Zanatlije i obrtnici u Bihaću teško opstaju, nedostaje im i radne snage
Zanati koji su nekada mnogima bili glavni izvor prihoda svakim danom polako izumiru. Danas je sve manje onih koji se bave tim poslovima, a radnike gotovo da je i nemoguće naći. Mladi se sve više odlučuju na odlazak iz države, škole nude smjerove prilagođene potrebama tržišta, a privrednici i zanatlije se, pored ostalog, suočavaju sa svakodnevnim poskupljenjima.
Izuzetak nije ni Bihać, koji danas ima svega jednog urara, jednog zlatara koji nakit proizvodi na tradicionalni način. U Bihaću su ostala još dva obućara...
Zanati kojima su se ponosile bh. čaršije danas sve više gube bitku pred novim tehnologijama. Dok su se nekada prenosili s generacije na generaciju, danas izumiru.
„Tehnologija ne samo da je promijenila sat nego je promijenila i način razmišljanja kod mladih. Zašto sad praviti nešto što se sazna pritiskom na jedno dugme. Zašto gubiti vrijeme popravljajući nešto što saznate gdje god se okrenete. Ljudi pristaju to praviti ako ima neku sentimentalnu vrijednost ili ako je neko naslijeđe, što u 90% slučajeva i jeste“, priča urar Dinko Hadžić.
Osim modernih tehnologija koje svakodnevno napreduju, ono što dodatno ugrožava rad zanatlija su svakodnevna poskupljenja. Naprimjer, kada je cijena zlata u porastu, poskupljuje nakit u zlatarama. Zbog visokih cijena potražnja je mala.
„Naš posao je luksuzan. Nakit je uvijek na zadnjem mjestu prioriteta. Ljudi prvo podmire osnovne životne potrebe, plaćaju se računi, a nakit je postao veliki luksuz. Sreća što većinom radimo usluge popravke, održavanja nakita i toga bude“, ističe zlatar Tenzil Šehić.
Uz negativne trendove odlaska iz zemlje i stalna poskupljenja, radnike gotovo da je nemoguće naći, iako mnogi poslodavci kažu da ih i dalje ima. Ako ih ima, zašto ih poslodavci teško pronalaze?
„U Bihaću ima radnika, ali u 90% slučajeva to su nezaposleni koji se vode na birou, a rade nacrno. Nažalost, oni više vole tako raditi, nego kod mene za platu i da im ide staž. Tri mjeseca sam tražila radnika i našla sam jednog čak iz Hrvatske. Sad čekamo radnu dozvolu, pošto je procedura kao da dolazi iz Švicarske, sa stranim jezikom, pa se mora dva mjeseca čekati radna dozvola“, kaže vlasnica frizerskog salona Sandra Alagić.
Uzimajući u obzir sve negativne trendove zbog kojih se privrednici i obrtnici i dalje oporavljaju, kroz programe podrške privredi u posljednje dvije godine je izdvojeno devet miliona maraka. U ovoj godini podržano je oko 450 biznisa s više od pet miliona maraka.
„Ovdje će u privredu biti uložen puno veći iznos od 5,3 miliona. Pedeset posto ulaganja ulažu i privrednici. To će biti deset miliona koji će proći kroz privredu i privredne subjekte i u narednom periodu kroz dvije godine osjetit ćemo rezultate rada“, navodi Samra Mehić, ministrica privrede USK-a.
No, da bi zanati opstali, pomoć privredi mora biti redovna, jer kada jednom stave katanac na bravu finasijska injekcija koju im sada daju neće biti dovoljna da se vrata ponovo otvore.
Pomoć resornog ministarstva obrtnicima i privrednicima uspjela je spriječiti zatvaranje pojedinih obrta, ali to nije dugoročno rješenje, jer nedostaje radne snage i ona se sad mora uvoziti.
„Imali smo i imat ćemo još sastanaka s IOM-om i ministarstvom da pokušamo naći način kako uvesti radnu snagu. Došli smo u situaciju da ćemo morati uvoziti radnu snagu“, istakao je Enes Arapović, predsjednik Obrtničke komore USK-a.
Trenutno u školama najviše vlada interes za usmjerenja poput mehaničara, električara, zavarivača i CNC operatera, koji su nakon završetka srednje škole uglavnom dobri, vrijedni i cijenjeni radnici, ali negdje u zemljama s uređenim sistemom.
federalna.ba