Sve smo mogli mi – Ljubo Pavlović

**

Dobro je čitati ... čitati knjige, koje ne moraju biti čista književnost, ali nam čine radost i vode nas u jezgro nastajanja nečeg što je iz malog postalo veliko i što i naše prošle živote, naše uspomene, sjećanja čini boljima ... čitanje takvih knjiga čini da se i mi osjećamo dijelom tog nečeg velikog i značajnog bez obzira u kojem dijelu svijeta se nalazili.

**

Knjiga „Testament jedne generacije koja tiho nestaje“ sadrži 19 priča o umjetnicima koji su djelovali u Sarajevu, od kojih su neki još aktivni, neki su završili karijere, a neki nisu više sa nama. Tako čitamo priče i o Mikiju Memiševiću, o Eduardu Boegljiću zvanom Žuti, o Hamdiji Čustoviću Ćusti, o profesoru Mirsadu Emirhafizoviću, o čovjeku izvan vremena Draganu Stefanoviću; o ton-bravo maestru Hamdiji Hami Zubčeviću; o sarajevskom Elvisu Prisliju; o Damiru Latiću Zeki – pasioniranom poznavaocu muzike ... Ljubo Pavlović piše i o grupama Kenedy, Vokinsi, Kodexi, Ambasadori ... I kako piše recenzentica knjige Mevlida Novalić – „Kroz ovu knjigu Ljubo Pavlović vraća sebe i čitaoce u jedno davno, prošlo vrijeme kada su mali ljudi bili veliki i veliki mali i kada je Sarajevo bilo, kako se to voli reći 'rasadnik talenata'. Upravo o tim talentima piše Pavlović knjigu koju naziva testamentom generacije koja tiho nestaje i pri tom ne misli samo na njihovo fizičko nestajanje.“

**

Knjiga „Sve smo mogli mi – Testament generacije koja tiho nestaje“ objavljena je Izdavačkoj kući Dobra knjiga, 2024.godine, a jedna od recenzentica Lejla Alimanović, između ostalog, bilježi – „Svjedočanstvo o jednom vremenu, koje pripovjedač iznosi iz perspektive insider-a, važno je na nekoliko razina, kako za ljubitelje ovog grada, tako i za pripadnike novih generacija. Pokraj pažljivog i nježnog odavanja počasti pripadnicima različitih generacija podjednako važnih za bilo grada, čitatelj istovremeno može prepoznati i osjetiti delikatnost nepisanih pravila, moralnih kodova, adeta, hijerarhija u raji ... Navedena pravila u sebi često nose više života od onih pisanih, a ujedno generišu uvid u još uvijek neispričane priče u čijim su glavnim ulogama junaci ovog grada. Naprimjer, Pjevač je kao dječak odlično igrao klikera pogocima u „rupu“, a kasnije u koš. Knjiga „Sve smo mogli mi (priče iz komšiluka)“, kao svojevrsni priručnik, pokazuje kako su svojevremeno u „Parkuši“, sa njenom Hippy klupom, sjedili pripadnici starih i novih generacija, međusobno se poštujući i uvažavajući. Umivena karakterističnim detaljima za jedno vrijeme, odrastanje i generaciju, Pavlovićeva knjiga nudi, takoreći, kompas putem kojeg se nove generacije mogu orijentirati i shvatiti na čijim ramenima danas stoje i stvaraju. Ukoliko im je neudobno, njihov zadatak je da rade na tome, da rastu i pruže svoja ramena za one koji tek dolaze.“

**

Ljubo Pavlović (1949), djetinjstvo je proveo u prostorima FIS-a, prijepodne prateći rukometne i košarkaške utakmice i trenirajući stoni tenis, a u noćnim satima koncerte i igranke u ovom kultnom centru mladih. Išao je u skoro sve škole locirane na obali Miljacke, uz tramvaje koji su davali prigodan ritam točkova svojom galamom. – išao je u „Vježbaonu“, gdje su na đacima trenirane nove generacije učitelja, zatim u „Zmaj Jovinu“, u „Drveniju“, Prvu gimnaziju, pa Pravni fakultet, koji ima najteža ulazna vrata u Sarajevu, a onda kao muzičara put ga je vodio od FIS-a, gradskih domova kulture, Sloge, Doma mladih, na turneje po zemlji, pa na sve četiri strane svijeta. Svirao je, kao iskusan bubnjar u više muzičkih grupa – „Mladi“, „Specijal Faktor“, „Romeo i Julija“, „Kamen na kamen“, „Kodexi“, „Vokinsi“, „Rezonansa“, kao i sa veteranima po nazivom „Dobro naštimani starci“. Snimio je više muzičkih albuma i singlova za grupe i mnoštvo matrica za muzički serijal „Na ti“. Osamdesetih godina vodio je poslovnicu Doma mladih tadašnjeg KSC-a „Skenderija“, postavljajući tako temelje novog talasa mladih muzičkih grupa i pojedinaca sarajevske rok scene, novim talentovanim pojedincima i grupama. Ljubo Pavlović autor je i putopisa pod nazivom „Miljackom do mora i okeana“ koji je objavljivan u nastavcima tokom tri godine kroz 60 priča. Za Izdavačku kuću „Rabic“, u ediciji „Sarajevo, moj grad“ objavljene su njegove priče i eseji. Bio je stručni saradnik serijala „Muzika jednog vremena“ u produkciji Federalne televizije. Prije rata radio je u pravnoj službi „Energoinvesta“, Radna organizacija „Dalekovodi“, a zatim na rukovodećim pozicijama u Opštini Novi grad Sarajevo.Radeći paralelno u privredi i na muzičkom polju, ostavio je trag kao stručna i odgovorna osoba.

**

Odabrala i uredila – Selma Dizdar

Ton-majstor – Šerkan Cakić

Foto – Selma Dizdar