su nazvali našu majku i rekli joj da će ga ubiti. Ali još uvijek nemamo novca i sada se samo molimo”, rekao je Amir Saleh Mohammed, 27-godišnji taksist u južnoafričkoj trgovačkoj prijestolnici. “Vrlo je bolno.”

federalna.ba/The Guardian