"The Bride": Ambiciozna i razigrana nova verzija Frankensteina Maggie Gyllenhaal

Inspiracija i kontekst

Samo nekoliko mjeseci nakon što je Guillermo del Toro predstavio svoju raskošnu verziju „Frankensteina“, Maggie Gyllenhaal je, nakon svog izvrsnog rediteljskog debija iz 2021. godine, „The Lost Daughter“, usmjerila pogled ka novom iščitavanju klasika iz 1935. godine „The Bride of Frankenstein“. U tom nastavku glavne uloge su tumačili Boris Karloff i Elsa Lanchester, koja je igrala dvostruku ulogu nevjeste i Mary Shelley.

Nevjesta i feministička reinterpretacija

Međutim, u originalnom filmu „The Bride of Frankenstein“, nevjesta s kosom nalik električnom udaru pojavljuje se na ekranu svega nekoliko minuta, tek pri samom kraju. Gyllenhaal, koja potpisuje i scenarij, ispravlja tu neravnotežu, preoblikujući priču iz perspektive nevjeste i stvarajući protagonisticu nefiltriranog feminističkog bijesa. U interpretaciji Jessie Buckley, ona je istovremeno žrtva muške kontrole i oživljeni anđeo osvete - piše za AP u svojoj recenziji Jake Coyle.

Buckley je također, kao što je to bila i Lanchester, utjelovljenje Shelley. U uvodnim trenucima filma, Shelley se obraća iz zagrobnog svijeta direktno publici. Ima priču, kaže, koja je bila zarobljena u njoj, poput sna ili tumora. „Ono što sam željela reći, nisam mogla“, kaže ona. „Nisam to mogla čak ni misliti.“

Radnja smještena u tridesete godine

Tako je Gyllenhaal svoju priču smjestila ne u rano 19. stoljeće, kada je napisan „Frankenstein“, niti u savremeno doba, već u tridesete godine 20. stoljeća, otprilike u vrijeme kada je izašao film „The Bride of Frankenstein“. Kada Frankensteinovo čudovište, ovdje jednostavno nazvano „Frank“ (Christian Bale), tetura unaokolo, a nije usamljeno tek nekoliko godina, već čitavo stoljeće.

Ali najprije upoznajemo Idu, čikašku partijanericu koja jedne noći, za stolom punim gangstera, doživljava iznenadnu erupciju sirove iskrenosti — riječi nekontrolirano naviru iz nje — što je ubrzo košta života.

Oživljavanje Ide i njena reakcija

Kada se Frank pojavi u ordinaciji dr. Euphronios (Annette Bening), njegov zahtjev za družicom u početku ne nailazi na odobravanje. „Daj mi predah, Frank“, uzvraća mu ona. „Svi su usamljeni.“ Ali dr. Euphronios, previše zavedena iskušenjem da pomjeri granice nauke (i etike), odlučuje to učiniti, pa ubrzo iskopavaju leš (Idin) i strujom je vraćaju u život. Lako kao od šale.

No, čim dođe sebi, jasno je da Ida — s platinasto plavom kosom i mrljom na obrazu nalik tinti od infuzije — nije naročito oduševljena planom. Kada joj se kaže da treba biti njegova nevjesta, ona iskašljava krv i smije se. Udati se? „Iskreno, ne“, kaže.

U svom novom životu, Ida je podjednako oživljena duhom Shelley koliko i laboratorijom dr. Euphronios. Govori u dosjetkama, igrama riječi i književnim referencama. Nakon nagrađivane uloge u filmu „Hamnet“, Buckley očito uživa u zadatku, pretvarajući Idu u neukrotivi i sirovi simbol ženskog oslobođenja.

Frank je više je veliki mekušac nego čudovište

Iako „The Bride!“ nesumnjivo ima rodnu politiku na umu, Gyllenhaal je jednako posvećena zabavi koliko i propitivanju zastarjelih shvatanja. Uostalom, ovo je film s uzvičnikom u naslovu. Gyllenhaal s uživanjem šalje Idu i Franka u fantastičnu avanturu koja jednako odaje počast filmu „Bonnie and Clyde“ kao i „Frankensteinu“.

Koliko god krenuli na krivu nogu, Ida i Frank su privučeni jedno drugom iz nužde izopćenika. I, nakon noći u plesnom klubu koja postaje mračno zlokobna, Ida shvaća da je seksualni napad veća prijetnja od drugih muškaraca nego od njezina pretpostavljenog mladoženje. Frank, kojeg Bale glumi s dirljivom ozbiljnošću, više je veliki mekušac nego čudovište. Njegove najdraže stvari na svijetu su mjuzikli.

Frank i Ida često svraćaju u kina tokom svog putovanja koje ih vodi do New Yorka. (Times Square, okićen nizovima sijalica, upečatljivo je dočaran u raskošnoj scenografiji Karen Murphy.) Filmsku zvijezdu koju Frank najviše obožava, Ronnieja Reeda, tumači Maggien brat Jake Gyllenhaal, čija česta pojavljivanja na ekranu dodaju još jednu dozu vedrine filmu „The Bride!“

Isto čine i detektivi koji su paru za petama (Peter Sarsgaard, Penélope Cruz). Svi se oni okupljaju otprilike u trenutku kada Frank predvodi plesno-muzičku tačku uz pjesmu „Puttin’ on the Ritz“, što je referenca na film „Young Frankenstein“ (1974) Mela Brooksa.

Previše zvučnih efekata i teatarlnosti 

Predvođena razigranim, energičnim Christianom Baleom koji udara nogom o pod, ta scena možda je trenutak kada se počinje osjećati da je film  „The Bride!“ zapravo previše svega. Tonski ekstremi i višeslojna teatralnost filma Maggie Gyllenhaal, po svakoj mjeri, predstavljaju mnogo. No, takvi ambiciozni potezi upravo su oni koje bi jedan autor trebao povlačiti u svom drugom ostvarenju. „The Bride!“ stalno djeluje kao čin održavanja više tanjira u zraku koji samo što se ne sruše. To što se to ne dogodi pravi je podvig nalik grozničavom snu — i s nestrpljenjem čekamo šta će Gyllenhaal učiniti sljedeće.

„The Bride!“, u distribuciji Warner Bros., nosi oznaku R Američkog udruženja za film (Motion Picture Association) zbog snažnog i krvavog nasilja, seksualnog sadržaja/nagosti i vulgarnog jezika. Trajanje: 127 minuta. Ocjena: dvije i po od četiri zvjezdice.

federalna.ba