Dr.Isak Samokovlija – Život u bijelom mantilu – Husref Tahirović

Dobro je čitati ... jer čitanje nam donosi dobro ... čitanje nije lijek, ali liječi ... i dobro je čitati o čovjeku, o doktoru koji je liječio znanjem iz medicine, a čije priče, crtice, eseji i pripovijesti liječe i blaže dušu

**

„Istraživački projekat akademika prof.dr.Husrefa Tahirovića, odnosno, izdavački poduhvat Akademije nauka i umjetnosti BIH, pod naslovom “Dr. Isak Samokovlija - Život u bijelom mantilu”, posvećen zdravstveno-prosvjetnom aktivizmu našeg istaknutog književnika, ljekara dr.Isaka Samokovlije - prvorazredni je društveni događaj, i za književnu i za medicinsku javnost, u zemlji i šire.

Usuđujem se ustvrditi da u našoj akademskoj, kulturoj i izdavačkoj praksi nismo imali sličan događaj, da se bezmalo 70 godina nakon smrti istaknutog autora na ovaj način upotpunjuje njegovo mjesto u našoj baštini.

Ime i djelo

Pokušat ću da sa historiografskog i književnoteorijskog aspekta ukažem na otkroviteljski značaj ovog istraživačkog projekta akademika Tahirovića i državne Akademije nauka i umjetnosti.

Koristim pridjev “otkroviteljski”, jer ovo što imamo pred sobom jeste otkrovenje jedne važne stranice naše književne povijesti i povijesti zdravstva u Bosni i Hercegovini, sjedinjeno u otkrivenim stranicama dr. Isaka Samokovlije, a što bi bez vizije i upornosti akademika Tahirovića možda zauvijek ostalo izvan percepcije naše akademske kulture.

Ime i djelo Isaka Samokovlije imaju istaknuto mjesto među klasicima pripovjedačke Bosne. Dr. Samokovlija je uz velikane te “pripovjedačke Bosne” imao i onu dimenziju više, jer je u ime multivjerskog četverolista svjedočio utkanost jevrejske kulture u kulturu Bosne. Suštinski, ni u jednom drugom opusu, kao u opusu dr. Samokovlije, mi ne vidimo tako suverenu, prirodnu, raskošnu jevrejsku pripadnost bosanskom društvu i njegovoj tradiciji. To je neprocjenjivo.

Dr.Isak Samokovlija je, dakle, opće mjesto našeg kulturnog identiteta i zašto ne reći - patriotskog ponosa. Ne može se voljeti Bosna, a da se ne voli sve što Bosna jeste, upravo u onim elementima posebnosti, koje nema bez višestoljetnog jevrejskog prisustva i graditeljstva.

Već smo navikli da se oko kulturološke institucije “Dr.Isak Samokovlija” nema šta dodati i oduzeti. Fotografija pogrebne povorke Isaka Samokovlije, od 17.januara 1955.godine, na 56. stranici ove knjige, sa prikazom tog masovnog počasnog špalira građana Sarajeva, ukazuje da je Isak Samokovlija za života uživao poštovanje bosanskog društva, a koje i mi svjedočimo već sedmu deceniju.

E, zamislite sad kakav je to pozitivni potres za našu kulturu kada se opće mjesto klasika bh. književnosti, pod imenom “Dr.Isak Samokovlija”, upotpuni, dogradi, zaokruži sa ovim korpusom činjenica o zdravstveno-prosvjetnoj misiji - koja je ostvarivana književnom kreativnošću, u kontekstu društvenih interesa i potreba tog vremena. Zato je ovo i povijesna i književnoteorijska tema. Ali, i više od toga. Poststrukturalizam u književnoj teoriji u ovoj bi pojavi našao pregršt rubnih, žanrovskih i kontekstualnih izazova.

Prvo, par zapažanja o zdravstvenom prosvjetiteljstvu. Od općeg do lokalnog nivoa, kroz monografije o zdravstvenim ustanovama i historiji zdravstva, obrađivan je period poslije Drugog svjetskog rata, vrijeme gladi, neimaštine, raznih zaraznih bolesti koje su se, u to vrijeme, ponajprije mogle liječiti kolektivnom odgovornošću. Nakon pojave knjige “Život u bijelom mantilu”, stavljanja u fokus časopisa Život i zdravlje, koji je pokrenut u aprilu 1946.godine, a čiji je spiritus movens bio dr. Isak Samokovlija, bit će nepotpuno svako istraživanje bez oslonca na knjigu akademika Tahirovića. Ova knjiga, zapravo, postaje nezaobilazna bibliografska jedinica u svakom budućem pisanju o historiji zdravstva nakon Drugog svjetskog rata. Prvo, postojanje specijaliziranog popularnog časopisa, a drugo, komunikološke forme utjecaja na narodne mase - nezaobilazan su novi momenat u valorizaciji prosvjetiteljskih napora.

Drugo, par zapažanja o žanrovskim posebnostima zdravstveno-prosvjetnih tekstova dr.Isaka samokovlije. Iako se radi o 29 tekstova, koji se mogu razvrstati u nekoliko formi, vrijedi uočiti da su spisateljski alati koje u većini tekstova koristi autor, ljekar Isak Samokovlija, zapravo, književni alati. To nije naučni tekst, to nije publicistički tekst, to je književni tekst koji govori o temama od općeg značaja. Imamo likove, fabulu, dijalog, čak imamo i jezik u funkciji vjerodostojnosti ambijenta iz kojega progovara Baba Mara, zdravstveni udarnik.

Sa komunikološkog aspekta ovo je revolucionarni iskorak tadašnjeg zdravstvenog prosvjetiteljstva,kojeima svijest o važnosti semiotike, pa traga za atraktivnim i efikasnim putevima u svrhu prenošenje poruke. Šta je to nego lik iz naroda, Baba Mara, koja narodnim jezikom, narodnom logikom, narodu prenosi znanje o čuvanju zdravog tijela i zdravog duha, odnosno, o odgovornosti za svoje i kolektivno zdravlje?! Nema sumnje da je lik Babe Mare najviši kreativni domet zdravstveno-prosvjetne kulture u našoj zemlji, općenito, koji nije nadmašen ni u vrijeme brojnih multimedijalnih inovacija i mogućnosti. Ne pamtimo da smo nekada susreli ovako originalan, bezmalo pozorišni lik, koji je na komunikacijskoj razini profiliran do takve istančanosti, da koristi jezičke i sintaksičke modele koji dolaze iz jezičke svakodnevnice i bivaju siguran ključ do narodnog srca. Uistinu fascinantna je kreativnost dr.Isaka Samokovlije na planu pronalaska komunikacijskog didaktičkog ključa kojim će, najkraćim putem, uz elemente humora, postići maksimalan efekat u prenošenju korisne informacije. U prvom redu tu su pripovijesti Babe Mare, a jednako su vrijedne poučne stihotvorine Druga Ise.

Dužni smo imenovati činjenicu da u našoj književnosti, i u našoj zdravstveno-prosvjetnoj praksi, mi nikada nismo imali profilirane književne likove koji kroz dva žanra, kroz priču i pjesmu, komuniciraju sa narodnim masama i prenose im znanje o zdravlju. Prvi, i dosad jedini takav iskorak je kreirao dr.Isak Samokovlija, i to prije 70 godina. Koliko je čudnovato da 70 godina poslije upoznajemo Babu Maru i Druga Isu, toliko je i realna pretpostavka da bi se na talasu ovog otkrovenja mogle razvijati nove produkcijske forme i sadržaji, koje je začeo dr. Samokovlija, a pred budućnost kao izazov stavio akademik Tahirović. Tu mislim na činjenicu da i danas, kao i prije 70 godina, naše društvo vapi za zdravstvenoprosvjetnim sadržajima, a nadasve za razumljivim komunikacijskim modelima. Aktuelne parole, plakate, floskule, svakako su ispod kreativnih modela koje nam je prije 70 godina ostavio maestro zdravstvenog prosvjetiteljstva - dr.Isak Samokovlija.

Veličanstveni projekat

I još nešto ... Iluzorno je govoriti o književnoj vrijednosti teksta koji ne pledira za estetske domete, već je sav usmjeren na komunikacijske domete, dakle na kanale za prenošenje poruke od prosvjetitelja ka pojedincu. No, samo korištenje književnog aparata u ovoj misiji, uspostava likova, fabula, dijaloga, uistinu je ingeniozan i dosad nenadmašan iskorak dr. Isaka Samokovlije. Činjenica da za ovo saznajemo tek 2022.godine, zahvaljujući akademiku Tahiroviću, cjelokupnom događaju daje historijsku dimenziju. Svjedoci smo nečega što se dosad nikad kod nas nije dogodilo.

Dr.Isak Samokovlija je opće mjesto našeg kulturnog identiteta i zašto ne reći - patriotskog ponosa. Ne može se voljeti Bosna a da se ne voli sve što Bosna jeste, upravo u onim elementima posebnosti, koje nema bez višestoljetnog jevrejskog prisustva i graditeljstva

Akademik Husref Tahirović, kao čovjek sa bogatim spisateljskim i editorskim iskustvom u naučnoj praksi, itekako je dobro osjetio na kakvo je blago naišao, sasvim slučajno, istražujući jednu sasvim drugu temu. Ugledavši fasciklu, sa legatom dr. Isaka Samokovlije, akademik Tahirović je zapravo ugledao knjigu koja je danas pred nama. Tu viziju ostvario je bez ijednog manjka u autorskim i uredničkim koracima. U izuzetnoj mjeri opremio je knjigu “Život u bijelom mantilu” sa veoma ozbiljnim biografskim i bibliografskim i drugim podacima, koji u cjelini bivaju svojevrsna monografija o životu i djelu dr.Isaka Samokovlije.

Veliki je ovo događaj za kulturu Bosne i Hercegovine. Čestitam akademiku Tahiroviću i svima koji su podržali ovaj veličanstveni projekat.“ – reditelj, dramaturg i teatrolog Nijaz Alispahić, „Oslobođenje“, juli 2023.godine.

**

Akademik Husref Tahirović rođen je 1943. godine u Tuzli. Osnovno i srednje obrazovanje završio je u Tuzli, Medicinski fakultet u Sarajevu. Apsolvirao je postdiplomski studij i odbranio doktorsku disertaciju na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Njegov naučno istraživački rad fokusiran je na: periferni metabolizam hormona štitne žlijezde, jod deficitarne poremećaje, neonatalni skrining kongenitalnih endokrinoloških bolesti, dijabetes dječije dobi, kao i na druga područja pedijatrijske endokrinologije, toksikologije, nefrologije, kvaliteta života djece oboljele od hroničnih bolesti i istoriju medicine Bosne i Hercegovine.

Zajedno sa saradnicima utvrdio je: da je periferni metabolizam hormona štitne žlijezde izmijenjen u djece u toku maetaboličke acidoze, bez obzira na njeno porijeklo; da je područje Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) jod deficitarno i pored primjene jodne profilakse jodiranom solju od 5 do 15 mg KJ na kg, te na osnovu istraživanja i dobivenih rezultata predložio da se so jodira s 20–30 mg elementarnog joda na jedan kg soli i u tom smislu sugerisao promjenu Pravilnika o jodiranju soli u FBiH i na osnovu novog istraživanja dvije godine nakon primjene novog pravilnika utvrdio da je područje FBiH jod suficitarno; srednju dob pojave menarhe u djevojčica u FBiH; incidencu i genetske uzroke kongenitalnog hipotireoidizma u FBiH; nepovoljan utjecaj joda na funkciju štitne žlijezde fetusa rođenih carskim rezom, nakon njegove primjene u dezinfekciji operativnog polja trudnice; incidencu dijabetične ketoacidoze na početku šećerne bolesti dječijeg doba, organizovao kampanju blagovremenog otkrivanja šećerne bolesti dječije dobi prije pojave akutnih metaboličkih poremećaja te modificirao nitrit test. Navedena istraživanja rađena su na osnovu prethodno recenziranih projekata, od kojih su neki bili finansirani od Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke ili su bili dio međunarodnih projekata.

U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu uradio je dva značajna projekta: Jodni status školske djece u opkoljenoj Srebrenici i Dob menarhe kod djevojčica prognanih iz Srebrenice. Rezultati navedenih istraživanja referisani su na domaćim i inostranim naučnim kongresima i objavljeni u internacionalnim medicinskim časopisima.

Samostalno ili sa svojim saradnicima napisao je 180 članaka u domaćim i inostranim časopisima, dvije stručne knjige, jednu naučnu monografiju, 39 zdravstveno-prosvjetnih brošura, osam poglavlja u knjigama drugih autora, 40 članaka u zbornicima stručnih i naučnih sastanaka i deset članaka u novinama. Uredio je sedam medicinskih knjiga i dao za domaće novine devet intervjua koji su se odnosili na njegov stručni i naučni rad. Veći broj njegovih stručnih i naučnih tekstova višestruko je citiran u značajnim domaćim i inostranim časopisima i knjigama.

Osnivač je Laboratorija za rano otkrivanje urođenih metaboličkih bolesti (Laboratorij) na Klinici za dječije bolesti u Tuzli, koji je utemeljen 1999. godine. Laboratorij je početkom 2005. godine odlukom Federalnog ministarstva zdravstva proglašen ovlaštenim Laboratorijem za implementaciju neonatalnog skrininga prvo na kongenitalni hipotireoidizam i fenilketonuriju, a tri godine kasnije i na hiperplaziju glandule suprarenalis u svim porodilištima u FBiH. Rezultati rada Laboratorija u prvih deset godina njegovog postojanja objavljeni su u časopisu European Journal of Pediatrics 2009.

Husref Tahirović je 2005. godine osnovao časopis Pedijatrija danas / Paediatrics Today – prvi pedijatrijski časopis u Bosni i Hercegovini. Od 2017. godine časopis izlazi pod novim imenom The European Journal of Paediatrics i od tada je indeksiran u indeksnoj i citatnoj bazi Scopus. Kao glavni i odgovorni urednik časopisa Acta Medica Academica (AMA) dao je značajan doprinos njegovom osnivanju i opstanku, njegovoj modernizaciji i afirmaciji u svijetu, te indeksaciji u najpoznatijoj bibliografsko-indeksnoj bazi PubMed.

Član je mnogobrojnih naučnih i stručnih društava u inostranstvu, od kojih su najpoznatija: International Association for Neonatal Screening, European Thyroid Association, The International Society for Pediatric and Adolescent Diabetes (ISPAD) i The International Council for Control of Iodine Deficiency Disorders (ICCIDD).

Pored stručnog, nastavnog i naučnog rada, vršio je niz izbornih društvenih funkcija, od kojih su najznačajnije direktor Klinike za dječije bolesti u Tuzli i dekan Medicinskog fakulteta u Tuzli. Za dostignuća i postignute rezultate dobio je brojna naučna, stručna i društvena priznanja.

Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) izabran je 2002, a za redovnog 2008. godine. U ANUBiH obavlja dužnost zamjenika sekretara Odjeljenja medicinskih nauka, glavnog i odgovornog urednika časopisa AMA i člana Predsjedništva. U više navrata bio je član i predsjednik Odbora za izdavačku djelatnost.

Izvor -  web stranica Akademije nauka i umjetnosti BiH

**

Odabrala i uredila – Selma Dizdar

Dijelove iz knjige govorili Mirza Pinjić i Zlatan Veža

Ton-majstor – Šerkan Cakić

Foto – Selma Dizdar