U veselom raspoloženju katolici iščekuju Božić
U veselom raspoloženju katolici iščekuju Božić. To je vrijeme ljubavi i mira. Naročito su lijepi stari običaji kojih su se ovih dana prisjetili mještani čitlučkog sela Vionica.
Ranije posječena tri badnjaka domaćin kuće i sinovi unose u domove, nakon čega slijedi zajednička molitva i blagoslov.
„Kod nas se unose i sada badnjaci na Badnju večer. Idu se sjeći. Uglavnom muško - otac, djed ili kako je tko mogao, a pretežno je išao glava kuće“, priča Dragica Grbavac.
Badnjaci simboliziraju Sveto Trojstvo, postavljaju se pokraj ognjišta, a iz njihove vatre palile bi se božićne svijeće. Stariji mještani pamte vrijeme kada se kuća posipala slamom, koja simbolizira onu iz betlehemske štalice.
„Bilo bi i da bi neko bacio malo slame po kući. Onda kad se ulazi, žito i kukuruza - to se malo baci jer nije bilo, moralo se ostaviti i da se samlije, da bi se imalo što jesti“, priča Katica Grbavac.
A jelo se skromno. Za Badnji dan pripremala su se posna jela. Rogač, suhe smokve i grožđe u početku su bile jedine slastice. Od slanih jela za Badnju večer bi se pripremala pogača.
„Pravila se i moča - bijeli luk, saransak i orasi, pomiješa se sa uljem i stavi se malo soli i umače se u tvrdu pogaču i to je bilo cijeli dan posta“, objašnjava Dragica.
U početku su se domovi ukrašavali skromno. Božićno drvce počelo se kititi mnogo kasnije, a da je vrijeme radosti i veselja, odavao je tradicionalni ukras oko prozora i vrata.
Marija Ćavar, članica HKUD-a Vionica, ističe kako oni bršljanom za Badnjak navečer kite kuću, štalu i sve oko kuće.
„A u kući, svijeće bi se stavile u jednu teglu, jedna jabuka ide u sredinu i okolo bi se stavljao bršljan - čisto da se malo ukrasi“, dodaje Katica.
Ipak, iako je skromnije bilo, kažu naše sugovornice, po mnogočemu je bilo radosnije nego danas. Sela nisu bila prazna, brojala su veliki broj djece i mladih.
„Ima dosta svega, ali nema čovjek tu unutarnju radost kao tada što je bilo. Mi smo bili tako zadovoljni samo sa jednom smokvom, svi su nekako više uživali nego danas. Svugdje je puno djece bilo - svaka je kuća imala 6-7 djece“, prisjeća se Katica.
I Dragica kaže kako danas ima svega: „Ali ovo je bilo sveto prije, sveto je ovo bilo što se imalo na stolu. I bio je svak zadovoljan i sretan“.
Bdjelo se tako uz molitvu i pjesmu na Badnju večer, iščekujući polnoćku i Kristovo rođenje. Za mnoge vjernike, božićni blagdani svojevrsna su, kako svjedoče ove bake iz Vionice, kolektivna nostalgija za vlastitim djetinstvom jer dijete je simbol iskrenosti koja često u svijetu odraslih izostaje. Djetešce iz štalice nas, ipak, podsjeća da ponovno probudimo dijete u sebi i širimo poruku ljubavi i mira.
federalna.ba