Trump u ulozi mirotvorca: kako je nastao dogovor koji bi mogao zaustaviti rat u Gazi

Nakon više od dvije godine razaranja, gubitaka i političkog zastoja u Gazi, na pomolu je dogovor koji bi mogao označiti kraj jednog od najkrvavijih sukoba posljednje decenije. I dok mnogi diplomati i regionalni akteri polažu pravo na zasluge za postizanje ovog dogovora, jedno ime dominira naslovima – Donald Trump. U tipičnom političkom paradoksu, uspjeh ima mnogo “roditelja”, ali kada je riječ o neuspjehu – ostaje “siroče”. Međutim, u slučaju Donalda Trumpa, i uspjeh i neuspjeh nose njegovo ime.

Ključni trenutak: sastanak u New Yorku

Prekretnica u mirovnim naporima dogodila se tokom zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u New Yorku. Na marginama UN-a, Trump je održao sastanak s predstavnicima arapskih i muslimanskih država, koji su kasnije postali okosnica svake buduće stabilizacione misije u Gazi. Na tom sastanku – koji je sam Trump opisao kao “najvažniji sastanak na UN-u” – američki predsjednik je prvi put predstavio svoj  plan mira za Bliski istok u 20-tačaka. Inicijativu su podržale Ujedinjeni Arapski Emirati, dok su u njenoj pripremi, uz Trumpa, sudjelovali njegov zet Jared Kushner i bivši britanski premijer Tony Blair.

Od “Gaza Rivijere” do “Gaze za njene stanovnike”

Do tada je Trump bio poznat po oštrim i kontroverznim izjavama – uključujući ideju o tzv. “Gaza Rivijeri”, koja je izazvala globalnu osudu zbog implicirane prisilne dislokacije stanovništva. No, tokom zatvorenih razgovora u septembru, Trump je – prema izvorima iz diplomatskih krugova – promijenio stav. Pod pritiskom Blaira i arapskih saveznika, odustao je od ideje da se Palestinci protjeruju i prihvatio princip: “Gaza treba pripadati njenim stanovnicima.”

Ujedno je usvojena i druga ključna promjena – da bez jasnog “plana za dan poslije”, nema ni realnog mira. Tony Blair je, prema britanskim diplomatama, uvjerio Trumpa da bez političkog rješenja za buduću vlast u Gazi, svaka vojna pauza ostaje samo privremeno zatišje.

Trump mijenja ton prema Izraelu

Trumpov odnos prema Izraelu pretrpio je ozbiljan udarac nakon što je Benjamin Netanyahu, bez konsultacija s Washingtonom, naredio bombardiranje Dohe 9. septembra u pokušaju da eliminiše pregovarače Hamasa. Bijela kuća je bila bijesna. Trump je, prema izvorima bliskim administraciji, zahtijevao od Netanyahua lično izvinjenje Kataru i formalno obećanje da se takvi napadi neće ponoviti.

Da bi u potpunosti obnovio odnose s Katarom – domaćinom najveće američke vojne baze na Bliskom istoku – Trump je izdao izvanredni predsjednički dekret kojim se napad na Katar definira kao “napad na Sjedinjene Države”. U tom trenutku, Trump se čvrsto priklonio viziji zaljevskih zemalja o novom Bliskom istoku i jasno poručio Izraelu: “Nema daljnjih aneksija na Zapadnoj obali.”

Arapske države preuzimaju inicijativu

Tokom sastanka u New Yorku, emir Katara, šeik Tamim bin Hamad Al Thani, direktno je apelovao na Trumpa da preuzme ličnu ulogu u procesu. “Računamo na vaše liderstvo da zaustavite ovaj rat i pomognete narodu Gaze,” rekao je šeik, naglašavajući da je cilj Izraela “uništiti Gazu i izbrisati temelje ljudskog života.” Trump je to doživio kao lični poziv i izazov. Odlučio je postati predsjedavajući tzv. “mirovnog odbora” koji će nadgledati obnovu Gaze. Iako je njegova uloga više simbolična, činjenica da se radi o čovjeku koji je izgradio nekretninsko carstvo dala je procesu dodatnu težinu.

Od političkog teatra do stvarnog pritiska

Trump, poznat po bombastičnim izjavama, ovog puta je, prema diplomatskim izvorima, “nastupio kao buldožer”. Kada je jednom odlučio djelovati, nije dopuštao odugovlačenje – ni Hamasu, ni Izraelu. U pregovorima u Egiptu, koje su posredovali Katar i Turska, Trumpov tim – uz Kushnera – vršio je paralelan pritisak na obje strane. Hamas je upozoren na “potpuno uništenje” ako ne pristane na razmjenu: 250 palestinskih zatvorenika za oslobađanje izraelskih talaca.

S druge strane, Netanyahu je, prema Trumpovim riječima na Fox Newsu, upozoren da “Izrael ne može ratovati protiv cijelog svijeta”. Trump je tada izjavio: “Vidjet ćete kako ljudi ponovno žive zajedno. Gaza će biti obnovljena.”

Dok se u Egiptu finalizirala razmjena, u Parizu su se diplomati iz SAD-a, Evrope i arapskih zemalja sastali kako bi razradili detalje Trumpovog 20-tačaka plana. Među ključnim temama bili su: razoružanje Hamasa, formiranje međunarodne mirovne misije, nastavak humanitarnih tokova i političko ujedinjenje Gaze i Zapadne obale kao temelja buduće palestinske države.

Bivši britanski premijer Tony Blair preuzeo je zadatak da vodi privremeni “mirovni odbor”, koji bi trebao koordinirati civilne i tehničke poslove obnove. Blair pokušava uvjeriti Palestinsku upravu da to neće biti “kolonijalna” struktura, već prijelazni model prema samoupravi.

Neizvjesna budućnost, ali i oprezni optimizam

Najosjetljivije pitanje, ono o predaji oružja, ostalo je otvoreno. Hamas je, prema izvorima, spreman predati oružje arapskoj upravi ili palestinskoj policiji, ali ne i izraelskim snagama. Neki diplomati vjeruju da bi Hamas mogao preuzeti novu političku ulogu – uz potpuno napuštanje vojne strukture. Jedan evropski diplomat rezignirano je primijetio: “Tragedija je u tome što se sve ovo moglo postići prije 20 mjeseci. Ključni izraelski cilj – isključenje Hamasa iz buduće vlasti – bio je ostvariv još tada.”

Trump je, barem privremeno, uspio vratiti američki utjecaj na Bliski istok. I dok jedni u njegovim potezima vide iskren pokušaj da okonča rat, drugi smatraju da je sve dio njegove opsesije – osvajanja Nobelove nagrade za mir.

Ipak, bez obzira na motive, svijet danas svjedoči rijetkom trenutku: da je jedan od najkontroverznijih lidera našeg vremena možda postao ključni faktor u postizanju mira na jednoj od najnestabilnijih tačaka svijeta.

federalna.ba/The Guardian