U srcu transilvanijske misterije: Mračne legende šume Hoia-Baciu

Na zapadnim obroncima rumunskog grada Cluj-Napoca, u srcu Transilvanije, prostire se šuma koja već decenijama izaziva strah, fascinaciju i beskrajne rasprave – Hoia-Baciu. Naizgled običan komad starog prirodnog šumskog krajolika, ovaj prostor je tokom godina postao poznat kao “Bermudski trougao Transilvanije”, mjesto gdje su nestajali ljudi, gdje se navodno javljaju neobjašnjive energije i gdje, kako tvrde mnogi, granica između stvarnosti i nadnaravnog gotovo nestaje.

Noćna tura kroz tamu i legende

„Kažu da je ovo portal u drugu dimenziju,“ šapuće vodič Marius Lazin, dok mu dah oblikuje oblačiće magle na hladnom večernjem zraku. Već 12 godina, tri puta sedmično vodi noćne ture kroz ovu gustu šumu. Iako poznaje svaki njen korijen, i sam priznaje da se nikada ne osjeća potpuno opušteno. Njegova baterijska lampa probija tamu i osvjetljava čvorove starih stabala jasena i bukve, toliko gustih i isprepletenih da izgledaju kao zid između poznatog svijeta i onog nepoznatog. Marius pokazuje na nekoliko stabala čije su se grane ispreplele u savršenim lukovima, podsjećajući na portale ili "zvjezdane kapije". „Mnogo ih je ušlo ovdje, a nikada nisu izašli,“ dodaje kroz osmijeh. „Ali ne brinite – naši obilasci imaju stopostotni povratak.“

Mjesto koje briše granice stvarnosti

Legenda o Hoia-Baciu stara je stoljećima. Ime je dobila po pastiru koji je, navodno, nestao zajedno sa svojih 200 ovaca. No, svjetsku slavu šuma je stekla 1968. godine, kada je vojni tehničar Emil Barnea fotografirao neidentifikovani leteći objekat iznad savršeno okrugle čistine u središtu šume. Fotografije su obišle svijet i od tada je Hoia-Baciu postala sveto mjesto za ufologe, šamane, medije i istraživače paranormalnog iz cijelog svijeta.

Posjetitelji prijavljuju razne neobične pojave – od toga da im se telefoni i kamere gase bez razloga, do osjećaja ekstremne euforije ili paničnog straha. Neki tvrde da su čuli šapat, vidjeli svjetleće kugle između stabala, osjetili nevidljive ruke koje ih dodiruju ili ih nešto nevidljivo gura. Postoji i priča o petogodišnjoj djevojčici koja je nestala tokom piknika, a pojavila se pet godina kasnije – ista, neoštećene odjeće i bez sjećanja na proteklo vrijeme.

Šuma koja odolijeva nauci

Marius iz ruksaka vadi tablet i pokazuje slavne Barneine fotografije: zrnaste, crno-bijele slike na kojima se iznad stabala vidi oblik nalik letećem tanjiru. „Emil nije tražio slavu,“ kaže Marius. „Zbog tih fotografija izgubio je posao u vojsci, a mnogi istraživači koji su nakon toga proučavali šumu završili su u psihijatrijskim ustanovama. Da li ih je režim tamo poslao, ili ih je šuma ‘dotakla’? To niko ne zna.“

No, i bez duhova, prizor je neobičan. Drveće u Hoia-Baciu izgleda kao da prkosi prirodi – stabla su uvrnuta, zakrivljena, savijena u spiralne oblike, poput otopljenih svijeća ili mišićavih kuka koje vise s neba. Naučnici su pokušali objasniti ovu pojavu teorijama o jakim vjetrovima ili povećanom zračenju u tlu, ali do danas nisu pronašli uvjerljiv dokaz.

Portal, legenda ili ogledalo ljudske mašte?

Stigavši do čuvene okrugle čistine, Marius vadi EMF mjerač – uređaj koji registrira elektromagnetna polja i koji koriste lovci na duhove. „Ovo je najaktivniji dio šume,“ kaže. Krug je savršeno oblikovan, s travom niskom i gustinom koja djeluje neprirodno. Nigdje nema tragova da su ljudi nešto čistili ili kosili.

Kazaljka na uređaju kratko podivlja, ali ispostavlja se da je krivac – mobilni telefon. Nema duhova, nema portala. Ipak, osjećaj neobjašnjivosti ostaje. Šuma djeluje kao ogledalo ljudske psihe, mjesto na kojem se strahovi i fascinacije pretaču u vizije i mitove.

Transilvanija – zemlja između stvarnog i natprirodnog

Ova regija, s razlogom nazvana Transilvanija (“zemlja s one strane šume”), već stoljećima budi maštu. U rumunskim selima još uvijek se priča o strigojima – “vrištačima”, nemrtvima koji izlaze iz grobova i piju krv živima. Bram Stokerov Drakula proslavio je Transilvaniju kao dom vampira, a dvorac Bran, smješten na litici Karpata, danas privlači hiljade posjetitelja koji traže tragove slavnog grofa.

Ali ni Bran ni njegov “vampirski marketing” ne mogu se mjeriti s atmosferom Hoia-Baciua. Ovdje nema maski ni scenografije – samo šuma, tišina i osjećaj da korak dijeli poznato od nepoznatog. „U Hoia-Baciu,“ kaže Marius dok gasi svjetiljku, „granica između stvarnosti i mašte tanka je poput magle.“

I dok napušta šumu, nije jasno što je stvarno – priče, šum lišća ili možda nešto što šuma zadržava za sebe.

federalna.ba/The Guardian