'Tri osmice' iz Čikaga i dalje nedostižne za radnike u BiH

Praznik rada obilježava se u znak sjećanja na velike radničke proteste iz 1886. godine u Čikagu, kada je oko 40.000 radnika stupilo u štrajk tražeći bolje uvjete rada i uvođenje „tri osmice“ – osam sati rada, osam sati odmora i osam sati slobodnog vremena. Danas je to prilika za analizu položaja radnika i ambijenta u kojem dočekuju ovaj praznik.

Godinama su u Bosni i Hercegovini na čekanju bile reforme radnog i poreznog zakonodavstva, kao i povećanje minimalne plate. Iako su određene reforme započele, istovremeno drastično rastu troškovi života. Borba koja je započela u Čikagu i dalje je daleko od svog konačnog ishoda.

Od borbe do praznika

Osam sati rada, osam sati odmora, osam sati slobodnog vremena. Čuvene su to tri osmice iz 1886. godine sa  masovnih protestia u Čikagu, kada su radnici zahtijevali osmosatno radno vrijeme.

Nekadašnji simobol borbe postao je sinonim za praznik, slobodan dan, putovanje i uživanje. Za one koji ga sebi mogu priuštiti. Bar u našoj zemlji. Posebno za oko 400.000 zaposlenih u realnom sektoru, od kojih mnogi rade daleko duže od "čikaške osmice".

Predsjednica Sindikata radnika trgovine Bosne i Hercegovine Mersiha Beširović upozorava na dugogodišnji problem neplaćenog prekovremenog rada.

„Ono što se konstantno ponavlja jeste neplaćeni prekovremeni rad. Radnici, bez obzira na pojedinačne pozitivne slučajeve u nekim trgovinskim lancima, generalno rade više od 40 sati sedmično“, kazala je Beširović.

Rad u trgovini i industriji

Radnici u trgovini ove godine raduju se 1. maju jer prvi put nakon više od 20 godina spajaju dva neradna dana i neradnu nedjelju. A problema je mnogo.  Plaća koju ne prati rast cijena, nepoštivanje radnika, ali i sve češći sigurnosni izazovi.

Bolje ne stoje ni radnici u industriji. Oni čija bi proizvodnja morala biti okosnica razvoja države. A gašenje brojnih giganata proteklih godina ovu tezu ne potvrđuje.

Planovi poslodavaca

Poslodavci ističu da će njihov pravac djelovanja u narednom periodu biti usmjeren upravo na reindustrijalizaciju i restrukturiranje.

Dalje ističu da podizanje radničkih prava na viši nivo nije jedsnostran proces. Uvjetovan je koordiniranim djelovanjem države, poslodavaca i radnika.

Predsjednik Udruženja poslodavaca Bosne i Hercegovine Adnan Smailbegović naglasio je da su potrebna zajednička rješenja.

„Ti ljudi u fabrikama i pogonima zaslužuju bolje uvjete, ali to mora biti koordinirano. Poslovna zajednica, kompanije i poslodavci moraju dati svoj doprinos, ali i država mora pomoći. Pripremili smo sveobuhvatan program koji ćemo ponuditi vlastima kako bismo pokušali da industriju djelimično vratimo na pravi kolosijek“, kazao je Smailbegović.

Uloga države i zakonske izmjene

A određeni pomaci, tvrde svi naši sagovornici, jesu napravljeni. Rast minimalne plaće i porezne olakšice za polodavce neke od njih. No, u praksi se iskorak ne vidi jer brojni poslodavci višak nakon primjene olakšica ne proslijeđuju radnicima.

Ekonomski analitičar Igor Gavran upozorava da je potrebna stroža kontrola primjene propisa.

„Iako treba pomoći privredi i smanjiti njeno opterećenje, vlada mora biti oprezna da to radi na način koji garantuje da se uštede prenose radnicima. Kod povećanja minimalne plaće to je u velikoj mjeri učinjeno, ali ako bi se samo smanjili porezi bez jasnih garancija, niko ne može garantovati da poslodavci ne bi ta sredstva iskoristili za lične potrebe umjesto za veće plate“, rekao je Gavran.

Najavljen novi zakon o radu

Osim ovoga, bolja kontrona nužna je i kod implementacije propisa zakona o radu, tvrdi federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić (NiP), ali je problem i dekapacitiranost inspektorata.

Radni ambijent, navodi, mora i može biti bolji, ali ističe da su brojni zakoni koji štite prava radnika usvojeni u proteklom periodu, među njima i onaj o zaštiti na radu iz kojeg su proistekli brojni pravilnici koji štite život i zdravlje radnika.

A podizanju položaja radnika na veći nivo mogao bi doprinijeti i novi zakon o radu.

„Mi smo u novom zakonu o radu predvidjeli skoro 19 EU direktiva i nadam se da će to biti veliki iskorak u korist radnika, prije svega onih u privatnom sektoru. Ono što bi značajno unaprijedilo tržište rada jeste i zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba, koji bi razdvojio aktivne od neaktivnih tražilaca posla i poboljšao poslovni ambijent, ali i status radnika“, dodaje Delić.

Između očekivanja i stvarnosti

Kada se podvuče crta između želja radnika za boljim životnim standardom, potrebe poslodavaca za stabilnim poslovanjem, boljim poslovnim ambijentom, i djelovanjem vlade čija je obaveza izbalansirati i jedno i drugo ostaje pitanje da li borba u Čikagu ikada dobiti puni smisao ili će i narednih 140 godina biti tek simpol borbe za nikada do kraja ostvarenih radničkih prava?

federalna.ba