Tvorac kultnog filma „Kum“ Francis Ford Coppola proslavio 83. rođendan

Francis Ford Coppola rođen je 7. aprila 1939. u Detroitu, Michigan, ali je odrastao u predgrađu New Yorka u kreativnoj italijansko-američkoj porodici. Njegov otac, Carmine Coppola, bio je kompozitor i muzičar. Njegova majka, Italia Coppola bila je glumica.

Prema imdb-u Francis Ford Coppola je diplomirao dramu na Univerzitetu Hofstra, a diplomirao je filmsko stvaralaštvo na UCLA. Usavršavao se kao asistent kod režisera Rogera Cormana, radeći kao reditelj dijaloga, pridruženi producent i, na kraju, režiser „Demencije 13“ (1963.), Kopolinog prvog dugometražnog filma. Tokom naredne četiri godine, Coppola je bio uključen u različite scenarističke saradnje, uključujući pisanje adaptacije filma "Ova nekretnina je osuđena" i scenarija za „Paris brûle-t-il?“ (1966.) i „Patton" (1970.), film za koji je Coppola osvojio Oscara za najbolji originalni scenarij. Godine 1966. Coppolin drugi film donio mu je priznanje kritike i diplomu magistra likovnih umjetnosti. 

1969. godine Coppola i George Lucas osnovali su American Zoetrope, nezavisnu filmsku produkcijsku kompaniju sa sjedištem u San Franciscu. „Američki grafiti“ je dobio pet nominacija za Oskara, uključujući jednu za najbolji film.

Coppolin film „Kum“ (1972.) postao je jedan od filmova s ​​najvećom zaradom u historiji i donio mu je Oskara za pisanje scenarija s Mariom Puzom. Film je bio dobitnik Oskara za najbolji film, a Coppola je također dobio Oskara za najbolju režiju. „Kum 2“ koji je objavljen 1974. godine parirao je uspjehu prvobitnog filma  „Kum“ i osvojio je šest Oskara, donoseći Coppoli Oskare kao producentu, režiseru i piscu.

Francis Ford Coppola jedan je od najefikasnijih, najenergičnijih i najkontroverznijih američkih filmaša.

Foto: Twitter

Pola vijeka „Kuma"

Prije pola vijeka, premijerno je prikazan film „Kum“ reditelja Francis Ford Coppole, rađen po istoimenom romanu Marija Puza, a publika širom svijeta upoznala se sa porodicom Corleone.

Iako je danas teško to zamisliti, ali u tom trenutku, 15. marta 1972. godine, „Kum“ („The Godfather“) bio je „samo još jedan film na repertoaru".

U počecima niko nije polagao pretjerane nade za film „Kum“.

Studio nije želio da ulaže previše novca, nisu htjeli da angažuju nekog, u to vrijeme, velikog reditelja, a ni sam Coppola u početku nije bio zainteresovan za adaptaciju romana o gangsterskoj porodici u New Yorku.

„Kum“ je svakako jedan od najznačajnijih filmova svih vremena svjetske kinematografije. Pored neizbrisivog pečata u filmskoj umjetnosti, Coppolin klasik redefinisao je i postavio nove, čvrste, temelje novog filmskog žanra. Uz budžet od sedam miliona dolara, Kum je zaradio više od 269 miliona dolara širom svijeta. „Kum“ je bio najgledaniji film 1972. godine i do izlaska „Ajkule“ („Jaws“), najprofitabilniji film svih vremena.

„Kum“ je zaradio i čak jedanaest nominacija za Oskara. Osvojio je Oskara za najbolji film, najbolju glavnu mušku ulogu (Marlon Brando) i najbolji adaptirani scenario (Puzo, Coppola).

Pola vijeka kasnije, iako mračan, Kum i dalje sija u punom sjaju, jednako je snažan i relevantan, a pred vama je priča o tome kako remek djelo u početku može biti skriveno čak i od samog umjetnika koji ga stvara.

Foto: Viator

Težak put od stranice do romana

Kada je 1969. godine Kum postao bestseler u Americi, filmska adaptacija činila se kao logičan korak.

Problem je bio što nijedan reditelj koga su čelnici studija imali na umu nije želio da radi na tom filmu. Coppola nije bio oduševljen idejom o porodici Corleone, jer mu se nije dopadala ideja da adaptira tuđe priče.

„Oduvijek sam pristupao karijeri misleći da ću biti scenarista i reditelj, da sam jedan od rijetkih ljudi koji mogu da napišu originalni scenario", izjavio je Coppola u izjavi za list The New Yorker 1997., povodom 25 godina filma. Nije problem bio samo u činjenici da to nije njegova originalna priča, nego se Coppoli nije dopao scenario koji je Puzo napisao. Scenario za Kuma je u početku izgledao dosta drugačije, a razlog za to je bio prost - novac.

Ukoliko bi se odlučili da radnju filma smjeste u četrdesete godine, kada se odvija i radnja originalnog romana, čelnici studija bi morali da izdvoje mnogo više novca za scenografiju, kostime, rekvizite i lokaciju.

Coppola je smatrao kako je jezgro priče u Kumu dobro i ubijedio ih je da budžet povećaju na 7 miliona dolara.

Također je zajedno počeo da radi sa Mariom Puzom na novom scenariju.

Po svemu sudeći, sjajno su sarađivali. „Ni dan-danas ne mogu da se sjetim šta je moje, a šta Francisovo u tom scenariju", izjavio je Puzo za New Yorker.

Glumačka postava koju „niko" nije želio.

Teško je zamisliti bilo koga osim Marlon Branda kao Don Vita Corleonea, ali producentima iz Paramounta nije bilo ni na kraj pameti da ga angažuju.

Puzo je bio prvi koji je Branda vidio u toj ulozi. Poslao mu je pismo i razgovarao telefonom sa njim o glavi porodice Corleone. Ali ni sam Brando nije bio ubijeđen da se treba naći u toj ulozi.

„Nikada prije nisam glumio Italijana, i mislio sam da neću to uspješno izvesti", zapisao je u Brando u njegovoj autobiografiji.

Čitav Hollywood je znao da je Brando problematičan za rad na filmskom setu.

Brando je za ulogu Vita Corleonea, koja mu je donijela Oskara, dobio 120 hiljada dolara.

Priča o tome kako je usta napunio maramicama i dugačku plavu kosu zamazao crnim lakom za cipele kako bi ušao u ulogu za test pred kamerom, smatra se antologijskom.

Još jednog glumca nije bilo lako dovesti - Al Pacina, tada primarno njujorškog pozorišnog glumca, sa samo jednom filmskom ulogom.

„Kada sam čitao Kuma, vidio sam Al Pacina u ulozi Michaela", prisjeća se Coppola u izjavi za New Yorker.

„Kada sa pastirima prelazi preko polja na Siciliji, vidio sam njegovo lice, a kada se to desi, teško da možete da ga izbacite iz glave.“- izjavio je Coppola.

Morao je da uradi dosta proba pred kamerama kako bi ubijedio ljude iz Paramounta da je Al Pacino  pravi izbor.

Film u koji niko nije vjerovao

Sve je izgledalo kao da je film osuđen na propast.

Robert Evans i ostali iz Paramount studija nisu bili oduševljeni glumačkom ekipom, nisu voljeli ni izuzetno mračne kadrove Gordon Willisa, kao ni samog Coppolu, koji je, prema njihovom mišljenju, bio previše spor i neodlučan.

Coppola je tokom prvih nekoliko nedjelja snimanja mislio da će ga otpustiti. „To mi je potpuno uništilo samopouzdanje, bilo je jednostavno grozno iskustvo", izjavio je Coppola za New Yorker.

Kultne scene

Od njujorške do sicilijanske svadbe, krštenja, mačke koja se slučajno našla u krilu Marlon Branda, pa do „Leave the gun, take the cannoli" replike, jednostavno je teško izabrati.

U filmu "Kum" Marlon Brando, objašnjava Bonaseri šta je za njega prijateljstvo i kako on vidi prijatelje i dok to priča u  krilu mu sjedi mačka. Francis Coppola kasnije je otkrio kako mačka nije uopće bila u planu u toj sceni. Ta mačka je cijeli dan bila u studiju i u jednom trenutku sam je dao Brandu i ostala je kod njega i tokom snimanja te scene.

Konjska glava u legendarnoj sceni je bila prava.

Famozna rečenica “Leave the gun, take the cannoli.” nakon tipične mafijaške aktivnosti bila je čista improvizacija Richard Catellana kojom je, spontano, zauvijek obilježio svoj lik Peter Clemenze.

Riječi “mafija” se uopšte ne koristi u filmu. Ali, ne slučajno to je bio dogovor Coppole s Italian-American Civil Rights League, organizacijom koja se bavi borbom protiv stereotipa prema navedenoj grupaciji.

Bez obzira na ogroman uspjeh, Coppola bi često izjavio da ga je „Kum“ „uništio".

„Uništio me je u smislu da je bio toliko uspješan da je sve što sam uradio nakon toga samo bilo upoređivano s tim filmom", izjavio je u intervjuu za magazin GQ.

Uz tri filma, TV miniseriju, nastavak romana koji je pisao Puzo i nekoliko koje su radili drugi autori, pa čak i video igru, Kum je dio kako opšte, tako i pop kulture.

Čak i da niste gledali film, Vita Corleonea ste vidjeli makar na majicama ili muralima.

Foto: Twitter

federalna.ba/BBC